Domoljubi i „domoljubi“

andjeo
21 komentar

Često možemo čuti ili pročitati da je neko „veliki domoljub“, „nikakav domoljub“ ili čak „mrzitelj vlastitog naroda i domovine“. Koji su to kriteriji po kopjima se mjeri stupanj domoljublja?

Vrlo slična dilema je prisutna i među vjernicima – ko je pravi vjernik, a ko nije. Čini se da je fra Josip Vlašić to dobro objasnio u svom tekstu u kom govori o razlici između pobožnosti i duhovnosti, zapažajući kako biti pobožan ne mora značiti i biti duhovan. Citiram: „Imao sam u svojoj blizini pobožne ljude. Čak i jako pobožne ljude. Promislio sam o njima. Mole. “Idu u crkvu” – što se ono kaže. Često govore o vjerskim temama. Pjevuše duhovne pjesme. Često su na duhovnim obnovama i hodočašćima. Među njima sam susreo one koji tako zrače dobrotom i ljubavlju. Lagani su. Dobronamjerni. Pozitivni. Otvoreni. Velikodušni, imaju srce široko za druge. Prepoznaju priliku kada mogu pomoći. Ne tuže se i ne plaču nad sobom. Ne bave se drugima. Pogotovo ne njihovim grijesima. Ti ljudi su sveti. Uistinu su duhovni! Susresti te ljude za mene je privilegija. Bogatstvo. Osvježenje. Ma, godišnji odmor!

Međutim, među pobožnima sam susreo i one koji su samo pobožni. I oni mole. Idu u crkvu. Vole govoriti o duhovnim temama. Pogotovo vole govoriti o đavlu i zlu, opsjednućima, ozdravljenjima itd. Uživaju “braniti vjeru”. Vrlo su aktivni. Sve je to super. No, problem nastaje kada se radi o konkretnom životu. Vrlo često imaju problem u odnosima s drugima. Nerijetko su opsjednuti misijom da drugoga preobrate, drugome mijenjaju uvjerenje, osude njegove postupke. Teško prihvaćaju drugoga. Negativni su. Lako i brzo se sablazne nad tuđim grijehom. Strogi su. Da se razumijemo, nije to zbog toga što su pobožni. To je zbog toga što njihova pobožnost nije preobrazila njihov duh.”

Ovaj svećenik kaže da je sretao i ljude “ koji nisu pobožni na redovan način, tj. koji ne prakticiraju redovne vjerske aktivnosti, a dobri su. Tako su dobri prema drugima. Toliko dobri da pomisliš na Boga kad s njima govoriš ili kada ti oni nešto čine. I pomisliš da Bog upravo tako postupa. Jesu li oni duhovni? Pobožni sigurno nisu! Duhovni? Mislim da jesu!”, I onda kaže: “Pobožnost je sredstvo, duhovni život je cilj. Pobožan čovjek je možda lijep za vidjeti, a duhovan čovjek je dobar za živjeti s njim. Draži su mi duhovni, nego pobožni.”

Slično se može gledati i na domoljublje. Neki ljudi napadno ističu svoje domoljublje, glasno i javno navijaju za svoje klubove i reprezentacije, ističu nacionalne zastave i kad je to predviđeno i kad nije, nose privjeske na lančićima, prstenje ili narukvice s nacionalnim i vjerskim simbolima, tetoviraju na sebi nacionalne simbole i slično. Spremni su napasti svakoga ko se ne ponaša slično njima i proglasiti ga neprijateljem i izdajicom svoga naroda, ali kada je u pitanju njihov interes, mnogi od njih su spremni odstupiti od navedenog ponašanja, a istovremeno zamjeriti drugima ako čine isto. Sjećam se jednog koji mi je prigovarao što sam kupio uvoznu čokoladu dok je sam pio uvoznu vodu, a branio se time što je „ova voda najbolja“. Ovakvi ljudi su uvjereni da su oni pravi i iskreni domoljubi, a da ostali nisu.

Pravi domoljubi ne moraju nužno isticati svoje domoljublje, oni to dokazuju djelima. Ne mora značiti ni da je svaki roditelj koji priča kako voli svoju djecu i kako bi sve za njih učinio ujedno i dobar roditelj. Svaka ljubav je bolja ako iza nje stoje djela koja je dokazuju nego samo prazne riječi iza kojih ne stoje djela. I prijateljstvo se ne mjeri brojem izrečenih riječi nego djelima.

Da se poslužim i zaključkom fra Josipa Vlašića, kad sam ga već toliko citirao: Draži su mi oni domoljubi koji svoje domoljublje dokazuju djelom od onih koji to čine pričom.

Domoljubi
Pretplatiti se
Obavijesti o
21 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Željko
6 godine prije

Mnoge riječi me u “hrvatskom” jeziku nerviraju, medju njima i “domoljub”! Pokušavao sam da se sjetim kako smo u ex YU tu riječ zvali i onda se sjetim jedne lijepe riječi, tj. i imena….rodoljub!!

Crni žutokljunac
6 godine prije

Kad je počeo rat oni koji su se najviše busali u svoje domoljublje,su obično bili najmanji.Takvi su izveli pretvorbu,tj. pljačku u svoju korist.Huškali su druge i stvarali ratnu histeriju,dok su oni obično u pozadini grabili.Slično se ponašaju i veliki vjernici.Nije bitno da se slijepo držiš fikcija na papiru,već da se u stvarnom životu trudiš djelovat pozitivno u odnosima sa drugim ljudima i opčenito okolinom.Takvi što opčenito sami sebe hvale o nečem,vjerovatno su barem upitni u tom,a često i varalice.

Hari1
6 godine prije

Pravi (kršćanski) vjernik je onaj koji je pun duha svetoga, koji svojim mislima, riječima, djelima i nedostatkom propusta predstavlja utjelovljenu duhovnost i čistoću, to je osoba poput Isusa, to je prava sveta osoba. Svi ostali vjernici su u nekom stadiju bliže ili dalje od tog ideala. Dok ne postignu takav ideal, ne mogu ući u kraljevstvo nebesko. Preostaje im jačati svoje vjerovanje tijekom života i iščekivati milost Božju. U tom smislu vjernici kažu: “Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.” Duhovnost je u osnovi spoznaja duhovne stvarnosti. Sve drugo je imitacija i pokušaj dostizanja ovog praga. Religijski putevi i metode predstavljaju vjerodostojne i provjerene načine postizanja takve spoznaje. Duhovne osobe nisu uvijek ugodne osobe. Recimo, Isus nije uopće ugodan demonima kad ih istjeruje iz ljudi, ili farizejima kad ih istjeruje iz hramova, ili ljudima kad im kaže bolnu istinu. Uostalom,… Čitaj više »

Georgij Žukov
6 godine prije

Domoljublje je posljednje utociste za hulje .

Ivan
4 godine prije
Davko
1 godina prije

Domoljubi sigurno ne šire laži o domovini

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI