fbpx

Istrošenost ili izgaranje (Burnout) može oštetiti vaše srce. Evo šta možete učiniti…

Burnout - Istrošenost - Izgaranje - Stres - Što je Burnout

Nova studija je otkrila vezu između ekstremne istrošenosti (Burnout) i vrste nepravilnog srčanog ritma. Atrijalna fibrilacija, poznata i pod nazivom AFib ili AF, je najčešća vrsta nepravilnog rada srca, koja pogađa najmanje 2,7 miliona Amerikanaca. Nova istraživanja otkrila su vezu između ekstremne istrošenosti – takođe poznate kao vitalna iscrpljenost – i rizika od razvoja atrijalne fibrilacije.

Osećati se iscrpljeno, razdražljivo i neraspoloženo svo vrijeme – poznato kao izgaranje – nije dobro za vaše mentalnozdravlje. A kad se to dogodi na poslu, nije dobro ni za vašu karijeru. Nova studija sugeriše da izgaranje može takođe uzrokovati oštećenje srca što može dovesti do potencijalno smrtonosnog nepravilnog srčanog ritma.

Atrijalna fibrilacija, poznata i pod nazivom AFib ili AF, najčešća je vrsta nepravilnih otkucaja srca.

Pored nepravilnog rada srca, AFib može izazvati simptome kao što su bol u grudima, palpitacija srca, vrtoglavica, kratkoća daha i umor. AFib takođe može povećati rizik od moždanog udara, čak i kada simptomi nisu prisutni.

U novoj studiji, koja je objavljena 13. januara u Evropskom časopisu za preventivnu kardiologiju, istraživači su pronašli vezu između ekstremnog izgaranja – takođe poznatog kao vitalna iscrpljenost – i rizika od razvoja atrijalne fibrilacije.

Ova studija sugeriše da “iscrpljenost i slabe sposobnosti za snalaženje, zajedno sa simptomima depresije, mogu doprineti atrijalnoj fibrilaciji”, rekao je dr David Friedman, direktor Službe za zatajivanja srca u Northwell Health’s Long Island Jewish Valley Stream, New York, koji nije bio uključen u studiju.

Stres, izgaranje i zdravlje srca

Vitalna iscrpljenost (Izgaranje) je više od depresije. Svjetska zdravstvena organizacija povezuje sa izgaranjem  „hronični stres na radnom mjestu koji nije uspješno riješen.“ To se može pokazati kao iscrpljenost, ciničnost ili osjećaj manje efikasnosti na poslu.

Nedavno istraživanje Gallupa pokazalo je da je oko dvije trećine zaposlenih sa punim radnim vremenom doživjelo izgaranje na poslu, pri čemu se gotovo jedna četvrtina osjećala premorenim „vrlo često ili uvijek“.

Među ljekarima, izgaranje je jednako veliko – oko 67 procenata. Međutim, autor studije dr Parveen Garg, vanredni profesor kliničke medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta Južne Kalifornije, rekao je za CNN da izgaranje može izazvati bilo koji stresor, uključujući lični stres ili napetost u kući ili u vašoj porodici.

Dr J. Shah, ​​kardiolog iz Bouldera u Koloradu i autor knjige „Zdravlje srca: Vodič za testove i tretmane koji vam stvarno trebaju“, rekao je da su ljutnja, anksioznost i depresija povezani sa razvojem bolesti koronarnih arterija i kongestivnom srčanom insuficijencijom.

“Ali uticaj na AF ​​nije utvrđen”, rekao je Shah, ​​koji nije bio uključen u studiju.

Prethodna istraživanja o vezi između AFiba i mentalnog zdravlja su mješovita. U jednoj studiji, mladi i sredovječni sa posttraumatsko stresni poremećajem (PTSP) imali su veći rizik od razvoja AFib.

Druga studija sugeriše da je to dvosmjerna ulica: AFib može izazvati depresiju i anksioznost, ali depresija i anksioznost mogu takođe stvoriti stanje u srcu koje omogućava da se AFib pokrene ili pogorša.

Dr Matthev Budoff, kardiolog sa Medicinske škole UCLA David Geffen iz Torrancea u Kaliforniji, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da nije iznenađujuće da izgaranje može povećati nečiji rizik od AFib.

“Kada su pacijenti pod stresom, nivo adrenalina im raste i to može dovesti do atrijske fibrilacije”, rekao je. Međutim, istakao je da je efekat izgaranja na AFib u novoj studiji bio „skroman“.

Mali efekat izgaranja na AFib

U novoj studiji, Garg i njegove kolege pratili su više od 11.000 ljudi skoro 25 godina, tražeći znakove vitalne iscrpljenosti, bijesa, upotrebe antidepresiva i slabe socijalne podrške.

Istraživači su otkrili da su ljudi sa najvišim nivoom vitalne iscrpljenosti imali veći rizik od razvoja AFib-a tokom praćenja u poređenju sa onima koji nemaju ili imaju nizak nivo vitalne iscrpljenosti.

Ljudi koji su prijavili da koriste antidepresive takođe su imali veći rizik od razvoja AFib-a, mada je taj efekat nestao kada su istraživači uzeli u obzir druge faktore koji mogu doprinijeti AFibu.

Nije uočena veza između ljutnje ili slabe socijalne podrške i AFiba. Istraživači su otkrili da je 20,7 posto najiscrpljenijih ljudi razvilo AFib, dok je samo 18,2 posto najmanje iscrpljenih.

Dr. Nicholas Skipitaris, direktor kardiološke elektrofiziologije u bolnici Lenok Hill u New Yorku, rekao je da mala razlika između ove dvije grupe nije baš “klinički značajna”.

Pogotovo što se najbrojnija grupa godinama mučila sa ekstremnim izgaranjem.

“Za ljude sa prosječnom količinom stresa – ako inače nemaju neku predispoziciju za fibrilaciju atrija – ne mislim da će sam stres uzrokovati da imaju atrijsku fibrilaciju”, rekao je Skipitaris.

Postoji nekoliko drugih dobro utvrđenih faktora rizika za AFib koje možete da izmenite, kao što su povišen krvni pritisak, srčane bolesti i piće.

Potrebno je više istraživanja da bi se razumjela veza između izgaranja i AFiba.

Ali Friedman je rekao da stres može aktivirati fiziološki odgovor tijela i izazvati oslobađanje proupalnih molekula. Oni mogu oštetiti srčano tkivo, što može dovesti do razvoja AFiba.

Skipitaris je rekao da bi dodatne studije mogle da razmotre da li „povećani nivo u markerima izgaranja i povećani stres mjenjaju električni rad srca da bi prouzrokovali  AFib“.

 Naučite da se suočite sa stresom

Iako je nova studija otkrila mali efekat izgaranja na rizik od razvoja AFib-a, hronični stres može uticati na tijelo i na druge načine.

„Ljudi koji su pod rizikom da se osećaju hronično demoralisani, iznemogli i sa malo sposobnosti da utiču na pozitivne promjene mogu se naći pod većim ukupnim rizikom od kardiovaskularnih bolesti“, rekao je Friedman.

Dakle, čak i ako je rizik od AFib-a nizak, vježbanje kako ukloniti ili upravljati stresom je i dalje dobra stvar.

„Ljudi moraju da pronađu načine ublažavanja stresa kada osjećaju izgaranje,“ rekao je Budoff, „bilo vježbanjem, drugim interesima ili, naravno, promjenom okruženja.“

Shah je takođe naglasio da iako mentalno zdravlje može negativno uticati na vaše fizičko zdravlje, obrnuta situacija je takođe tačna.

“Pozitivne psihološke intervencije, poput povećanja zahvalnosti i opraštanja, dovode do smanjenja upalnih markera i ukupnog kardiovaskularnog zdravlja”, završava znanstvenik.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
31 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Ta studija je ordinarna prevara, ta tkz istrošenost i problemi sa srcem su samo simptomi nekoga drugoga uzroka koji se često pojavljuju zajedno kad ti uzrok djeluje na čovika.
Ka i velika većina pojavnih oblika nefunkcioniranja odnosno bolesti ljudi nastoji se djelovat na posljedice i samu ljudsku jedinku koja je eto ”napravljena od lošijeg materijala ili materijala s greškom” i sve ostalo kako bi čovik mislija da on tu ništa nemože jer eto loše je sriće.
Jasno, to se radi kako bi ostale jedinke nastavile prihvaćat okolinu koja joj generira stres ka nešto normalno, a ako probije na mozak i srce onda je ta jedinka sama kriva.
To je čisti psihopatski obrazac.

Student
Gost
Student
7 mjeseci prije

Tvrdiš da je studija prevara, a potvrđuješ što je zaključila. 🙂

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Student Jasno da je prevara jer studiranjem posljedica udaljava se od uzroka.

nonwo
Gost
nonwo
7 mjeseci prije

Moreno@u pravu si.Nitko ne predlaže da se probaju postaviti radni i socijalni uvjeti koji bi smanjili stres(a može se),već neka se iscrpljeni stresom nauče nositi sa stresom(vjezbaj,…p… ti materina…)..

Majk Majers
Gost
Majk Majers
7 mjeseci prije

Nažalost san doživija taj burnout, takvu san dijagnozu dobija nakon niza pretraga jer mi se jedno jutro uzlupalo srce a ja san na to reagira panikom. I dobro zboriš, itekako se može sam sebi pomoć. Nažalost, u ovom psihopatskom okruženju je to jako teško ako ti financije ne dozvoljavaju da usporiš, staneš na balun. A upravo to i jest sredstvo porobljavanja, ne dozvoljavaju ti da usporiš i onda dolazi do gadnih mentalnih problema koje onda suvremeni mesari (doktori) rješavaju šakom pilula 5 puta dnevno dok ti svi organi ne odu u niku stvar.
Pravo psihopatsko društvo, koje ti ne tolerira burnout, ljudi se srame toga, ne žele ni sebi priznat. A prihvaćanje je prvi korak ka izlječenju.

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Majk Majers E pa to o čemu pišeš. Da bi se prominilo okruženje najprij se tribaju prominit jedinke koje to okruženje čine i upravo ovakvim pristupom se jedinkama nameće krivnja kako bi jedinke pokušavale sanirat posljedice, a da im na pamet ni slučajno ne padne kako moraju prominit najprij same sebe, kako bi se i okruženje prominilo, a to definitivno nije lako jer je teško, sad kad smo zagrezli u materijalizam di smo dušu proodali vragu koji nas sad klištima drži za jaja, to napravit.

Buco
Gost
Buco
7 mjeseci prije

Moreno ako nisi ima stres burnout odhebi od te teme, ja se sa tim borim cca.10tak godina i to je užas jer to nije bolest nego diagnoza. Odvojit se od ovog ludog materijalističlog svijeta je nemoguće ako imaš obitelj i obaveze. Kad ti srce lupa 200 otkucaja memaš ti vremena filozofirat Đoreno moj i bacat te tvoje filozofske floskule. Ajde biž ća ako nisi to doživio i sam sebi zvao Hitnu par puta!!!

Majk Majers
Gost
Majk Majers
7 mjeseci prije

Buco
Ne zaboravi, burnut je mentalna stvar koja se jako ružno projicira na tijelo. Al je isključivo mentalna stvar. Ako nemoš minjat posal tj okolinu, bar pokušaj uvest/izbacit neke rutine. I ne moraš bit bezobrazan, sve je Moreno dobro napisa. Želin ti da se izvučeš iz sranja jer to nebi poželija ni neprijatelju.
Meni se u jednom momentu i zacrnilo prid očima, bija san slijep nekoliko minuta. Naravno, dobija san tonu uputnica a radilo se o lošoj prokrvljenosti vratnih žila. Stres grči mišiće ramena pa vrat preuzima i krivi se te se žile u vratu istegnu, pada protok krvi te uzrokuju pad kisika u mozgu tj besvjest, trenutno sljepilo itd. I vidiš, do toga san doša sam jer doktor opće prakse nije treniran da tako razmišlja. Namještanje atlasa, redovne masaže i treniranje (yoga isto pomaže) su me izvukli iz toga. Virova ti meni ili ne

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Buco Ja ništa ne filozofiran nego san samo konstatira stanje, a to je da smo svi u vrši. Razlika između tebe i mene je kako si se ti pomirija da se iz vrše nemore izać, a ja san samo napisa kako to nije niti malo lako. Kad si već spomenija floskule prva na pamet mi je pala on politička ”nema alternative” kojoj si ti čini se podlega. Meni je žaj šta imaš taj problem da si i hitnu mora zvat, ja san sa mojin komentarima upravo tija reć kako ne triba krivit sam sebe jer ni ti za svoje stanje u kojemu se nalaziš nisi samo ti sam sebi kriv. To da smo svi samo sami sebi krivi je upravo ono šta kontrolni sistem želi postić koristeći sve svoje dijelove za tu svrhu, od obrazovanja, zdravstva i znanosti do religija i medija.

