Koliko puta su nam rekli da smo nešto mogli uraditi i bolje? Da smo mogli više? A nekada nas i pohvale kako smo nešto uradili iznad svojih mogućnosti.
Najčešće roditelji od djece očekuju da bi mogli biti bolji, da bi mogli dati više. Očekuju od njih da budu najbolji učenici u školi. Da budu uzorni u ponašanju. Da im više pomažu. Oni smatraju da njihova djeca imaju sve predispozicije za najbolje rezultate, ali… Uvijek se nađe neko “ali” koje sve pokvari. Treneri očekuju od svojih igrača više zalaganja, više truda, ozbiljniji pristup borbi na terenu. Vojskovođe od vojnika očekuju da se hrabrije bore, da budu spremniji na žrtvovanje, i tako dalje. Obično se smatra da bi mnogi ljudi trebali dati više od sebe, ali rezultati izostaju iz raznih razloga.
Uradio je više nego što se od njega očekivalo
Ponekad se događa i da nekome kažu da je uradio više nego što se od njega očekivalo. Nekada se to govori iskreno, a nekada je pokušaj da se stimuliraju oni kojima treba ovakav vid podrške, kao što je nekada i prestroga kritika upućena onima za koje se smatra da će ih to stimulirati. Ima i takvih koji namjerno neopravdano kritiziraju ili hvale one za koje znaju da će ih to destimulirati.
Ali, ostavimo sve to po strani, okrenimo se granici koja određuju do koje mjere se neko treba potruditi da bi to bilo dovoljno koliko je dao od sebe? Je li neko utvrdio tu granicu, i je li ona za sve ista? Naravno da nema neke lako mjerljive granice, niti je ona za sve ista. Evo, u sportu je istrčati 100m za 10 sekundi nekome izvodivo bez većih problema, a nekome nije ni 20 sekundi dovoljno čak i kad uloži svoj maksimum. Neko dijete će pjesmicu naučiti već nakon nekoliko čitanja, a neko će je čitati na desetke puta. Onaj ko ima tu sposobnost, nacrtat će neki predmet iz nekoliko poteza tako vjerno, a neko će se mučiti satima i neće uspjeti. To kako će i koliko, koliko brzo i kvalitetno će biti obavljen određeni zadatak, strogo je individualno. Čini se da je jedna izreka baš dobro pogodila odgovor na ovo pitanje, a ona glasi:
“Ko uradi malo, a ne može više, puno mu se piše. Ko uradi puno, a može i više, malo mu se piše.“
Neka ona bude i odgovor na pitanje iz naslova.
Posto covjek zivi unutar materijalnog svijeta, u svom razmatranju moguceg treba uzeti u obzir uvjete koji postoje u tom svijetu i interese onih koji zive u njemu. Uz idealne uvjete za obavljanje neke aktivnosti (male prepreke, velike potpore/pomoci, motiviranost, spremnost) mogu se postici kvalitetni rezultati. Obrnuto, u jako losim uvjetima rezultati mogu biti jako slabi. Jos se mogu ukljuciti iznimke kod kojih se postizu neocekivani rezultati u naizgled neizglednim uvjetima. Kad se sve ono sto utjece na neki rezultat uzme u obzir, onda dobivamo ono sto je realno moguce postici u toj situaciji. Tek promjenom uvjeta moguce je postici nesto drugo. Posto se kod tumacenja “sto se moglo postici” govori o proslosti, o onome sto se vec dogodilo, onome ciji uvjeti se vise ne mogu promijeniti, onda je logicno zakljuciti da se u takvoj situaciji moglo postici jedino ono sto se prakticno postiglo, a ne nesto vise ili nesto manje… Čitaj više »