Mnogo je nesretnih oko nas. Neki to ne žele, neki ne mogu sakriti, neki pokušavaju, s više ili manje uspjeha, glumiti sretne, ali istinskih sretnika, čini se, nije baš mnogo.
Koliko puta nam se učini da je neki par presretan, da se iskreno vole i poštuju, i odjednom čujemo da su se rastali, da se nikada nisu slagali onako kako se nama činilo? Ako se u nekim sredinama trećina brakova, pa i više, razvodi, to znači da su svi ti ljudi samo po tom osnovu nesretni. Koliko smo puta pročitali kako se neko dijete ubilo zbog zlostavljanja, a da niko nije primijetio da je ono duboko nesretno, činilo se sasvim bezbrižno i razdragano? Nesretne zbog bolesti, gladi, siromaštva, ugroženih ljudskih prava i ko zna kakvih sve zlostavljanja teško bi bilo i nabrojati. Pa onda svi oni koji su nesretni naprosto jer su takvi kakvi su, jer nikada nisu zadovoljni, jer uvijek vjeruju da su oštećeni i ugroženi, i tako dalje.
Da, mnogo je nesretnih ljudi (i ne samo ljudi!) oko nas, i ponekad se čovjek pita – kako biti sretan u tolikom moru nesreće? Ili ide još dalje pa se pita – je li moralno biti sretan u takvim okolnostima? Smijati se pored tužnoga?
Učini nam se kako su ovo teška pitanja, kako iziskuju velike analize i razmišljanja, ali ako se upustimo i u kraće analize i razmišljanja, vjerujem da ćemo doći do zaključka: da, ima smisla, i treba biti sretan svako ko to može, ko umije i želi! I sreća i nesreća su dva kraja jednog istog štapa i treba ih postaviti u ravnotežu. Šta više, možemo reći čak da je naša obaveza biti sretan, ako to već možemo. Dalje – kad je očito da ima nesretnih ljudi oko nas koje ne primjećujemo, logično je da ima i sretnih, koje isto tako ne opažamo, mislimo da su nesretni opet po nekim našim kriterijima. Možda nisu nasmijani, nemaju energične pokrete, ne pjevaju i ne igraju, ali oni uživaju i sretni su na svoj način. Neki ljudi su sretni dok gledaju pticu, dijete, šumu, oblak… Dok čitaju knjigu, piju kavu, šetaju pored rijeke, gaze po opalom lišću, a mnogo je ljudi koji uživaju i u svom svakodnevnom radu. Samo mnogi taj osjećaj zadržavaju za sebe, kao svoju intimu. Neki se čak boje pokazati da su sretni, boje se zlobnika koji to ne vole i koji bi se odmah potrudili da im zadovoljstvo pokvare ili ukradu. Taj strah zna biti toliki da na trenutak čak postaju nesretni pri pomisli da bi mogli ostati bez svoje sreće.
Sretni ljudi se često prepoznaju, zrače srećom, a oni koji to ne pokazuju otvoreno bar ne izgledaju ni nesretno. Tako se polje sreće ipak širi, i ne dozvoljava nesreći da pobijedi. Ako mene pitate za koga navijam u ovoj borbi, bez velikog razmišljanja stat ću na stranu sreće. I pozivam sve vas da mi se pridružite!
Ja zivim uz recenicu…svakog dana, u svakom pogledu, sve vise napredujem.
Odma da naglasin, masa ljudi je nesretna zbog krajnje povrsnog razloga-zele bit nesto sta nisu! Zele zivot sa tv ekrana. A takav zivot ne postoji, ne u onakvom obliku. Ogromni kompleksi, sve ide u materijalno, koji auto imas, koji mobitel, di kupujes robu….i nije lako pratit taj tempo. Pa kad se vise ne moze, kad zafale osnovne potrebe, onda sljedi depresija, jad, ocaj. Isto je i sa brakom-triba se udat sta prije, rodit dicu jer boze sacuvaj uc u tridesete a da nije udana/ozenjen. Naravno, brak koji nastupi na takvim temeljima, ne traje dugo. Koliko parova uopce prica medjusobno? Sa svojom sam izabranicom priko desetljeca i jos uvik imamo o cemu pricat. To su samo jedni od mnogih primjera danasnje nesrece. Bija san u zemljama di je ljudima neizvjesno hoce li uopce imat obrok svaki dan. I znas sta, sretniji su od nas. Puno sretniji. Zive iz trena u tren,… Čitaj više »
Materijalni svijet je definiran kao područje u kojem se izmjenjuju sretni i nesretni događaji ili točnije događaji prema kojima se odnosimo i koje shvaćamo kao sretne i nesretne, ugodne i neugodne, dobre i loše. Istinsku sreću nije moguće postići uobičajenim životom u tom svijetu. Istinska sreća je ona koja na sebi nema ni najmanju mrlju nesreće (nedostatka sreće). Dakle, to je potpuno čista sreća koju je moguće postići samo u duhovnom svijetu. No, za ulazak u taj svijet treba se najprije očistiti od bilo kakve materijalne zaprljanosti, vezanosti i želje za materijalnim doživljajima, čovjek mora biti svojevoljno spreman za i željan življenja života duhovne čistoće. Pošto istinska sreća dolazi iz duhovnog svijeta, onda vrijedi da će čovjek koji živi u skladu s duhovnim principima postići približavanje tom svijetu, te na taj način približavanje istinskoj sreći. Sve je to poznato još od davnina, od samog početka (materijalnog) svijeta, takvo znanje čuvaju… Čitaj više »
Hari rado pročitam tvoje tekstove puno puta se i ne slažem, ne držim posebno nešto do hinduizma ali me zanima tvoj odgovor na jedno pitanje.Ima dana kada sam nadr..n , nervozan, nezadovoljan, postavljam si pitanje šta mi je trebalo doći u ovu dolinu suza i patnji , nepravdi, smrti. Došao sam do odgovora tipa ,šta se žalim pa milioni su čekali na red da dođu ovdje a ja sam dobio ekskluzivno pravo da dođem i još se žalim na stvari koje mi se događaju a u biti sam ih odabrao i na njih pristao sam dobrovoljno bez prisile.
dobro hari ,gdje ti sebe vidiš ili šta radiš ti ovdje sa takvim znanjem