Ime
Gost
Ime
7 mjeseci prije

Ja sam pao na stepenicama, nisam se mogao penjat. Stezalo me u prsima i nisam mogao do zraka. Završio na hitnoj a nalazi svi savršeni. Odvratno… Treba puno vremena i nadljudski napor da se odupreš psihopatskom silovanju na poslu.

x@y
Gost
x@y
7 mjeseci prije

Ime

Istina, nametnute su situacije kao osobe koje itekako toksično djeluju na druge osobe, koje nesvjesno upijaju toksičnost dotičnih uslijed čega dolazi do ekstremnih posljedica poput burnouta.
To jesu dijagnoze vezane za psihička stanja stresa i nažalost nisu sve osobe u mogućnosti jednako se oduprijeti i smanjiti taj toksični utjecaj sredine u kakvoj se nalaze, tako niti neutralizirati situacije u kojima su se našle.
Tada se čovjek nekako ipak treba čim više okrenuti svim mogućim pozitivnim metodama samoozdravljenja, a ne samo prepustiti liječničkim uputama uzimanja bilo kakvih sintetičkih lijekova.
Oni kako svi to i znaju uklanjaju simptome, ali ne uklanjaju uzrok.
A što se tiče tog psihopatskog silovanja na poslu, itekako je to prisutno uvijek bilo i biti će, a u tom slučaju čovjek jedino da pronađe drugi posao što je danas sve teže, ili da jednostavno stvori nekakav nevidljivi zid sa takvim osobama uz što manju komunikaciju i niti jednu sekundu ne posumnja u svoju svijest, niti da neosnovano prihvaća osjećaj krivnje. Osobe koje dožive taj osjećaj anksioznosti na putu ka depresiji, sklone su sebe preispitivat i sumnjat u svoje prosuđivanje, što koliko god da je sa jedne strane dobro, sa druge time mogu jako puno sebi samima naštetiti, pa tada dolazi do pretjerane zabrinutosti i osjećaja krivnje za stvari koje realno nisu krivi.
Inače te ekstremne, psihološke zlostavljače koje i sam znam da je jako teško u takvim situacijama ignorirat, ipak bilo kakva borba sa njima iscrpljuje samo osobu koja je žrtva takvog psihološkog zlostavljanja, tako da je što veća ignorancija i neutralan pristup uvijek najbolje rješenje, ako nije moguća promjena radnog mjesta i stvaranje nove i zdravije radne sredine.
Također, svaka lagana fizička aktivnost poput šetnje u prirodi isl. je samo dodatan plus ka oporavku.

U prilog prethodno navedenom,vezano za laganu fizičku aktivnost također navodim ono što je WHO dokazala;
“Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) nedostatak tjelovježbe je četvrti vodeći uzrok smrtnosti, odmah nakon visokog arterijskog tlaka, konzumacije duhanskih proizvoda i koncentracije glukoze u krvi.
Svaki pojedinac teži doživljavanju ugodnog i izbjegavanju neugodnog raspoloženja, no nije uvijek
moguće postići tu optimalnu ravnotežu. Posljedica dugotrajno narušenog raspoloženja su dva
najčešća psihička poremećaja: depresija i anksioznost.
Uzevši u obzir da bi tjelovježba znatno mogla doprinijeti poboljšanju raspoloženja, a samim time i prevenciji anksioznosti i depresije potrebno ju je integrirati u svakodnevni život i isticati njenu važnost u očuvanju zdravlja (Berger i Motl, 2000). Fiziološka teorija se bavi kemijskim procesima koji se odvijaju u mozgu za vrijeme tjelovježbe. Naime, fiziološki procesi mogu posredovati odnos između tjelovježbe i raspoloženja. Najčešće fiziološke teorije su one o neurotransmiterima poput serotonina i dopamina (Žigman i Ružić, 2008). Nadalje, važna je i endorfinska teorija, obzirom da se endorfin naziva još i ”hormon sreće”, a njegovo lučenje je pojačano upravo za vrijeme tjelovježbe (Boecker i sur., 2008). Također, spominju se još norepinefrinske, leptinska i
termoenenička hipoteza.
Naime, kognitivni utjecaj i percepcija tjelovježbe iznimno su bitni za poboljšanje raspoloženja. Ukoliko osoba percipira tjelovježbu kao nešto pozitivno i dobro, radije će ju izvoditi i bolje će se osjećati. Naposljetku,socijalna okolina u kojoj osoba izvodi tjelovježbu iznimno je bitna u percepciji dobrobiti i raspoloženja (Žigman i Ružić, 2008). Osim što je dobar mehanizam za prevenciju negativnih raspoloženja, tjelovježba se pokazala i kao dobar način liječenja psihičkih poremećaja kao što su depresija i anksioznost (Rocheleau, Webster i Bryan, 2004).
Postoje i razni prirodni pripravci za opuštanje , a time i snižavanje razine hormona stresa i povećavanje razine hormona serotonina.

Ime
Gost
Ime
7 mjeseci prije

@Moreno dobro si rekao. Ali nije lako skupit hrabrost kad imaš obitelj, kredit a nemaš baš previše izbora, odnosno napustit jedan posao da bi otišao na drugi isti takav.
Cijelo naše društvo je bolesno.

nonwo
Gost
nonwo
7 mjeseci prije

Vic je u tome da ako sam nešto ne promijeniš(jer nažalost nitko drugi ne radi na tome),zaista se dovedeš do nepopravljivih posljedica po zdravlje,a ako umreš ili postaneš invalidan-ni tebi ni tvojima ne može biti bolje…. Tako da je misliti na sebe i učiti/vježbati kako to napraviti pitanje opstanka..

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
7 mjeseci prije

Drug, nemoze te Buco shvatit. On misli da si protiv njega, a ne sistema…Nazalost to ga jos dodatno udaljava od izljecenja. Obojici Vam zelim zdravlje i srecu…

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Buco Svi mi imamo različite doživljaje materijalne stvarnosti i o tome nebi sad, ali ako oćeš pročitaj šta san pisa na temu jedne druge studije o čemu je pisalo na ovome portalu, ukucaj u tražilicu ovoga portala; ”Nova studija tvrdi da je smrt pozitivno iskustvo, osjeća se kao euforija”

Buco
Gost
Buco
7 mjeseci prije

Moreno možda sam bija pregrub prema tebi oprosti ali kad ti se to jednom desi više nikada nisi isti”… Ja san identitet prominija,..i prijatelje i okolinu itd….promimilo me 200%

Ide nervoza nemir i mijenja se kemija u mozgu pa napetost, pa znojenje i nabijanje srca i strašna vrućina pa brojiš otkucaje ja ležim na podu onda da se rashladim. Kad te vozi hitna i imaš preko 200 otkucaja tj sa 90 ti skoči ns 200 i preuzme te panika niti svi psiholozi Svita te ne moru vratit, ne pomažu ni sviranje instrumenta ni meditacije ni šetnjice ma niti sex niti sport te ne opušta. Napetost i adrenalin ti skoči 300% a ti grliš sliku svoje žene i dvoje dice i voziš se u Hitnoj u kolima i misliš “adio”.

Srce mi je zdravo 95% sam izgura kardio opterečenja a masnoće su mi optimalne blago povišene, ne pušim ne pijem ne drogiram se ne kurvam se, ma sjeba sam živce. Sport tako tako a menađer i investitor san imam 2 posla i pozicije i o meni ovisi 4 ljudi. Kad riknem bit će Euforije u drugom Životu ako dobijem šansu da mi je “lipo li je na lažini suvoj ležat, s tebon letit, nimat kraja, ….”.

Nisam na nikakvim antidepresivima i dosta san ironočan kritičan realan ali optimist po naravi čak i veseo šaljiv. Ne razumije me nitko od bližnjih i sam sam u biti. Ne razumiju nitko tko to nije doživija.

Ti i ja se možemo složit da se ne slažemo jer tvoja vrša je u pličini.

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Buco Bez da bespotrebno teretiziran, vidin i čujen u okolini puno raznih slučajeva koji su opet nekako slični, uključujući i evo sad i tu tvoju. Ima i slučajeva sa fatalnim ishodima. Ja mislin kako jednostavno između svih nas postoje razlike. I ja san svašta doživija, pa i komu, tako da nisan moga sam niti hitnu zvat. Niko mi nikad nije u bolnici napisa ime bolesti ili dijagnozu, a radilo se o ispadu rada mozga odnosno uma. Nije mi niko moga ”službeno” napisat šta je ti ispad izazvalo, vanjski ili unutrašnji uticaj, ja san već bija daleko od mojega tijela koje se nalazilo u bolnici.
Postoje i svijetonazorske razlike koje su nam ipak nekako dane, kako točno ja neznan, nebi sad ni u to ulazija.
Šta se vrša tiće, tijelo će prestat funkcionirat na po metra isto ka i na kilometar dubine.

Ivo
Gost
Ivo
7 mjeseci prije

Buco, poznajem nekoliko osoba sa sličnim stanjem, razlika je da su bili visokopozicionirani menadžeri u jakim firmama, ti si očigledno privatnik.
Simptomi su koliko vidim slični, životi su im bili katastrofa, a spas je došao u vidu otkaza, nakon kojeg su im se životi kvalitativno popravili na n-tu potenciju.
Promisli o toj varijanti.

Ivo
Gost
Ivo
7 mjeseci prije

Buco, ja ponekad odem na satove tanga, jer me to relaksira i oslobađa svakodnevnog stresa.
Osobno sam imao sličnih problema, zbog previše stresa pa sam se maknuo iz te firme i počeo negdje drugdje raditi, ali onda su to bila druga vremena. Znam da je danas kudimako teže pronaći posao.

Ime
Gost
Ime
7 mjeseci prije

@majk majers doživio sam to znam o čemu govoriš. Mislim isto.

nessy
Gost
nessy
7 mjeseci prije

Majk Majers
Napisao sam, lakomisleno, da treba nesto mijenjati, pa i profesiju. Citajuci ostale komentare, shvacam da nije svatko u poziciji da sam sebi pomogne. Ako covjek ima odgovornost za porodicu, prokleti novac koji mora pribaviti svaki mjesec, malo mu pomaze sto je svjestan da je primarni uzrok njegovih problema profesija i radna okolina. Prije dvadesetak godina, bio sam u slicnoj situaciji, svaki dan sam isao na posao sa knedlom u grlu, ali trenutnu situaciju nisam mogao tada promjeniti. S vremenom, uspio sam se ‘samozaposliti’, izbjegao sam tu, svakodnevnu toksicnu atmosferu, i vidi cuda, od 70 kila, koje sam imao prije, od kada su mi zivci OK, skoro da se borim sa viskom kila.

VasilisaPremudra
Member
VasilisaPremudra
7 mjeseci prije

#”Napisao sam, lakomisleno, da treba nesto mijenjati, pa i profesiju. Citajuci ostale komentare, shvacam da nije svatko u poziciji da sam sebi pomogne…”

Lakomisleno ili ne – ali ucinkovito.
Zapravo, u takovoj je situaciji lakomisleno ne mijenjati nista.

Kao sto ni opekotina ne moze zacijeliti doklegod PRVENSTVENO ne izvuces ruku iz vatre. Dapace, zakasnjelom reakcijom rana se prosiruje i produbljuje a tkivo nepovratno nestaje…pa tako i s (prikladnog li naziva!) burnoutom/izgaranjem…
E, to je lakomisleno. Bizarno lakomisleno, nazalost.

nonwo
Gost
nonwo
7 mjeseci prije

Majk Majers@Odličan…Prihvaćanje da si u burnoutu je prvi I JEDINI korak ka izliječenju…Zašto bi ispravljao nešto ako problem”uopće ne postoji”.Kad uporno inzistiraš na (medicinskom) dokazivanju da je problem”izvan tebe” u disfunkciji organa/organskog sustava i tražiš isključivo “mehaničara” da ti ga popravi-završiti ćeš prije ili kasnije kod “mesara” sa hrpom tableta.
Nema svatko “sreću” da odmah naiđe na iskusnog,mudrog liječnika širokih horizonata, koji ne posmatra čovjeka kao “skup dijelova” s greškom već kao individuu nedjeljivu od svoje okoline(poslovne,obiteljske)…
Taj bi odmah znao koji su uzroci lupanja srca,nesvjestice,vrtoglavice…jer su lupanje srca i “zakočenost”vrata-spazam muskulature najčešće uzrokovani stresom-mentalnom i fizičkom iscrpljenošću…puno rjeđe bolestima štitnjače,pravim srčanim organskim bolestima, i slično…I pitaobi prvo-kako vam je na poslu I/ili što se događa u obitelji…
Moderna je medicina nažalost izgubila holistički pristup “cijelom čovjeku” i svodi ga na dijagnozu…Pretrage se često smatraju važnijima od postizanja rezultata-da čovjeku bude bolje…Čak i pacijenti “obožavaju” hrpe pretraga(nerijetko na njima sami inzistiraju),a poslije svega se osjećaju jednako loše…Gube dragocjeno vrijeme u poduzimanju zaista korisnih koraka…Iz burnouta se izvlači zajedničkim snagama-bolesnik,liječnik,obitelj….svi kojima je stalo,na način da daju najbolje od sebe(znanjem,iskustvom,trudom)…
Najbolje rješenje bi bilo otklanjanje uzroka-mobinga u radnoj sredini,pritiska egzistencijalne ugroženosti…
smanjivanjem radnih sati(s istom efikasnošću)…,mogućnost rada od kuće,..organizacijom brige za djecu(vrtića) unutar firmi,odgovarajućim primanjima,.. micanjem šefova psihopata s rukovodećih položaja (jer oni su štetočine(i za zdravlje ljudi i za prihode firme)..

Majk Majers
Gost
Majk Majers
7 mjeseci prije

Nonwo
Mene na poslu niko nije gnjavia, ima san tad super i šefa i kolege. Doma je isto bilo sve super. Al ta godina je na poslu bila toliko intezivna, puno putovanja, aviona, hotela, stresa…. da san jednostavno izgorija. Tu godinu sam ima 90 000 “awarded miles”, dakle preletija san puno više a sve to uz gonjavu, bez puno opuštanja. Mislija san da to mogu, da san otporan al bija san u zabludi. Ne moran naglašavat kolika mi je bila nevjerica kad mi se to dogodilo, srušija mi se cili svit, gadan reality check. Ali, šta nas ne uništi to nas jača. Sad bar znam di mi je granica

nonwo
Gost
nonwo
7 mjeseci prije

Majk @bolje upozorenje nego nagla smrt…Upozorenje je neugodno ali spasonosno…Još ako iz njega izvedeš zaključak-bingo…Tako da to ustvari nije bilo “gadno”…gledajući s distance…
Događaj…Pomognemo mi na autocesti obitelji koja je netom imala tešku saobraćajku…BMW potpuno smrskan ,…čudom preživjeli s par ogrebotina- mlađi tata,mama koja je trudna i dvoje male djece…Svi se tresu,plaču,gledaju smrskani auto…
kažem im…Čim se maknemo s ceste vrijeme je za jedan “pravi tulum”….Preživjeli ste i to SVI gotovo sigurnu smrt….Danas Vam je najveseliji dan u životu…I svi su se nasmijali…

Ime
Gost
Ime
7 mjeseci prije

@Moreno da slažem se. Dovedu ti psihologa u firmu koji te ubjeđuje da si ti kriv što te siluju po cijeli dan. Bolesnici

nessy
Gost
nessy
7 mjeseci prije

Moreno
Stvarno mislis da svakodnevni, visegodisnji stres nema direktnog utjecaja na zdravlje? Nekada, i ne tako davno, ljudi su zivjeli sporije, opustenije, za zivce zdravije. Danasnji, bolesni, ubrzani tempo zivota, koji diktira sto potreba, sto pohlepa za novcem, izaziva svakodnevne frustracije, samim time i stres, opet zavisno o zanimanju. Naravno da nisu jednako izlozeni stresu poljoprivrednik, i recimo, neki bandit, spekulant na burzi. A to, da ucestali stres izaziva srcane probleme, mi se cini logicno i bez nekog dokazivanja. I jos, ne da se ne smije prihvacati okolina koja generira stres, nego, kome je zivot mio, treba nesto mijenjati, pa makar i profesiju.

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

nessy Nisan napisa kako stanje koje se naziva stres nema uticaja na zdravlje. Ljudi obolijevaju i kad im nije detektiran stres. Smisao mojih komentara na ovu temu je fokus na uzroke kojih je stres posljedica, a ne ublažavanje tih posljedica. Uzroci stresa koje i ti navodiš; ”Danasnji, bolesni, ubrzani tempo zivota, koji diktira sto potreba, sto pohlepa za novcem, izaziva svakodnevne frustracije” su opet samo posljedica isto ka i sam stres, srčane smetnje od nečega drugoga čime bi se studije tribale bavit.
Po mojemu mišljenju navedena brzina života, utrka za materijalnim, pohlepa . . . su evidentne, ali po meni to je pojednostavljivanje problema jer eto čovik je prirodno takvi. Neću govorit o sebi, ali moje mišljenje je kako većina ljudi jednostavno želi živit normalno i prihvatit rad kako bi u materijalnome svitu opstali, ne samo oni, nego i zajednica. Pod ”živit normalno” je živit bez prisile i bez da je normalno da se ljudskim jedinkama servira život ka šta je u onoj basni lija rodi servirala spizu di basna dalje kaže kako joj je roda na isti način uzvratila. Obrazac iz ove basne nije prirodno stanje nego društveni konstrukt.
Iz nedavne prošlosti možemo vidit po životu naših didova, baba, pradidova i prababa kako život njima nije bija lak i nije bilo toliko stresa. Moji preci su bili ribari i poljoprivrednici, ovisili su o prirodi i ako ne uvate ribu ili ako in ne rodi ono šta su posadili dica bi in bila doslovno gladna. Kako san i sam pomorac znan da je sama plovidba stresna, nisan ribar, ali ribar je jedno od profesija u kojoj se gine najviše na svitu. Naši su preci imali i više nego dovoljno razloga za stres, a stresa nije bilo. Mojoj materi prij nego se rodila umrle su dvi sestre od onih bolešćina odma posli WWII, materijalni uvjeti su bili daleko od današnjih, moj otac je rođen godinu dan pri početka WWII i kad je rat završija on nije tija jist bili kruv jer ga nikad u životu nije vidija nego je tražija puru, tako se živilo, a ljudi su opet u prosjeku bili manje pod stresom. Većina nas je dovoljno stara da je proživila prošli rat i ako izuzmemo ljude koji su u ratu direktno stradali ili su stradali njihovi bližnji, u ostatku populacije se nije osjećalo ono šta se zove anksioznost i depresija u ovolikoj mjeri.
Da skratin, studije bi tribale otkrit stvarne uzroke, a ne nametat stres ka normalnu posljedicu ”brzoga života i pohlepe” čime se implicira kako je život u svitu ”dog eat dog” stanje normalnosti jer je to ka prirodno, ali ja mislin kako to nije prirodno stanje ljudi nego umjetno nametnuto šta bi studije tribale studirat, a ne mantat nas sa posljedicama šta je prevara o kojoj san pisa u mojemu prvome komentaru na ovi članak. Kontrolni sistem i funkcionira kako bi se dubinski studirali pojedini segmenti života ljudi, ali kontrolni sistem je strogo projektiran tako da se nebi vidila veza između svih segmenata života i ne daj Bože kako se ne bi vidilo kako je sve povezano, odnosno kako se nebi vidila puna uzročno posljedična veza.

Ime
Gost
Ime
7 mjeseci prije

Dobra tema

Siniša
Member
Siniša
7 mjeseci prije

Malo parodije, ali u suštini je istina….posao na sisi države i kada ti je privatnik na grbači.
https://youtu.be/0QstFtsmwr4

Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
7 mjeseci prije

Najveći su problem stres i kriminalna država.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
31
0
()
x