Znamo da postoji izreka da odijelo čini čovjeka. Dakle, što je čovjek bolje obučen, to više vrijedi, a što je lošije obučen, to manje vrijedi. (Hm, koliko li onda vrijede nudisti?)
Ako ovu izreku primijenimo na poklone, onda bi se reklo da je poklon vredniji što je ljepše upakiran. A, pretpostavljam, ni veličina kutije nije nebitna. To mi je palo na pamet nedavno kad sam vidio paket koji je dobila moja kćerka. Po veličini paketa, kvaliteti kartona od kog je napravljen i izgledu, reklo bi se da je tu nešto zaista vrijedno ko zna koliko novaca. Paket je toliki da bi u njega, vjerujte, mogla stati kompletna knjiga Rat i mir, ili čak oba njena dijela ako je rađena u dva toma. A u paketu – četkica za zube!
Doduše, nije to baš obična četkica, električna je, pa ima i neku dodatnu opremu, ali tolika kutija je ipak pretjerana. Sama ambalaža je teža od proizvoda koji se kupuje. I kada pogledamo oko sebe, vidimo da je ambalaže sve više i više. Zbog toga je i problem otpada sve izraženiji.
Pored tržnih centara su veliki kontejneri puni otpadne ambalaže. Gdje se stvara mnogo otpada, obično se organizira i njegovo odvoženje, u mnogim slučajevima i recikliranje. Ali i privatne kuće, kako pokazuju statistike, proizvode sve više otpada. Kako i ne bi, kad i uz običnu četkicu za zube dođe toliko ambalaže?! Računi za odvoženje otpada, naravno, rastu. Kažu da se prema količini proizvedenog otpada može odrediti i standard života ljudi u nekoj sredini.
Znamo da postoje i opravdani razlozi za korištenje odgovarajuće, sigurne ambalaže, koja će zaštititi proizvod, koja neće biti opasna po one koji transportiraju taj proizvod, a nije tajna da je i ljepota paketa komponenta koja odlučuje o prodaji. Stvar je samo što neki u tome baš pretjeraju. Više se posvete izgledu paketa nego samom proizvodu. Važnije im je odijelo od čovjeka. Neki proizvođači možda na ovaj način pokušavaju opravdati previsoke cijene, računaju da je će kupac, kad vidi ogroman paket, zaključiti kako je cijena uz toliki proizvod sasvim odgovarajuća. Njima je nevažno to što nepotrebni višak ambalaže zagađuje sredinu, što to više košta i što se za proizvodnju, a kasnije i recikliranje, troši energija.
Bilo kako bilo, više se toliko ne ljutim na proizvođače mobitela zbog toga što su ih pakirali u prevelike kutije. Takvih nekoliko može stati u jednu kutiju u kojoj dolazi četkica za zube.
ilustracija čini članak
Estetski kirurg “načini” influencericu.
Kažu u priči o hologramu kako i najmanji njegov dio sadrži sliku cjeline.Kad se negdje pronađu ostaci drevnih civilizacija, dođu arheolozi, otkopavaju, pronalaze artefakte. Nakon njih dolaze antropolozi i iz pronađenih predmeta se upuštaju u rekonstrukciju nekadašnje stvarnosti, samo na osnovu nekolicine predmeta ili čak fragmenata. Bude li sreće u ovoj našoj vječnosti, za nekoliko stoljeća će neki novi antropolozi rekonstruirati ovo naše doba. Pronađu li očuvanu, dobro zapakiranu električnu četkicu za zube, to će im biti podatan izvor informacija. Znat će kakvu smo električnu energiju koristili, kako smo proizvodili plastiku i još puno toga. Možda izvuku i zaključak kako smo imali neobičnu i nepraktičnu naviku pakiranja malih stvari u velike kutije. Netko će pretpostaviti da je višak prostora u kutiji bio namijenjen za božanstvo prostora kojeg smo u svom poganstvu obožavali. Lako je za buduću povijest. Jesmo li sposobni sada u potpunosti opisati našu stvarnost na osnovu prevelike kutije… Čitaj više »
Ja sam kupio sladoled onaj od litre, ta plastika u koju su stavili sladoled toliko je tvrda da nakon što sam pojeo sladoled sada u toj kutiji držim svrdla za metal. Kada sam opet kupio sladoled u tu kutiji sam stavio šarafe. Tako sav sitan materijal držim u takvim kutijama. Kada trebam oprati kist od boje isto koristim kutije od sladoleda. Jest da članak govori o nečem drugom. Ali Ima ambalaže koju se i dalje može koristiti, samo sam ja među rijetkima koji to čine.
Ambalažiranje proizvoda je u osnovi opravdano, roba se na neki način mora dostaviti potrošaču. Do ekscesivnih pojava kao u navedenom primjeru iz teksta dolazi zbog sulude globalizacije i idiotske situacije gdje se četkica za zube proizvodi u Kini, umjesto da se proizvodi u zemlji u kojoj se koristi. To onda iziskuje dodatno ambalažiranje kako se dotična četkica za zube ne bi oštetila na svom dugačkom putu preko pola svijeta, kojom prilikom će biti pretovarana desetak puta i biti izložena raznim prevrtanjima, udarcima, vibracijama i sl. S druge strane imamo i svjesno kondicioniranje ljudi na šarene ambalaže, pri čemu u zadnje vrijeme prednjači hrana. Tu imamo idiotske situacije gdje se 2-3 komadića salame, ne teži od 20 grama, pakuju u ogromnu plastiku sa raznim natpisima,3-D izbočinama i sl. Ovo je već dio planskog odvajanja ljudi od izvora hrane, i navikavanja na činjenicu da je hrana luksuz, a dolazi od istih bolesnih… Čitaj više »
Prvo; Ambalaza je proizvod koji skriva – cuva finalni proizvod.
Drugo; Pretjerana ambalaza postaje globalni svijetski problem koji prijeti uistenjem zivota na planetu.
Trece, jdna stara: Sto zna gedza sto je cokolada lijepi zlatni papir jede, a ruznu cokoladu baca.
Cetvrto: Rastavimo li rijec na Amba i LAZA pa odbacimo prvi dio ostaje nama samo velika LAZA.
Peto jos jedna stara: Lijepo lice smrdljivu picu prodaje.
Sesto ili ona: Izvana gladac iznutra jadac.
Koje li slucajnosti ove zadnje dvije imaju jako puno veza sa eminentnom HR. politicarkom.