Jesmo li povodljivi?

Imitacija
11 komentara

Jesmo li primijetili kako i sami nekada nešto uradimo samo zato što je neko pored nas to isto uradio, a da nismo ni svjesni da ga oponašamo?

Tako su i nastali razni stilovi u gradnji, slikarstvu, muzici, poeziji… Ugledali su se ljudi jedni na druge. Neko napravi kuću od drveta, susjed vidi, pa napravi i on. Napravi ogradu od žičane mreže, a onda isto učini i susjed. Dijete pođe trenirati rukomet, a i susjedovo se uskoro pojavi u istom klubu, i tako dalje. Nekada se to pokaže kao dobro rješenje, nekada kao promašaj, ali činjenica je da su ljudi povodljivi, da se vole ugledati na nekoga i oponašati ga. Oni koje oponašaju nekada se time ponose, a nekada se zato ljute. Znam konkretne primjere gdje su pukla velika prijateljstva samo zato što se prijateljica obukla isto, što je „ukrala ideju“ i tako, po mišljenju „originala“ pokazala nepoštovanje.

Sve to je poznato, ali sam se opet iznenadio kad sam se nedavno uvjerio do koje mjere seže potreba da se oponaša, da se nekoga kopira, i na kako jednostavnoj stvari. Jedna kolegica mi je pričala kako je dobila novi telefon koji je bio nekog čudnog oblika i novi na tržištu pa nije mogla naći za njega zaštitnu futrolu, ni jedna nije pasala. Zato je bila primorana privremeno uzeti platnenu futrolu koju je dobila kao ambalažu kad je kupovala naočale i u nju staviti telefon. Kolegicama nije pričala ništa o tome pa su one, po svoj prilici, shvatile da je to neki novi modni trend.

Nakon samo nekoliko dana, jedna druga kolegica, koja je često s njom, također je došla s telefonom u sličnoj vrećici. Ko zna od čega i gdje ju je našla?! Za nepun mjesec dana, gotovo polovica kolegica je imala platnene vrećice za telefone, s tim što nisu sve bile istih boja niti su bile od istog materijala, ali su bile slične. Naravno, ta je „moda“ ostala samo u okviru društva kome je ideja bila dostupna i vidljiva. Da se pojavila na televiziji, da je iza nje stalo neko poznato lice, nije isključeno da bi obična vrećica za naočale postala modni hit.

Pa zar nije tako i s mnogim drugim proizvodima? Pogledajmo samo kako su se plastične sandale koje je nekada proizvodila Jugoplastika i prodavala po bagatelnoj cijeni ponovo pojavile. Ali sada iza njih stoji „ugledni dizajner“ i poznata firma i kažu, ako je vjerovati, da im je cijena oko 500 eura! I ljudi će ih kupovati jer ih je kupio i susjed, jer je to preporučio neko poznat, to je moderno, a ne zato što stvarno misle da su ove sandale najbolje rješenje. Slično se dešava i s borosanama, obućom koju su nosile uglavnom osobe koje su mnogo vremena provodile stojeći.

Dakle, povodljivi smo, neko više, neko manje, ali zahvaljujući toj osobini jedan broj ljudi lijepo živi. Znaju biti uvjerljivi, znaju nam „objasniti“ zašto je dobro baš to što oni misle. Ili znaju „objasniti“ zašto ono drugo nije dobro, u svakom slučaju voda ide na njihov mlin.

Priča
Pretplatiti se
Obavijesti o
11 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
jasmin
5 godine prije

Ja sa ljudima vise nemam o cemu razgovarati.(Ljermontov). Svaka cast pojedincima,svakako.

Son of Alerik
5 godine prije

Majmun radi što majmun vidi, a majmun vidi što majmun radi…, ovako je pjevao Željko Brodarić Jappa iz splitskog Metka. Eto, nismo majmuni. Od majmuna smo postali, rekli bi darvinsitički vjernici. Čovječji um nije ttoliko kompliciran, koliko volimo sami sebi tepati. Bez Duha riječ je tek o predvidljivom alatu za upotrebu. A alat, kao i svaki, da se ‘štelati’ (kao platine kod fiće), programirati, projektirati. Nisu zaludu pokrenute sve te znanosti o ponašanju čovjeka. Ono što nam se čini kao naša, originalna misao, uglavnom je tek reciklaža tuđe misli, napravljene tko zna gdje. Sve oko nas je prepuno subliminalnih poruka na koje se kačimo i koje nas usmjeravaju, a da nam to nikad ne padne na pamet. Volimo biti prihvaćeni, ovisimo o tuđim pohvalama. Još više o tuđim kritikama. Pa je jasno da drugi mogu manipulirati s našim raspoloženjima kako se sjete. Čisti Pavlovljev efekt. Netko zazviždi,a ti mašeš repom… Čitaj više »

otpisani
5 godine prije

Nema ništa loše u oponašanju dobrih i korisnih stvari, kojih se netko prije nas dosjetio.
…a moda, i oponašanje bezveznih stvari i trošiti gomilu novca da bi to činili ,to je, kažu (sa opravdanjem) – “porez na glupost”.

Piretis
5 godine prije

Biheviorizam nas uči da ne samo što se ponašamo nego i oponašamo. Svi, životinje i ljudi. Da nije tako nikada ne bismo naučili govoriti, umivati se ili koliko toliko uredno obući. No to je korisno oponašanje. Ono drugo kad mislimo da jedino oponašanjem možemo dobiti pristupnicu u neko društvo ili da njime postajemo važniji i ugledniji je pitanje sujete, ne originalnost ili čista povodljivost. Na to oponašenji nitko nije posve imun. Onaj koji je trpi posljedice i smatraju ga pomalo “svojim”, čudakom i posebnim. A to nije ugodno.

Crni žutokljunac
5 godine prije

Mi smo bića čopora i kao takvi stalno gledamo jedni druge i kopiramo.Kao takvi jako smo povodljivi,opet neki manje od drugih.Tu našu karakteristiku često koriste oni koji se dočepaju vlasti i moći.To se koristi od nižih pa sve do najviših razina.Zbog tog našeg mentaliteta stada,nama se lako upravlja i vlada.Ko je spretan i dovoljno visoko može stvorit čitav svijet iluzija oko nas,a većina ga,zbog povodljivosti,nije ni svjesna.I eto,svijet iluzija je tu!

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI