Svijet je obišla vijest da je u devedesetoj godini umro Fidel Castro, revolucionar koji je pedeset godina vladao Kubom. Uz osvrt na njegove biografske podatke i politički put koji je prošao, mediji iznose i ocjene, svoja viđenja uspješnosti i opravdanosti Castrovih odluka.
Kao i dok je bio živ, o tome kakav je bio, zavisi od toga tko piše. Dok ga neki optužuju da je bio diktator koji je ekonomski unazadio svoju zemlju, drugi ga predstavljaju kao svjetionik slobode i borbe za malog čovjeka. Međutim, kad se sagledaju sve činjenice, čini se da je istina negdje između te dvije opcije.
Istina je da je Kuba ekonomski ispod razvijenih država u svijetu, da tamo nije bilo višepartijskog sistema, da su neke slobode bile ograničene. Ali veliko pitanje je tko je pravi krivac za takvo stanje. Prvo, ono što se zaboravlja, to je da je Kuba do dolaska Castra na vlast bila na dnu siromaštva. Recimo, nije imala svoje liječnike, a sad ima više liječnika u odnosu na broj stanovnika nego neke najrazvijenije zemlje.
Trebalo je krenuti doslovno od nule: prvo dovesti strane doktore koji će obrazovati domaće, pa stvoriti obrazovne ustanove, izgraditi bolnice, nabaviti opremu… To je bilo mnogo veće opterećenje za siromašnu zemlju nego za bogate. Nije isto bilo Njemačkoj koja je porušena u ratu samo izgraditi nove bolnice ili popraviti oštećene i Kubi koja nije imala ništa. Nijemci su do izgradnje novih bolnica mogli liječiti i po kućama i šatorima, imali su kadar za to. I nije sve bilo porušeno i uništeno.
Kubanci su bili gladni i trebalo je prvo izboriti se da svi imaju nešto za pojesti. Bili su nepismeni, pa su sada među obrazovanijima. Njihov napredak na svim poljima u odnosu na početno stanje je procentualno veći nego kod razvijenih država. U sportu su postali jedna od jačih zemalja u svijetu. Naravno, pitanje je je li sve trebao biti još bolje. Ali i pitanje je, je li krivac za taj tempo napretka Castro ili bogate zemlje koje su mu nametnule sankcije i ometale ga u razvoju, nekada i na vrlo brutalan način. Bi li Kubancima bilo bolje da su bili pod vlašću sličnom onima u Zapadnim demokracijama ili pod Castrom, možda će nekada biti jasnije, sada je teško argumentirano tvrditi jedno ili drugo.