Mediji bi trebali biti prozor u svijet. Ali u svijet istine. Trebali bi nam otvarati nove vidike i obavještavati nas objektivno, istinito o svim bitnim događajima.
Ima takvih medija i takvih novinara koji ispunjavaju baš to što se od njih očekuje. Ali čini se da je njih sve manje, a sve više onih koji pišu samo o onim događajima koji im odgovaraju, o ljudima kojima su naklonjeni, u vremenu kada je to potrebno za neke druge ciljeve i tako dalje. Neke teme i događaje izbjegavaju ili ih samo površno spomenu tako da se ne kaže ono što je najvažnije. A ima i onih koji otvoreno lažu, izmišljaju događaje i manipuliraju do neslućenih granica. Prosto ne možete povjerovati da pišu to što pišu. Ovo nije ništa novo, nijee ni nova tema, ali je sve aktualnija i zato je ponovo spominjem.
Ima i onih koji, valjda u nedostatku teme ili zbog bezidejnosti, smisle neki bombastičan naslov i podnaslov, a kada pročitate tekst vidite da on nema baš opravdanja niti pokrića za ono što se najavljuje iznad njega. Evo, danas gledam ne jednom portalu ovakav podnaslov: „U biografiji Josipa Broza može se pronaći podatak da je bio osuđen na pet godina robije, ali o tome kako je Tito provodio vrijeme “iza brave” se malo zna… Ovo je priča o tom periodu života doživotnog predsjednika SFRJ“ U naslovu se još spominje kako je taj period života, to kako se ponašao u zatvoru, bio najveća tajna u bivšoj državi, ali eto, sad ga je ovaj list osvijetlio i istina se prvi put iznosi u javnost. Ako nasjednete na naslov i podnaslov, kao što sam nasjeo ja, pa pročitate tekst do kraja vidjet ćete da o Titovom životu u zatvoru nema baš ništa novoga napisano, osim onoga što je već bilo bezbroj puta objavljivano, da je tamo bio i Moša Pijade koji ga je naslikao i da su pokrenuli partijski rad. Dakle, tekst ne sadrži ono što se u naslovu i podnaslovu najavljuje i čitatelji su obmanuti.
Ali ovo mi je danas više palo u oči. Ako pratite državne medije ovdje u Nizozemskoj, imate jednu sliku o stvarnosti oko sebe, a ako pratite neke druge, nezavisne o državnoj kasi i politici, imate osjećaj kao de nije riječ o istoj državi niti o istim događajima. Na primjer, dok prvi nemaju lijepe riječi o Rusiji i Rusima, okrivljuju ih za sve i svašta, drugi imaju puno razumijevanje i za ovu zemlji i za narod, a loše govore o nizozemskoj politici. Još uvijek se piše o obaranju aviona u Ukrajini koji je povod za sankcije Rusiji, i dok u prvim medijima govore kao da imaju sve dokaze da su to učinili Rusi, eto, samo još treba neke sitnice posložiti i to je to, drugi otvoreno sumnjiče Ukrajince da su avion oborili, a za nizozemske političare, posebno premijera, smatraju da sve dobro znaju, ali to kriju jer imaju financijsku i drugu korist od toga. U preko 170 komentara na jedan tekst spominju se nabavke kvalitetnog drveta iz Ukrajine po mizernoj cijeni, i još drugi primjeri, samo kako bi se čuvala tajna i klevetala što više Rusija. Iznosi se nepovjerenje u premijera, u dokaze i tako dalje, da nakon toga vidite sasvim drugu sliku kako građani u nizozemskoj vide i ocjenjuju neke događaje.
Mnogim čitateljima se teško snaći u toj šumi oprečnih informacija o istom događaju. Ali ako su odlučni, ipak će brzo shvatiti kome mogu vjerovati više, a kome manje kada je riječ o određenim temama, događajima i osobama koje ih zanimaju. I moraju se koristiti logikom, tražeći odgovore na neka bitna pitanja, kao u policijskoj istrazi.
Vecina novinara je itekako svjesna pozicije naslova u tekstu ,te uvijek igraju na to. Treba im zamjeriti izvlacenje iz konteksta recenog ,tako da se dobije sasvim drugacija slika od prave istine. Svi mi,takodjer ,znamo da ima i novinara koji su angazovani…
Živimo u kapitalizmu u kojem sve, ama baš sve ima svoju cijenu! Tako i novinari. Ako ćeš pisat šta ti kažem i radit ćeš! Ako nećeš, idi tamo negdi, piši istinu malom broju ljudi, a ako se broj opasno poveća lako ćemo novinu ili portal proglasiti teoretičarima zavjera ili zaostalim desničarima. I idemo dalje do slijedećeg kriga pakla, a šta taj donosi ostaje da vidimo. Jer, svaki krug pakla iznjedri dobar dio onih koji se osvijeste i progledaju. Nažalost, mentalni sklop nam je još uvijek jako primitivan, pa nam tako ni u skoroj budućnosti ne gine nekakva nova i krvava revolucija…
Jos uvijek vecina mas ne zeli da cije bilo sta kriticno zato i idemo tamo gdje cotamo samo ono sta nama odgovara gdje cete gotovo nikada citi neko kriticno i drugacije misljenje.
Kao sve ostalo i medijski se svijet pretvorio u deponiju otpada, pa ćeš se morati dobro potruditi da iskopaš nešto vrijedno.
I medju novinarima ima novinara, NOVINARA i novinarcica. No nije toliko problem u novinarima koliko u uredicima i vlasnicima. Pisati objektivno kriticno, je tesko ako to ne slijedi urednistvo i ako vlasnik zeli reklamirati svoje politicke ili filozofske stavove, posebno od kako nam je nametnuta nekakva politicka korektnost, kojom bob nesmijes nazvati bobom niti popa popom, moraju se birati rijeci i kada to treba i kada to ne treba. No na Balkanskim prostorima nema neoprijedeljenih medija po politickoj orijentaciji, svi su svrstani po nekim etnickim oprijedeljenjima. Lakse je na tzv zapada gdije su mediji svrstani barem na lijeve i desne pa jedni mogu kritizirati druge. Ovako sa monoistickim pogledom sa jednoumljem stvaramo bezumlje.