Nije li apsurdno to što je potrebno više znanja za napraviti običnu čačkalicu nego stvoriti ljudski život, sa svim njegovim kompleksnostima?
Život je zaista čudo, kako su to već bezbroj puta mnogi primijetili. Bez obzira na sve nedaće koje mu stoje na putu, život ide dalje, nastavlja se i kao da ga ništa ne može spriječiti na njegovom putu. Dokle – ne zna se, ali i ovo trajanje do sada je već stvarno čudo.
U ovom slučaju mislim samo na život na Zemlji. Ko zna koliko je puta u prošlosti bio gotovo uništen, da se činilo da je potpuno nestao, a onda se ponovo pojavio? Kako su neke sjemenke nevjerojatno sposobne i nakon ko zna koliko godina isklijati kad se stvore pogodni uvjeti i razviti novi život? Kažu da su čak neke sjemenke iz grobnica faraona, stare na hiljade godina, posijali i da su nikle.
Zadivljujuće je i to na kojim sve mjestima se neka sjemenka nađe i nikne. Vidjeli smo negdje neku stijenu iz koje raste drvo. Nigdje zemlje, sjemenku je možda donio vjetar na tek neko mjestašce gdje je bilo prostora da se godinama natalože čestice koje su istrule i stvorile minimum uvjeta da, uz sunce i kišu, nikne sjemenka nekog drveta, koje onda svoje žile pušta kroz pukotine u kamenu i nalazi hranu. Često smo u prilici i na ivicama auto-puta vidjeti kako su kroz asfalt izbile neke biljke i kako rastu u, čini nam se, nemogućim uvjetima. Ovih dana na jednom kružnom toku svakog dana kad se vraćam s posla vidim jednu biljku visoku već pola metra kako raste iz asfalta uz rub kolovozne trake. Nigdje veće pukotine, kao da je samo šilom probušen otvor iz koga biljka raste, i to je zaista čudo, ali još veće mi je čudo da je biljka već toliko izrasla, a da je nikada ni jedno vozilo nije nagazilo, jer ona raste na dijelu trake na kom je za očekivati da bar ponekad poneko vozilo nagazi i to mjesto.
Da, baš je život čudo! Tako je krhak i tako ranjiv, uništi ga nekada neka sitnica u trenu, a opet je tako čvrst i postojan da traje i traje.
ORAH
Poslovično tvrd je orah,
o tome baš svuda trube.
Na njemu čak vjeverice
ponekada lome zube.
Ali klica kad nabubri,
koru lomi brzo po tom.
Toliko je silovita
u njoj volja za životom.
Sve je Bozije davanje.Ni treptaj oka ne bi bio moguc bez Mjegove volje.Njegova je prva i posljednja.
Maloprije vidjeh auto na čijem zadnjem staklu piše “Očka” pa datum i sat rođenja te znak za muško. Slovenac postao ponosni tata pa to objavljuje cijelom svijetu.Možda je po zanimanju inženjer, možda programer, možda je bez škole, svejedno – novi život nije začeo sa znanjem. Čovjek nije izvor života.Nije niti orah iz dječje pjesmice. Život je dar, čovjeku i orahu jednako. Ono što čovjek može sa znanjem – može kopirati, petljati po genima, miješati u epruveti, ono vrhunsko i čisto prljati svojim namjerama. Može cijepiti djecu i trovati ih cjeloživotno, može djecu hraniti aditivima, umjetnim zaslađivačima i trpati im u usta fluor, može im pomoći da postanu neplodni, uništiti im sjeme (jeste li jutros tjerali svoju djecu da peru zube pastom s fluorom, jeste li im danas kupili coca-colu, skuhali za ručak otrove iz marketa označenih sotonskim znakom-barcodom?) Sjeme je sjeme. Gotovi nacrt budućeg bića, biljke, životinje. Život je ono… Čitaj više »
Mi sijemo razne ratarske kulture,sadimo voće,povrće.Uništavamo korov ali ga ne možemo uništiti.U tom uništavanju sve više koristimo kemijske preparate.Trujemo zemlju;vodu i sve oko nas.U biti taj korov je život,a ove naše biljke i naš način zaštite je kontra prirodnih tokova života.Isto tako uzgajamo domaće životinje,a potiskujemo divlje.Nas je sve više.Ljudski život nam je važniji od života oko nas,pa uništavamo taj divlji život.Iako i naši životi su prilično beznačajni za vladare iz sjene.Čak bi reko postali su teret zbog našeg velikog broja.Do kad če trajati naše uništavanje?Kad uništimo sve oko nas,tad smo mi na redu!