Njemački državnik Willy Brandt rođen je na današnji dan u Lübecku 1913. godine, kao Herbert Ernst Karl Frahm; ostao je upamćen kao vrlo popularan gradonačelnik Berlina (1957-66), kancelar Zapadne Njemačke (1969-74) i lider Socijaldemokratske stranke.
Pod uticajem svoga djeda vrlo rano pristupa Socijalističkoj radničkoj partiji koja je zabranjena odmah po Hitlerovom dolasku na vlast, 1933. godine. Pod lažnim imenom Willy Brandt, u proljeće iste godine bježi u Norvešku. Iz egzila se bori ne samo protiv Hitlerovog režima već i protiv svih fašističkih vladara u Evropi, a tako i protiv Francove fašističke diktature u Španiji.
Po povratku u Njemačku 1947. godine, suočava se sa optužbama lažnih nacionalista i patriota koji su oštro kritikovali njegovo napuštanje Njemačke.
Politika Willyja Brandta, nazvana “istočna politika sporazumijevanja” sa SSSR-om i drugim istočnoeuropskim zemljama, imala je značajnu ulogu u stabilizaciji prilika u poslijeratnoj Europi.
Willy Brandt je bio prvi kancelar posljeratne Njemačke koji je posjetio Poljsku 7. decembra 1970. godine; odlazi u Varšavu 25 godina nakon okončanja rata s namjerom da potpiše sporazum o uzajamnom odustajanju od primjene sile i priznavanju posljeratnih granica, svijestan da mora napraviti izuzetan gest kako bi Poljsku zamolio za oprost i pomirenje.
Kada je položio vijenac na spomenik “herojima Varšavskog geta”, Willy Brandt nije spustio samo glavu, poklanjajući se žrtvama, već je pao na koljena. U tom položaju je ostao više od minute, a među prisutnima je zavladala mrtva tišina.
Slike Willija Brandta na koljenima u Varšavi obišle su velikom brzinom cijeli svijet. I dan danas to je jedan od najznačajnijih momenata njemačke historije. Francuski politolog Alfred Grosser se prisjeća tog velikog gesta Willy Brandta, objašnjavajući kako se Brandt zapravo svo vrijeme borio protiv Hitlera:
“Brandt nije bio nizašta odgovoran, uzeo je međutim na svoja pleća teret prošlosti iako ni za šta nije bio kriv.”
Pojedini društveni krugovi u Njemačkoj, ali i u Poljskoj su tadašnjeg njemačkog kancelara oštro kritikovali, pa čak i prezirali. Ali svijetu je tada jedna druga stvar postala jasna. Willy Brandt bio je otjelovljenje jedne drugačije Njemačke, Njemačke koja vodi mirovnu politiku.
Godinu dana kasnije, Willy Brandt je dobio Nobelovu nagradu za mir u Oslu.
Willy je najveci politicar zapada.
slazem se sa Kočom i dodao bih i Olof Palme-a tu takodjer!
Brandt je bio veliki covjek i politicar , u ime citavog Njemackog naroda osudio nacizam i posramljeno kleknuo zbog njihovih zlocina te na taj nacin simbolicki i fizicki utjelovio katarzu koju je prosao njemacki narod te sa gnjusanjem odbacio nacizam i fasizam ,Da je hrvatska politika imala jednog Brandta , odavno se ne bi pricalo o ustasama a kamo li dozvolilo da se vrate u velikom stilu .Pitanje jest kada ce Hrvatski narod dozivjeti katarzu i sa gnjusanjem odbaciti najkrvolocniji rezim drugog svjetskog rata , onaj pavelicev .?