Goran Kobaš – majstor za bilijar

Neki sportovi, poput bilijara, streljaštva ili pikada, ne zahtijevaju toliko izražene fizičke komponente, poput snage, brzine, spretnosti i okretnosti, koliko koncentraciju i psihičku pripremljenost i stabilnost.

To je jedan od razloga zašto ovi sportovi i nisu masovno zastupljeni koliko oni koji do maksimuma dovedene traže prije svega fizičke sposobnosti. No, to ne znači da i prvospomenuti sportovi nekome nisu itekako zanimljivi i važni, a njihovi junaci možda idoli. Zato i one koji se bave ovakvim sportovima i u njima postižu dobre rezultate treba uvažavati.

Jedan od naših junaka bilijara živi u Nizozemskoj i vrlo je uspješan na tom polju. Riječ je o Goranu Kobašu, uskoro četrdesetogodišnjaku, koji korijene vuče iz Bosne i Hercegovine. Rođen je u Slavonskom Brodu, a djetinjstvo je proveo u svojim Grebnicama kod Bosanskog Šamca gdje je pohađao i prve razrede osnovne škole, nakon čega je odselio u Nizozemsku. Bilijar ga je privukao u novom mjestu boravka, u Apeldoornu, gdje je, čini se, više igrača bilijara nego u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Goran je zavolio taj sport i pokazalo se da je bio i s ne tako mnogo treninga uspješan, da je našao svoje mjesto u klubu kome je ubrzo počeo donositi i poene. Kako je pojačavao treninge, tako su i natjecateljski rezultati bili bolji. Dospio je među deset najboljih u svom gradu, što nije bio mali uspjeh s obzirom kakva je konkurencija bila. Ali Goran je shvatio da može i više. Za to je trebalo više rada. Nabavio je stol za bilijar i smjestio ga u vlastitu kuću kako bi imao više vremena za treninge. Počeo je trenirati svakodnevno, pa sve više i više. Rezultati su se vidjeli – postajao je sve sigurniji u sebe, pobjeđivao je sve jače protivnike. Postao j najbolji u svom klubu pa onda u cijelom Apeldoornu. „Nema ovdje puno mudrovanja, stvar je u tome da se mora mnogo trenirati da bi se postigli bolji rezultati. Samo talent nije dovoljan, to je tek nešto što može olakšati uspjeh, ali bez upornog treninga nema ništa!“, kaže Goran. Eto, sad je već dospio među prvih deset igrača na nivou Nizozemske, a to znači da je na pragu osvajanja prava da sudjeluje na Europskom prvenstvu. Tamo se, zaista, ne može dospjeti lako. Kaže da se osjeća sve sigurnijim u sebe i da najbolje rezultate postiže kad je pod najvećim pritiskom, kad se povlače odlučujući potezi.

U početku je lakše napredovati, može se s malim pojačanjem u radu postići više, ali kako se ide prema vrhu, konkurencija je sve oštrija i o plasmanu odlučuju sve sitniji detalji. Nekada o pobjedniku odluči to je li igrao pogrešnim štapom, a nama koji se slabije u to razumijemo izgleda kao da je svejedno kakav je štap, jer nam se čine svi istima. Veliki igrači tome pridaju izuzetan značaj i zato nije čudo što neki štapovi koštaju hiljadama eura. Goran upravo očekuje novi štap koji košta 3.000 eura. To ga je ponukalo da svoj posao vezan za bilijar, a zaposlen je u svom klubu, proširi i privatnim biznisom vezanim za trgovinu štapovima koji su sada sve popularniji, a koji nisu od drveta, nego od umjetnog materijala (karbon) i koji su posebno popularni kod mlađih igrača.

Bilo kako bilo, Goranov uspon na natjecateljskoj ljestvici igrača bilijara je evidentan. Već nekoliko godina krivulja uspjeha ide samo uzlaznom putanjom i ostaje nam da vidimo hoće li i dokle tako nastaviti. Poželimo Goranu da se baš tako i dogodi i da ga uskoro vidimo i na Europskim natjecanjima, a kasnije – ko zna… Sretno!