Brijuni – put od malaričnog otočja do bajkovitog odredišta

Brijuni su početkom prošloga stoljeća prošli ogromnu transformaciju, od malaričnog otočja od kojega su svi zazirali pa do najmodernijeg europskog ljetovališta onoga doba. Za to je zaslužan bečki poduzetnik i vizionar Paul Kupelwieser koji je odlučio uljepšati „jedan djelić austrijskog juga“. Generacije nakon njega iznova se dive ovom rajskome mjestu s pitomim proplancima, šumama i livadama okruženom sa svih strana blještavim jadranskim plavetnilom.

Brijuni su skupina od četrnaest otoka smještenih u Fažanskome kanalu sjeverozapadno od Pule, najvećega grada Istre. Najveći su i najpoznatiji Veliki ili Veli Brijun i Mali Brijun. Od 1983. godine nacionalni su park, zahvaljujući svojoj prelijepoj prirodi i kulturnoj i povijesnoj ostavštini. Skladnost ugodne klime i vizualnoga dojma ovog morem okruženog jedinstvenog krajolika, čine ovo mjesto pomalo nestvarnim.

Kome možemo zahvaliti na ljepoti Brijuna?

Brijuni kakve danas poznajemo rezultat su vizije poslovnoga čovjeka iz 19. stoljeća po imenu Paul Kupelwieser. U kakvim je okolnostima ovaj austrijski industrijalac došao do takvoga imanja?

Preduvjete su stvorili događaji na europskoj političkoj sceni toga vremena. Pula i dobar dio Istre su sve do kraja 18. stoljeća bili pod vlašću Venecije, a potom neko vrijeme Napoleonove Francuske. Početkom 19. stoljeća Istra postaje dijelom Austrijskog Carstva i to ostaje cijelo jedno stoljeće, sve do pada velebne Austro-Ugarske. Preporod Pule, pa i cijele Istre započinje kada je u Beču odlučeno osnovati u ovome gradu glavnu ratnu luku Austrije. Veliki broj ljudi doseljava, grade se cijeli novi kvartovi, uređuje se okoliš, donose se nova arhitektonska rješenja, nove ideje i modernizira život u skladu sa srednjeeuropskim tekovinama.

U takvom poletnom, multikulturnom i multietničkom okruženju, jedan se bečki poduzetnik po imenu Paul Kupelwieser odlučio na kupnju zapuštenoga otočja u Fažanskom kanalu sjeverno od Pule. I tako su Brijuni 1893. godine bili kupljeni za 75 tisuća guldena (forinti). Koliko je sredstava, rada i energije Kupelwieser potom uložio u Brijune govori činjenica da su ovo imanje, niti desetljeće kasnije, austrijske vlasti procijenile na 17 milijuna guldena. Pretpostavljamo ne iz ponosa, već jamačno iz interesa, odnosno kako bi ga što više oporezovale.

Pothvati učinjeni na Brijunima

Pothvat koji je novopečeni vlasnik brijunskog arhipelaga odmah nakon kupnje izveo, bio je doista hvalevrijedan. Uspio je angažirati cijenjenog berlinskoga liječnika, kasnije i nobelovca, Roberta Kocha, zahvaljujući čijim je savjetima malarija u potpunosti iskorijenjena. Poslije ove faze iskrčeno je nisko raslinje, te uređene šume, livade i parkovi. Krajobraznu arhitekturu Velikog Brijuna osmislio je Alojz Čufar, odlično uklopivši uvezeno s autohtonim biljem. Pošumio je otok zasadivši na tisuće sadnica drveća, osmislio šetnice, sredio kamenolome i dao posaditi vinograde. Posebna je pažnja posvećena vrlo starome stablu masline za koju je kasnije utvrđeno da je stara preko jednog i pol tisućljeća i time jedna od najstarijih na Mediteranu. Proplanci, šume i livade koje su i danas zaštitni znak Brijuna rezultat su truda ovoga predanog labinskog šumara. Zahvaljujući doprinosu razvoju Brijuna, njihov je vlasnik i Kochu i Čufaru izradio spomenike na Velom Brijunu.

I drugi su noviteti u ono vrijeme doneseni Brijunima. Izgrađena su četiri hotela visoke kategorije (s unutarnjim grijanim bazenom!), kao i desetak vila. Sve ovo popratila je i vrhunska infrastruktura. Izgrađeni su putevi u duljini od gotovo 80 kilometara, moderno pristanište, s kopna je pitka voda dovedena cijevima, a uvedena je i električna energija, te telefonska centrala. Pokrenuta je tvornica leda s hladnjačama, za potrebe transporta izrađen prvi brod na svijetu s dizel motorom, a vino iz brijunskih vinograda s etiketom „Brioni Inselweine“ izvozilo se u glavni grad Monarhije. Povrh svega, tu je izgrađeno i tada najveće europsko golf igralište.

Brijuni nakon prvoga uzleta

Posjetitelji Kupelwieserovih Brijuna bili su pripadnici elite onoga vremena, a otočje je slovilo kao ekskluzivno i otmjeno ljetovalište. Članovi visokoga društva, austrijski i mađarski plemići, uključujući i članove bečkoga dvora, znanstvenici i uglednici, sve su to bili brijunski gosti.

Razvoj mondenog ljetovališta Brijuna prekinut je s Prvim svjetskim ratom. Iako između dva rata nastavljaju biti važnim odredištem, izgubili su svoj negdanji sjaj. Teška su oštećenja pretrpjeli u bombardiranju tijekom Drugoga svjetskog rata.

Drugi uzlet Brijuni dobivaju nakon 1947. Tada postaju predsjedničkom rezidencijom Josipa Broza Tita. Sve do njegove smrti, 1980. godine, obnavljaju se stari i grade novi objekti, obogaćuje pejzaž, dovode nove životinjske vrste. Nakon 1954. godine kao gosti Brijune posjećuju državnici čak jedne trećine svih država na svijetu, a i neke slavne osobe. Njihov boravak ovjekovječen je stalnim postavom fotografija na najvećem otoku.

Brijuni danas

Mnoštvu posjetitelja, kako lokalnoga stanovništva, tako i domaćim i inozemnim turistima, Brijuni su izuzetno atraktivno izletničko mjesto, a i mjesto za odmor jer je moguće smjestiti se u jednome od hotela i vila. Dnevno je organiziran transfer brodom iz mjesta Fažana, u kojoj se kupuje izletnička ulaznica u poslovnici Nacionalnog parka Brijuni. Osim smještaja i izleta, tu je i mogućnost sportskih aktivnosti (poput golfa) i rekreacije, edukativnih, kulturnih i glazbenih programa, organizacije vjenčanja i sličnih svečanosti, te kongresa.

Ako vas kada put odvede u Istru, posjetite nacionalni park Brijune. Dok koračate njegovim stazama i uživate u pogledu na njegov izuzetni krajolik, sjetite se koliki je trud uložen kako bi se nekada opustjeli, napušteni i zarasli otok uobličio u ovu bajkovitu jadransku oazu. Ili, riječima njemačkoga autora Hermanna Bahra, suvremenika Paula Kupelwiesera: „Brijuni su bili močvara, on je došao, sada su to otoci cvijeća i voća.“