Moja nastavnica Kruna

nastavnica Kruna
3 komentara

Svi se mi sjećamo svojih učitelja, nastavnika, profesora, koji su nas u mladosti vodili i usmjeravali kroz život onako kako su znali i kako su mislili da treba.

Nakon mnogo godina neke od njih i zaboravimo. Neke i ne upamtimo po dobru, ali neki nam ostaju do kraja života draga uspomena i često ih se sjećamo, pa čak i u poodmaklim životnim godinama „slušamo“ njihove savjete i postupamo po njima. Zahvaljujući nekima od njih, sad smo u nekom detalju baš ovakvi kakvi jesmo.

U osnovnoj školi počeo sam učiti ruski jezik s godinom zakašnjenja, tek u šestom razredu. Dok su drugi već ponešto naučili, ja još nisam znao ni sva slova, jer nisu sva bila ista kao naša ćirilična. Naravno, muku sam mučio i bio ruglo u razredu, a ni u sedmom razredu nisam daleko odmakao, tek sam se nekako postavio na noge. Međutim, u osmom razredu došla nam je nastavnica Kruna Rakočević koja mi je prišla puna povjerenja u mene (bar tako sam ja to doživio), i sve je krenulo kako treba. Vratila mi je samopouzdanje koje se u pubertetu bilo negdje zagubilo. Do kraja osmog razreda ja sam već bio uvjerljivo najbolji učenik što se ruskog jezika tiče, a to se nastavilo i u gimnaziji. Profesor Jusuf, koji mi je ruski predavao u gimnaziji, kasnije je pričao da sam bio najbolji učenik u njegovoj karijeri, a takav sam bio zahvaljujući velikim dijelom mojoj dobroj nastavnici Kruni.

Poslije osnovne škole sam je jedva ponekad vidio, uglavnom u prolazu. I kad sam sasvim odrastao, kad mi je bilo već jasno koliko mi je ona bila značajna podrška u životu, kad sam je želio potražiti i reći joj to, uvijek se pojavljivala neka prepreka, neki „posao koji je važan“, i to je ostajalo za kasnije. Naravno, to kasnije još uvijek nije došlo.

Da kažem samo da je i muž moje nastavnice Krune, Milovan, također bio moj nastavnik. Divan čovjek, predavao mi je geografiju, istina, samo nakratko. On je ujedno bio i direktor u našoj školi. Sjećam se kako nam je pričao u to vrijeme da Jugoslavija ima sedamdeset miliona stabala šljive i da je po tome prva u svijetu i po nekim drugim detaljima. Kasnije smo radili zajedno u srednjoj školi jer je on u međuvremenu postao profesor. Igrom slučaja, ja sam kasnije bio profesor njihovim sinovima, Radetu i Nikoli, također divnim momcima. I tako, imali smo neki kontakt stalno, ali svoju nastavnicu, kažem, nikada nisam posjetio, zahvalio joj se što je u važnom trenutku moga života bila ona koja me je gurnula u dobrom smjeru. Posjetu sam ostavljao za kakvu „zgodnu priliku“. Došao je ratni vihor i moje dobre nastavnike odnio u Crnu Goru. Nije im bilo lako napustiti mjesto u kom su proveli gotovo cijeli radni vijek, mjesto u kom su ih ljudi poštovali, gdje su djecu dobili i podigli, ali to su bila luda vremena u kojima nije bilo mudro iskušavati sudbinu.

Ovih dana vidim fotografiju mog prijatelja Đure, također učenika ovih istih nastavnika, koju je napravio kad je bio u posjeti kod njih u Kolašinu. Odjednom mi je ponovo navrlo sjećanje na moju nastavnicu i dug koji prema njoj imam, koji nikada nisam ni pokušao vratiti, a to je da joj bar kažem jedno obično – hvala! Hvala, što je učinila za mene mnogo više nego što je svjesna da je učinila. Hvala što je bila baš onakva kakav prosvjetni radnik treba biti. Hvala joj, bar sada i bar ovim putem, i želim joj da sretno proživi svoje penzionerske dane.

Već više puta sam propustio dragim ljudima reći ono što sam trebao. Čekao sam, mislio sam da imam dovoljno vremena za to, da nikada nije kasno, a pokazalo se da nisam u bio u pravu. Zakasnio sam. Zato, dragi čitatelji, ne činite istu grešku, ne štedite lijepe riječi kad ih trebate uputiti nekome ko ih zaslužuje. Vjerujte, i njima i vama će to biti ugodno i sigurno neće biti prerano rečeno.

Priča
Pretplatiti se
Obavijesti o
3 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Momo Zd
5 godine prije

Bravo , nikad nije prerano reci hvala , samo nastvite pisati .

17 novembar
5 godine prije

kakav ruski jezik imao si ti brate ivo druge vizije sa nastavnicom . isto kao i ja . mladost ludost

victory
5 godine prije

a jest nam narod ispaćen u pm

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI