Kada bismo sve ljude koji žive na planeti spakovali u konzervu kao sardine, konzerva bi bila 2 kilometra duga, isto toliko široka i visoka. Iznenađujuće, svi mravi na svijetu bi napunili konzervu slične veličine. Uprkos svom velikom broju, insekti poput mrava uspijevaju da se razvijaju bez lošeg uticaja na prirodu.
Insekti su istinski izumitelji tehnologije. Koriste svoje tehnologije preko 50 miliona godina u savršenoj ekološkoj ravnoteži. Za razliku od njih, ljudi su amateri u tehnologiji sa stanovišta uticaja na prirodu. Naše tehnologije ugrožavaju postojanje naše vrste, ali i čitave biosfere. Izučavajući čudnovati društveni svijet insekata i njihove tehnologije, mogli bismo naučiti kako da živimo u boljoj biološkoj harmoniji sa planetom koju nastanjujemo.
Ono što nam je zajedničko sa više vrsta insekata jeste praksa poznata kao “eusocijalnost“. To je najviša forma društvenog ponašanja. Podrazumijeva sofisticiranu podjelu rada gdje različite generacije rade zajedno, različiti pojedinci obavljaju različite poslove, uključujući i rađanje i podizanje djece. Najistaknutiji “eusocijalci” na zemlji su rijetke vrste insekata (mravi, termiti i pčele) i ljudi.
Naša eusocijalnost je ono što nama, ali i insektima, omogućava razvoj tehnologije. Jedinke eusocijalnih vrsta prepoznaju i izvršavaju zadatke za koje su najsposobniji, bilo da se radi o čuvanju gnijezda ili traženju hrane i izbjegavaju zadatke drugih jedinki. Na ovaj način grupa životinja će se spontano organizovati u kolektiv koji nazivamo “superorganizmom“, a koji može razviti tehnologiju.
Prva evolutivna forma tehnologije je bila poljoprivreda, koju su i izmislili mravi i termiti 50 miliona godina prije nas. Poljoprivreda može biti definisana kao tehnološki proces proizvodnje hrane na veliko. Na primjer, mravi koji sijeku lišće pretvaraju biološku masu zelenih listova u hranu koristeći svoje impresivne baštovanske sposobnosti, značajne tehničke vještine i simbiozu sa gljivama.
Ljudska primjena poljoprivredne tehnologije je počela prije 10 hiljada godina. Ali, u našem slučaju, poljoprivreda je omogućila stvaranje ekonomskog viška. To je potpomoglo pojavu pisanog jezika, književnosti, matematike, filozofije, umjetnosti i nauke. U tom smislu, stvarni korijen naših tehnoloških mogućnosti leži u poljoprivredi.
Eusocijalnost i poljoprivreda su omogućili društveno nadmetanje na Zemlji, prvo među insektima, a onda i među ljudima. Prva globalna civilizacija je bila civilizacija insekata ili “insektocen”. Proučavajući različite oblike insektocena, možemo naučiti važne lekcije za našu tehnološku budućnost.
Značenje pojma civilizacije vrti se oko gradova i to onih poputa Rima, Londona, New Yorka, a koje vidimo kao središta starih ili modernih ljudskih civilizacija. Svi eusocijalni insekti se bave poljoprivredom u svojim sopstvenim gradovima, a iznenađujuće je da njihovi gradovi uopšte ne zaostaju za ljudskim u smislu tehničke profinjenosti.
Uzmimo ponovo za primjer mrave koji sjeku lišće. Njihovi metropolisi su vjerovatno najkomplikovanije strukutre ikada napravljene pod zemljom. U njima su ogromne bašte u samom centru, a koje su povezane izvrsnim putevima. Druge strukture su razbacane okolo, a uključuju deponije na kojima odlažu otpad, centre za distribuciju hrane, vojne kasarne ili policijske stanice. Postoje čak i pogrebna društva.
Neki mravlji gradovi su ogromni. Da mravi imaju ljudsku veličinu, naseobina mrava Formica yessensis na ostrvu Hokkaido u Japanu bi bila mnogo veća nego Tokyo. Slično tome, da su termiti ljudske veličine, onda bi visina prosječne termitske humke u Africi bila iste visine kao najviša ljudska konstrukcija na svijetu, Burj Khalifa u Dubaiju visoka 828 metara.
Gradovi drugih vrsta insekata su primjeri estetske profinjenosti. Na primjer, gradovi koje prave pčele od materijala koji njihova tijela luče su primjeri stvarne prirodne ljepote.
Mi bismo morali početi ličiti na insekte kao naše starije i iskusnije eusocijalne rođake. Ove urbanizovane životinje i njihovo profinjeno društveno ponašanje možda sadrže važne instrukcije kako bismo našu tehnološku budućnost mogli učiniti sigurnijom. Morali bismo biti dovoljno hrabri da zavirimo u njihov svijet.
Negdje u čudnom društvenom životu insekata se kriju tajne ekološke ravnoteže koja našem svijetu tako nedostaje. Moramo što prije pronaći tajnu kako da integrišemo naše tehnologije sa ekološkim sistemom koji naseljavaju pripadnici 9 miliona drugih vrsta. U suprotnom bi moglo biti jako kasno.
Lako se insektima organizirati kad oni nemaju smisla za profit i kamatu koji su pokretaci ljudske vrste.
Ljudi primjenjuju bioniku tek kad iscrpe sve druge mogucnosti, tesko je ocekivati prihvacanje ovako slozene strukture svijesti. Zasada su svi pokusaji na pojedinacnom nivou, a korporativnost i globalizacija suzbijaju ih u samom startu.
Ljudi ne mogu nastetiti prirodi nego samo sebi!
Razlika između organiziranosti insekata i ljudi je u tome što insekti prihvačaju svaku mogučnost koja je vezana za okoliš ,bez računanja koliko to košta,dok ljudi odbacuju svaku mogučnost ako mogu preživjeti na lakši način.Pčele koriste svoj znoj koji se na zraku pretvara u vosak dok ljudi koriste izmet svega i svačega ,a svojim zagađuju vodotokove malih rijeka u svom okruženju ,samo je jedan u nizu primjera života.Koristimo resurse stvarane milionima godina ,tako je lakše nego stvarati energiju i koristiti samo sada dostupnu.i tako dalje .Čovjek odbacuje dakle sve što je dobro.
To je upravo ono cemu elite teze, da od nas naprave mrave, pcele, ovce, tko tvrdi suprotno ili da je to teorija zavijere neka malo potrazi u literaturi, cak i Kresimir Misak pise o tome detaljno u svojim knjigama. Neovisni pojedinac koji ima vremena za razmisljanje je najveca opasnost za ovaj truli sistem. Gradovi poput NY, Londona i sl. su najobicnije zamke za hrcke koji zive dok trce u tocku, kad stanu gotovo je…Osvijestite se dok je vrijeme i nedajte se navuci! Mogao bi jos dosta toga navesti ali svako pismen ce sam pronaci koje se opasnpsti kriju od asimilacije.
Mravi su organizirani kao kastinsko društvo. Ako se izleže kao radnik, vojnik, čistač takav će i uginuti. Kod pčela je druga stvar. Ako zanemarimo ulogu matice i trutova one su organizirane kao društvo socijalista utopista u kojemu svaka pčela od dolaska na svijet do smrti prođe sve radne procese…
Ljudski rod je u svojoj gramzivosti autodestruktivan. Za razliku od insekata koji nece uzeti dva kruha dnevno ako nemoze pojesti niti jedan cijeli, covijek je bezobziran a sebe i svoje potrebe stavlja ispred drugih. Iz ovoga clanka smo mogli shavtiti da insekti zive u komunizmu svi doprinose najvise sto mogu a uzimaju tek koliko im je potrebno. Ljudi u ogromnoj vecini slucajeva ne razmisljaju o potrebnom nego mastaju o bogatstvu. Pogledajmo samo pretile ljude, ima li i dali je netko vidio pretilog mrava, koji ima tri vile i pet automobila, a potrebna mu je jedna soba, dali mu je jedan automobil potreban to je pitanje.
Kad bismo se ugledali na insekte, onda bismo trebali odbaciti sve ono što smo dosad izmislili i stvorili od kotača do računala i kao alate samo koristiti dijelove tijela koje nam je priroda podarila ili će nam podariti tijekom evolutivnog procesa. Hvala, ali ne hvala. Ovakve priče u kojima se termini poput “tehnologija”, “izmisliti”, “izumitelji” itd. koriste u potpuno proizvoljnom kontekstu, pa se primjenjuju na nešto s čim nemaju veze (mravi nisu nikakvi izumitelji, niti mogu išta izmisliti, jer nemaju sposobnost umnog i mislećeg procesuiranja, nego sve rade po nagonima i sa onim što im je priroda milostivo dala) su najčešće mazanje očiju iza kojih se obično krije neka agenda ideološkog predznaka – u ovom slučaju čini se da je riječ o “povratku prirodi” i sličnom.
Najviša forma društvenog ponašanja zove se EUsocijalnost:) Čisto da se zna.
Što nam mozak više evoluira, to su međuljudski odnosi manji. 🙂
Ide se prema Borgubogu koji će sav život na planetu uništiti pohlepom zemljana a utamničiti ih u digitalni feudalizam binarnim kodom, otpor je uzaludan………………
A ni rijeci o sexualnom zivotu mrava
Svašta nadrobljeno ?
HM – ajde ajde nemojte ih idealizirati – prešutjeli ste- trutove ogavne žohare usrane muhe i pakosne ose
kao i međusobne ratove između mrava – gdje im njihova kliješta služe za odsjecanje tuđih mravljih glava