Kišno je jutro. Gledam iz kuće vani kako vjetar lijeno ljulja krošnju šljive u dvorištu na kojoj je ostalo još vrlo malo listova. Čini se da jedna veća kapljica kiše udari jedan požutjeli list, on napravi dvostruki salto, a onda se lelujavo prizemlji.
Jedna obična kapljica je presudila kad će list završiti svoj boravak na grani. Mogu zamisliti koliko je do sad listova s drveća oborila neka kapljica kiše. Ali to je sve sitan učinak, jer listovi bi i onako otpali, prije ili kasnije. Ali koliko su sve te kapljice, koje se kišom zovu, donijele promjena na zemlji? Koliki značaj ima kiša?
Zanimljivo, rijetko kad o tome razmišljamo, ali kiša je nešto što doslovno omogućava život na Zemlji. Kad bi se voda samo isparavala i nestajala, a ne vraćala se u vidu kiše, brzo bi je nestalo. Bez vode, nema života. I kraj priče. A kišne kapljice, onako male, ali brojne i uporne, sve dovode na svoje mjesto. Nije ni čudo što je riječ kiša, vjerujem, jedna od najfrekventnijih riječi. Svakog dana se svud po svijetu priča o kiši, a teško je i zamisliti ozbiljnije informativne emisije bez prognoze vremena, a u prognozi bez spominjanja kiše. Kiša je i česta tema mnogih književnih djela, filmova i likovnih radova.
Kišu prizivamo da nam dođe kad je neophodna za usjeve. Ako padne kad treba i koliko je treba, to je već velika šansa da će urod biti bogat. Priželjkujemo je kad velike vrućine dugo traju, da malo osvježi, da nam učini život ugodnijim. Da pročisti zrak pokupivši prašinu i da se naudišemo ozona. Priželjkujemo vidjeti ponovo umiveno drveće s čijih listova kapljice lijeno padaju s viših listova na niže, pa tako sve do zemlje. Lijepo nam je i slušati kako kiša pada i smiruje nas. Uživamo u pomisli kako će sad u prirodi sve krenuti bujati.
Kiša nas može i zabrinuti i uplašiti. Može nam pokvariti raspoloženje. U kombinaciji s jakim, hladnim vjetrom, ledom, još ako je u prevelikim količinama kad nam nije potrebna, zna biti prava napast. Zna odnijeti i ljudske živote, uništiti ljetinu, izazvati poplave i odnijeti generacijski ljudski trud u nepovrat. A može nam i samo malo napakostiti tako što pljusne baš kad smo vani bez kišobrana, ili kad smo tek stavili posteljinu da se suši.
Ipak, kiša najčešće kada pada jedan dio živog svijeta obraduje, a jedan razočara. Teško je uvijek svima pasti po volji. Nekima bi bilo dobro da je bilo još više kiše, nekima da je bilo manje, nekima da je pala dan prije, a nekima da je dan kasnije. I stalno tako, dok se jedni raduju kiši, drugi se na nju ljute što pada.
I tako, nije ni kiši lako s nama. Ipak, sve se čini da bi ona i mogla bez nas, ali mi bez nje zasigurno ne bismo mogli.
odličan članak, alerik.
Bila je to nesvakidašnja prigoda (Z. je bio u lokalnoj kampanji protiv HDZ-a, a ja mu bio potpora. izgubili smo i to nemilice, potučeni do nogu. Za predizborni skup je angažirao grupu Dalmatino, kasnije je Z. izbjegao u Njemačku, a ja sam ostao kako bi HDZ mogao upirati prstom u mene). Sjedimo tako u kafiću Z. i ja s članovima grupe Dalmatino (ne zato što bismo bili prijatelji iz kafića, u tom trenutku su oni bili plaćenici, a mi financijeri). Riječ po riječ i kažem ja Ivi Jagnjiću kako im aranžmanski sve pjesme izgledaju slično, da bi možda trebali krenuti onako kao u pjesmi Kiša će, a on će To je jedina koju nisam ja napisao. Valjda je zato i bila drugačija. Uglavnom, u toj pjesmi govori kako ćuti kišu u kostima (Kiša će ,ćutin je u kostima ,prvi reful juga je ka lupež sta na vratima), oni koji ratuju… Čitaj više »
Ovdje gdje sam ja kiša pada sve rijeđe, jedanaesti je mjesec ni zime više nema ni jesenskih kiša. Bunar koji je uvijek bio pun vode sada ima jedva četvrtinu vode. Toliko je toplo da mogu slobodno nositi kratke rukave. Ne sviđaju mi se te promijene, jer će donijeti nešto loše.
U kisi je blagodat.Ona donosi berićet .
Ja sam jedan od onih koji obožavaju kišu i posebno miris pročišćenog zraka za vrijeme i nakon nje.
..utisnes + a skonta ti -! Ako se + i registrira, – se multiplikuje..e..!
….