Kamen i ljudi

Tican - Istra
17 komentara

Različitim životnim formama vrijeme prolazi različitim brzinama. Ono što je čovjeku brzo, ptici je sporo, ono što je mravu vječnost, čovjeku je tren, ono što je nekoj biljci ili insektu cijeli životni vijek, čovjeku je tek mjesec ili dva.

Minerale, stijene, rijeke, mora nismo navikli gledati kao na oblike života. Naše školstvo u prvim razredima osnovne škole uči djecu kako postoji živa i neživa Priroda. To svejedno ne znači kako ta “neživa” priroda ne živi na nekoj drugačijoj razini postojanja u kojoj vrijeme protječe puno, puno sporije.

Kamen se u prirodi smjestio u zemlji, u vodi, u obliku površinskog stijenja, formira planinske vrhove, druguje s rijekama, morima i vjetrom. Otkako smo svladali vještinu lova s praćkom, otad traje i naše ljudsko iskorištavanje i oblikovanje kamena.

Kamenjem zidamo kuće, pravimo ceste. Koristimo ga kao blokove, kao prašinu, kao šljunak. Pilamo ga, režemo u blokove u kamenolomima, pravimo od njega podne obloge, s kamenom popločavamo ulice, trgove, nogostupe.

Sve to ne znači i da poštujemo kamen. Ta on je objekt, stvar, ima ga u izobilju, tek je sirovina, građevinski materijal!?

A trebali bismo.

Kamen pamti eone dok mi ne pamtimo ni ono od jučer. Dok se stablima starost može utvrditi po godovima, dok se starost kakvog arheološkog artefakta može utvrditi određivanjem jednog izotopa ugljika, kamen je kamene tvrdoglavosti – ne da nikomu utvrditi njegove godine. Unatoč dosadašnjem razvoju znanosti, još nismo pronašli način kojim bismo utvrdili starost kamena ugrađenog u makar što. Starost kamenih zidina, bile to one rimskog Colosseuma ili one u Peruanskim planinama, utvrđujemo posredno, ali ne preko kamena. Dođemo li tom posrednošću utvrđivati i starost bilo kojih piramida, naći ćemo se pred (kamenim) zidom i ostati u neznanju koje ćemo zamijeniti tzv.znanstvenim pretpostavkama koje su , iako okićene tim pridjevom još uvijek samo obične pretpostavke.

Kao i sve na Zemlji, i kamen je nastao iz ljubavi Stvoritelja, ispod materijalne forme se nalaze energije koje omogućuju njegovo postojanje. Zato kamen ugrađen s ljubavlju u kuće u kojima vlada ljubav se osjeća dobro i podržava svojom snagom građevine. Ako iz koje kuće iščezne ljubav, ukućani napuštaju kuće, koje s vremenom propadaju, a kamen iz njih se vraća zemlji. Ako tko bude istjeran iz svoje kuće ili ju neka sila sruši, sam Stvoritelj će se pobrinuti za one u čijim srcima je ljubav jer se brine i za ptice nebeske, gdje ne bi za nas.

Kamen voli zemlju, rijeke, more, vjetar. Kad ga brižne ruke težaka sklone sa zemlje i s njim izgrade suhozid, kamen je opet na mjestu s kojeg se može veseliti Suncu, vjetru, kiši i dodiru čovjeka ili kakve životinje. Dalmacija, otoci, Istra su dom suhozidima. Brački suhozidi su izgrađeni s filigranskom pažnjom, svaki priča priču o svojim graditeljima. Oni u dalmatinskoj Zagori su grublji od otočkih, oni u Istri su nježniji od bračkih. Ali izgradnju svakog je pokrenula ljubav. Ona im je zajednička.

Kamen neće dopustiti bilo komu da iz njega iskleše kip. Puknut će, razlomiti se prije zadnjeg udara dlijeta onima koji ga nisu dostojni. A priđu li mu s dlijetom oni koji ga poštuju, sam kamen će ih voditi kroz sebe, komunicirati s kiparom i voditi njegovu ruku. Jer doista ne kleše dlijeto, niti udaranje čekićem, kip iz kamena izranja zbog kiparevog žara kojim traži blagoslov Stvoritelja.

Ljudi s kamena i od kamena su nekako posebni. Ponekad grubi kao i njihov kamen. No, ono što ih čini posebnima jesu sasvim doslovni i sasvim fizički atomi kamena u njima. Drže ih na zemlji, uče poštovanju Sunca, mora, kiše, vjetra. I drugih ljudi.

Volim ljude od kamena. I kamen.

kamenLJUDI
Pretplatiti se
Obavijesti o
17 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Moreno
4 godine prije

Kamen nema veze sa iluzijom vrimena jer je kamen priroda, a vrime društvena konvencija koju ljudi percipiraju ka linearnu, a vrime se pojavljuje i u beskonačnome broju nelinearnih funkcija koje ljudi svojim osjetilima ne percipiraju. Ono šta je nama na zemlji vrime, izvan zemlje ne postoji, odnosno zemlja se okrene, prođe dan, a promatraču udaljenome od zemlje se ništa ne dogodi i on se čudi šta je ovima na zemlji pa kontaju zemljine đire oko svoje osi kako bi stigli obavit sve šta tribaju, pa kad padne mrak idu i ubit oko. Gradnju suhozidova nije pokrenila nikakva ljubav nego ljuta egzistencijalna potriba vrlo slična onoj koja drži blagajnicu za kason u supermarketu, a danas se sa suhozidovima igraju oni kojima je egzistencija rješena na neki drugi način i tek tu bi se moglo govorit eventualno o nekoj zaljubjenosti. Lipo je živit u iluziji, ali problem je šta te stvarnost onda… Čitaj više »

Šok
4 godine prije

geni kameni
vatra gori u meni

udav
4 godine prije

RELIGIOZNA Dopuna – od ovog DVOJSTVA sam trebao da krenem: Konkretno ili apstraktno concrete – not abstract, KONKRETNO SHVATANJE, real, for building (za gradjenje), solidify (udružiti se, zgusnuti se), form into a mass concretion – stone (kamen, stena), SRAŠTEN, coalescence (srašćivanje), concrete mass abstract – not concrete, IZVADAK, UKLONITI, deduct (odbijati, oduzeti), abstruse (nerazumljiv, taman) abstraction – oduzimanje, kradja; process of stripping an idea of its concrete accompaniments (proces lišavanja ideje njenog konkretnog dodatka), absence of mind (bezumlje), something visionary STENA 5. Mojsijeva 32,4-6 Delo je te stene savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda;… Oni se pokvariše prema njemu, …to je rod zao i pokvaren. Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni?… 5. Mojsijeva 32,31-40… Jer stena njihova nije kao naša stena, neprijatelji naši neka budu sudije. Jer je čokot njihov od čokota sodomskoga i iz polja gomorskoga, groždje je njihovo groždje otrovno, puca su mu gorka. Vino… Čitaj više »

Riddick
4 godine prije

Sve prolazi i nestaje samo kamen ostaje, sve se menja sem kamenja.
https://youtu.be/jORcivDlBzg
Lep tekst Alerice.

Ica
4 godine prije

Geni poluprovodnicki. Ali ne od germanijuma nego od silicijuma, onog iz peska bice pre.

Alen
4 godine prije

Kamena s ramena ?

Piretis
4 godine prije

Lijep tekst.
Napisan od nekoga s juga gdje je kamena više nego zemlje. Gdje se kamen vidi na svakom koraku. Gdje je smetnja ali i korist. Gdje čini pejzaž.
Mi koji živimo sjevernije ne viđamo toliko kamen. U nas je on uz rijeke ili iz kamenoloma. Onaj iz, ili uz, rijeku je sitan, vidimo ga na šodericama ili na gradilištima. O njemu ne razmišljamo puno osim kad nam treba. A znamo se i zaigrati pa poružniti fasadu tako da ju oblijepimo npr Bračkim kamenom pa ispadne kao da je netko kuću iz primorja preselio gdje joj nije mjesto. Ali to je već neka druga priča, priča o okusu i neukusu.

otpisani
4 godine prije

….. tamo gdje ima puno kamena a malo zemlje salata ne raste, čak i trava suši , ali je tu, zato, carstvo zmija, paukova i škorpiona…
Više volim gledati zelena polja, leptire i slušati pjev ptica !

Mamajev Kurgan
4 godine prije

Volim vidjeti sve sto je gradjeno od kamena,nesto posebno osjecam prema tim kamenim gradjevinama,bilo koje vrste,nazalost nisam neki od boga naderini covjek da opisem to moje specijalno osjecanje prema kamenu.Mozda sam zaljubljen u kamen zato sto sam zivijo u Dalmaciji 25 godina a bogme ponesto sam i raducko s kamenom.Gledao sam kamenoklesare pihhhh sta ljudi prave od 2-3 najjednostavnija alata ,maca,spica i dliijto i cudesa ispadnu od vjeste ruke . Gledo sam kamen ,,ljut,, i zveknes ga macom ili pokusas s spicom a iz kamena varnice sijevaju i osjetis neki jaki cudesni miris i sve spice i dlijeta istupi….a stari kovaci znaju od cega i kako iskovati spicu i dliheto koje svaki kamen nadjacaju … Gledo sam i onaj bijeli ko snijeg Bracki kamen bez onih pukotina kompaktan ko celik a svaki gram tog kamena vrijedi jer sve sto pravis od njega bijeli se ko snijeg i lijepo za oko,boze… Čitaj više »

Perun
4 godine prije

Da je meni kapja vina prsuta fina a pod nogom tvrda stina .Prvih sto godina na kamenu je tesko a poslije ide sve svojim tokom .Vrijeme bitak je iznad svega.

Meliha
2 godine prije

Muratovic

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI