Krajnosti

snajper
33 komentara

Većina ljudi kroz život korača „sredinom“, ni previše lijevo, ni previše desno. Idu maticom, tu im je najsigurnije, osjećaju se najzaštićenijima i žive s najmanje stresa.

Međutim, postoje i oni kojima je matica dosadna. Njima je život bez uzbuđenja močvara u kojoj se guše. Ako je sve predvidivo, ako se rezultat zna unaprijed, oni se dosađuju i traže izlaz u neizvjesno, traže pustolovinu. Ako im nešto ubrza srčani ritam, tada osjećaju da su živi, da im se nešto događa. Spremni su i kraće živjeti, samo da im život bude uzbudljiv. Više vole i opasnost od dosadne sigurnosti.

Upravo čitam životopis jedne djevojke koja se uklapa u sliku osoba koje idu u krajnosti. Prvo je bila sportašica i tu je davala sve od sebe. Nije se štedjela. Reklo bi se, bila je ekstremna. Onda je postala kaluđerica, mada je to drukčiji život od sportskoga. Tu se nije zadovoljila da bude tek obična, posljednja. Postala je igumanija. Ali ovo do sada i nije baš neka prevelika razlika u životu, ima čak i sličnosti. I sport i religija zahtijevaju disciplinu, istrajnost, nadmetanje s drugima u vrlinama. Međutim, igumanija je ubrzo postala i narkomanka. Ni to joj nije bilo dovoljno, nego je postala među „uglednijim“ dilerima droge, što baš nikako ne ide zajedno ni sa sportom ni s religijom. Otkrivena je, našla se u zatvoru, a nakon toga slijedi novi odlazak u krajnost – postaje sudionica rata u Ukrajini.  Opet, ne bilo kakva sudionica, nego snajperistkinja. Naravno, snajperisti ubijaju, a to je baš ono što je nespojivo s religijom.

To je samo najkraće o životnom putu ove djevojke i krajnostima u koje je išla. Zna se i da je bila na putu i da promijeni vjeru, i da je to učinila, vjerujem da bi i u novoj vjeri bila radikalna, da bi bila „veći vjernik od pape“, kao što sada pokušava biti veća Ruskinja od pravih Rusa. Jednostavno, za nju ne postoji sredina, ne zanima ju dosadna većina, ona samo ide tamo gdje ima adrenalina. Neće me iznenaditi ako čujem i da je stradala, poginula u nekoj avanturi. Ali neće me iznenaditi niti ako čujem da je postala borac za zaštitu životinja, za ljudska prava, zaštitu napuštene djece ili da se zaposlila na svjetioniku na pustom otoku. Bilo gdje da bude, to će raditi na sebi svojstven način, s puno rizika i drame.

Ne vrijedi mnogo ni pokušavati ovakve ljude „izvesti na pravi put“. Oni pravdu vide drukčijim očima. Oni ne cijene nikakav uspjeh ako se do njega dolazi bez avanture. Završiti školu velikim trudom i učenjem može svako, ali završi je bez truda, raznim vrludanjima i snalaženjima, e onda si pravi – tako oni gledaju na život. Ako ne prelaze uvijek granicu dozvoljenoga, ovakvi ljudi su barem na samoj granici. Tek tako mogu disati punim plućima i osjetiti da žive.

Ipak, ova vrsta ljudi može biti itekako korisna ako se usmjeri u korisnom pravcu. Oni će uraditi ono što oni iz sredine ne smiju. Oni će postaviti svoju glavu tamo gdje se mnogi ne bi usudili postaviti na imali prst. Rizikovat će i vlastiti život i tako spasiti mnoge, jer oni tako žive.

Priča
Pretplatiti se
Obavijesti o
33 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Iza_horizonta
5 godine prije

Navedeni primjer djevojke nije najsrećniji primjer tipa ličnosti koji je tema teksta. Treba razlikovati ‘lujke’ i ljude nemirnog duha. Ovi drugi ne trpe nikakav autoritet i kolotečinu. Nekima, od tih ‘drugih’ koji imaju dobre namjere, jedini autoritet koji poštuju je autoritet istine.
A put kojim idu je put bola i očaja. Na kraju puta puta nema nikakve nagrade, a ako se nagrada pojavi onda je taj put bio pogrešan.

Riddick
5 godine prije

Zanimljiva osoba uglavnom:
https://youtu.be/zodiLstXIzY

Siniša
5 godine prije

Bagira…u penziji je.

Laki Topalović
5 godine prije

Dragi Ivo, prije komentiranja, provjeri izvore kao što su Blic i VL, koji je u RH prenio ovu priču. Nemoj da ti takvi “mediji” budu izvor istine, a brdo je materijala na netu na ruskom, čak i ukrajinskom, o ovoj koju spominješ. Spomenuti propagandni “mediji” uzmu malo istine, pa malo nadrobe, pa se onda opet vrate na malko istine, reinterpretirane i ona naprave priču koja donosi klikove na netu. Naravno, nisu oni jedini. Senzacionalizam je danas posao.

Delboy
5 godine prije

Isilovac(ka) sa križem/krstom ili već šta zamisli da jeste, koji ubija nevjernike sa osjećajem blaženstva. Kao pravi vjernik ubija prvo svoje istomišljenike. Tragikomično, zar ne?

bbbb
5 godine prije

Ima mala damu, svaka joj čast. Traži sebe još, zato ide u krajnosti, teško je sebe pronaći u sebi, mladost ludost. Al zgodna je……………

Blasfemik
5 godine prije

“Ubijanje, baš ono što je nespojivo s religijom.” Pa vi se šalite?

Koba
5 godine prije

Teški fotošop, čak je i puška pozerska. Slika kakvu koriste fitness kliubovi da privuku mušku publiku. Ne dvojim da je motiv i ovdje isti. Nego mene ovo podsjetilo na početak ovog sukoba i onog dečka dobrovoljca koji je ostao bez udova, očiju i sluha. Ona nadrealna slika njega nasmijanog s malom medaljom i majke koja gura kolica sretna što joj je dijete živo. U sljedeću sliku ubacuje se i ona “žuta kokoš” iz jedne od organizacija mladeži “Jedine Rusije”. Posljie slika više nema, a nema ni njegove tužne životne priče, valjda nije dobra za narativ. Ali, općenito, zabrinjava poštovanje i divljenje kojim madost izgovara imena kriminalaca sa svih polja tog zanata. Doslovno im se dive, a njihovim parama i načinu života zavide. Pa isticanje ovakvih životopisa ne čudi. Možda je najbolji indikativ nastranosti našeg društva to što druge vrijeđamo nazivajući ih smećarima, seljacima ili nekim od građevinskih radnika. Sve “krvava”… Čitaj više »

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI