Šta je to lijepo, a šta nije – pitanje je na koje je teško naći pravi odgovor. Ono što je za jedne vrhunac ljepote, za druge je nekada ružno, i obratno.
Kažu da je u Japanu posebno cijenjen detalj ženske ljepote ako ima izbačena dva zuba očnjaka i da djevojke nose proteze kako bi iskrivile zube, dok je kod nas proces obrnut. U nekim plemenima u Africi vade zdrav prednji zub da bi bili ljepši, a mi stavljamo vještački kako bismo sakrili nedostatak i tako bili ljepši. Ali bitno je da svi nastoje biti ljepši u skladu sa svojim shvaćanjem ljepote. Estetska kirurgija je sve popularnija, tu se obrću ogromne sume novca, samo kako bi se bilo ljepše.
Zašto je to tako, nije teško dokučiti. Lijepe osobe više privlače druge, posebno suprotan spol. Zahvaljujući tome se mogu lakše postići neki ciljevi. Od sitnica, što su ljudi često ljubazniji prema lijepima i lakše im čine usluge, do krupnih, strateških postignuća kao što su brakovi koji donose bogatstva. Nekada oni koji nemaju ni znanja ni poštenja, samo zahvaljujući svojoj ljepoti, mogu imati lagodniji život od ljudi velikih sposobnosti i vrijednih osoba koje nisu lijepe.
Međutim, ljepota nekada zna biti i veliki problem za osobu koja je posjeduje. I u ovom slučaju postoje sitne neprilike i prepreke, ali i vrlo krupne. Takvim osobama se, recimo, nekada propusti lakše toleriraju i one se navikavaju biti površne, manje odgovorne, a onda im se to osveti. Ako na studiju moraju manje učiti za prolaznu ocjenu, imat će manje znanja i to im se također nekada može pojaviti kao problem.
Lijepe osobe neki lakše prihvate i od njih očekuju i ljepotu duha i znanja usklađenu s ljepotom tijela, a kada shvate da nije uvijek tako, još više se razočaraju i onda ih vide manje vrijednima nego što bi ih vidjeli inače. Lijepe osobe češće dobivaju komplimente i nekada postaju zbog toga umišljene pa se ponašaju arogantno. Svojom ljepotom lakše privuku i partnera za brak, a kasnije, kad postanu važnije i druge osobine, ako one nisu onakve kakvima su očekivane, razočaranje bude veće.
Ima i drastičnijih slučajeva gdje je ljepota problem. Jedan moj zemljak, inače lijep čovjek, u ratu je stradao samo zbog svoje ljepote. Bio je u logoru, a jedan od stražara nije podnosio što je ovaj tako lijep i sve mu je zube poizbijao. Uvijek kad bi ga pozivao na batinanje, govorio bi mu: „Dođi ti, lijepi!“ i govorio mu kako će ga sad još više „uljepšati“. Mnoge žene su silovane samo zbog svoje ljepote. Mnoge su namjerno unakažene, „preventivno“, da im se ne bi dogodilo „kakvo zlo“.
Je li onda bolje biti lijep ili ružan? Ogromna većina će reći da je prednost na strani ljepote. Ali, bez obzira na sve, nekada je i ružnoća prednost. Takvi ljudi bar znaju da onaj ko ih voli to čini iskreno, voli ih kao kompletne osobe, ne samo zbog ljepote. Oni znaju da su, ono što su postigli, postigli svojim radom i sposobnošću, znaju da toliko sigurno vrijede, da nisu imali nikakvog popusta za ocjenu koju su dobili. I ma koliko se više cijenila ljepota, ni biti ružan nije neki veliki problem. Nekada bi se čak moglo reći da je lijepo biti ružan.
I, da – ma koliko neko bio lijep ili ružan, treba imati na umu da ima onih koji njihovu ljepotu ili ružnoću vide drukčije, čak sasvim suprotno. Nema toga ko je svakome lijep niti ko je svakome ružan. A s vremenom se ljudi navikavaju na fizički izgled i gledaju uglavnom onu drugu, unutrašnju ljepotu. Ili ružnoću.
Vecina nas,nazalost,ns osnovu izgleda donosi mnoge sudove:pozitivne ili negativne.Htjeli mi to priznati ili ne ,ali izgled itekako igra veliku ulogu u mnogim zivotnim sferama. Neki tek kasnije uvide koliko je vaznija necoja inteligencija,smisao za humor ,plemenitost od savrseno lijepog, ali praznog izgleda izgleda .
Iskreno, ne slažem se s tim. Lijepo je biti lijep, što ja nemogu reći za sebe. Zbog svog izgleda u životu u puno čemu nisam uspjela. Volim vidjeti lijepu osobu, bez obzira koliko neko mislio da je to problem u njegovom životu. Rado bih se mijenjala sa lijepima. Pozdrav piscu!!!!!
Postoji izreka sa kojom se potpuno slazem “Do dvadesetpete godine imas lice kakvo ti je bog (priroda) dao/ dala, a posle kakvo zasluzujes”. Smatram da je spoljasnja lepota, sa izuzecima koja potvrdjuju pravilo, posledica unutrasnje i da je samo ona lepota koja nije povezana sa lepotom duha i duse prolazna. Vidjala sam prelepe devojke i mladice koji su izrasli u ruzne ljude i obrnuto, ruznu pacad koja su izrastala u prelepe labudove. Ono sto sam vidjala jeste da je lepota u mnogom otezavajuca okolnost, cesto prokletstvo. Iza svih tih finih osmeha, lakih usluga, upucenih lepim ljudima, uglavnom stoji neki interes. Svi bi nesto od njih. I kada si lep/ lepa, automatski ih (ne uvek) gledaju sa predrasudom. Na kraju zapravo, Ivo, lepi moraju duplo vise da daju kako bi dokazali da nisu samo lepi. Jer, boze moj “cim je tako lep/lepa mora da je glup/glupa”, jer “bogo nam uvek negde… Čitaj više »
Lipota ima svojih prednosti al ima i mana. Osobno, draze su mi i privlacnije pripadnice suprotnog spola koje nisu lipe, al imaju karizmu u sebi i sarmantnost. U vise navrata san iskusija nevjerojatnu privlacnost prema zenama koje su imale, nazovimo tako vidljivu manu ali su istovremeno bile opustene, razdragane, sarmantne sa smislom za humor. One wamp zene su mi uvik bile neprivlacne (oku ugodne i nista vise), jer su cesto i jako nedostupne, zatvorene u sebe.
Šta je ljepota? Za mene su, dok sam bio mlad, drugi govorili da sam lijep. I danas, kada od te mladalačke ljepote nije mnogo ostalo, drugi kažu da sam za svoje godine opet lijep. Tada u mladosti, gledajući se u ogledalo, nisam se smatrao nekim ljepotanom, ali kada sad pogledam tadašnje svoje fotografije mogao bih i ja reći da je na njima lijepa osoba, čak i da to nisam bio ja. Ali danas, iako za druge opet lijepo izgledam u skladu sa svojim godinama, e tu se baš ne bih mogao složiti s njima. Naravno da ni tada, kao ni sada za neke opet i nisam bio oličenje neke ljepote. Zato se ja, u principu slažem sa onom da je “ljepota u očima posmatrača”, odnosno da je ona relativna stvar, koja se nikako ne može generalizovati ili podvesti pod neke šablone koji bi važili za sve ljude podjednako.
I samo da jos jednom pohvalin ove vase teme koje odudaraju od svakodnevne geopolitike. Ovaj dio logicnog mi je najdrazi.
Lepota ima veliki uticaj na naš život ali se sve svodi na psihološku ravan. Osobe koje za sebe misle da su lepe su u velikoj meri srećne, zadovoljne, opuštene, prijatne, sigurne u sebe upravo i u velikoj meri zahvaljujući “svojoj lepoti”. Tako je sve do momenta kada lepota postane opterećenje ili čak opasnost o čemu je Ivo pisao.
Da, ovo je u stvari vrlo velika tema. Povezanost lepote i psihologije je mnogo dublja nego što na prvi pogled izgleda. Priroda nas je na to programirala od samog početka. Ne znam kako je jedna ameba lepa drugoj 🙂 ali znam da su mladunci lepi a stare jedinke ružne. Naravno, i ružnoća je relativna ali u poređenju mladunaca i starih jedinki nema dileme. Ima to svoju svrhu, ne treba ga odbacivati tek-tako ali ni pridavati veću važnost nego što zaslužuje.
Boca se puni od dna, ali otpija od vrha.
Onaj tko ne nauči puniti svoju bocu…
njemu je svejedno je li ružan ili lijep,
djabe sve kad je kaučar/jebivjetar!
Kažu da je ljepota samo vanjska ali zato ružnoća dopire do kosti.
Jes pazi da nije lepo biti ružan. Možda krimosi i ooopasni momci vole biti ružni jer se dobre cice kao lože na opasne momke. Ali većina dama više vole zlatne proporcije jer kao što reče neko “Zlatni presek gospodari u estetskoj hirurgiji Nanoklinika zato što gospodari u prirodi.”