Sve je manje obitelji s puno djece. Jedno ili dvoje, i tu je kraj. A sve je više onih bez djece, bilo zbog toga što ih ne žele ili što ih ne mogu imati.
Kako se čini, tu povratka nema, i teško će se desiti da se u dogledno vrijeme išta promijeni u tom smislu. Doći će do smanjenja ljudske populacije, što zato što ljudi tako žele, što zbog toga što sve više mladih neće moći imati djecu. Rađanja će biti sve manje i radost zbog nastanka novog života će biti sve veća.
Ali ne rađaju se samo ljudi i ne vesele se samo ljudi svojim nasljednicima. Na sve strane niču nove, mlade, prelijepe biljke. Rađaju se bebe životinja svuda oko nas. Sve što je mlado tako je lijepo! I donosi radost. Za ljude na selu je praznik kada im se oteli krava. Ojanji ovca. Oždrijebi kobila. Oprasi krmača. Pozivaju se susjedi da se „polije“ taj događaj. U cijelom domaćinstvu se osjete užurbanost i razdraganost.
Kad sam bio dijete, od svih prinova, najviše sam se radovao kad se oteli krava. Odmah nakon teljenja krava se mogla pomusti, a to prvo mlijeko nije bilo kao što je inače, nego posebno, gusto, i od njega se mogla praviti specijalna pita koju smo zvali gruša. I ova pita se pravila i jela samo kad se krava oteli, jer samo tada je bilo gruše. Tele je bilo još malo i nije moglo posisati sve mlijeko.
Upravo čekajući grušu, dok sam bio mali često sam prisustvovao teljenju krava i ujedno „učio zanat“. Ali posebno mi je bilo zanimljivo gledati kako se krava odnosi prema teletu, kako ga nježno gleda i liže po cijelom tijelu dok ga potpuno ne očisti od sluzi koja je ostala na njemu. Pri tom bi tiho, nježno i kratko, tek povremeno mukala, kao da je svome djetetu šaputala najnježnije riječi koje je znala. Tele bi ubrzo pokušalo ustati. Nije išlo lako, ali je uvijek nakon početne nesigurnosti uspijevalo. I uvijek bi mu prvi zadatak bio pronaći mamino vime. Ni jednom teletu se nije desilo da u tome ne uspije ili da ne zna sisati, mada prije toga to nikada nije činilo. To je bilo ono što me posebno fasciniralo u tom periodu. Nisam mogao zamisliti da sam nekada i ja bio tek rođen, sasvim bespomoćan. A tako počinje novi život.
TELE
U pola šest jutros,
susjedi mi vele,
na slami u štali
rodilo se tele.
Mama sretno muče
i ušima striže.
Sa svih strana svoje
milo čedo liže.
Ah, kako je lijepo!
Što mu oči sjaje!
Ljepšeg nigdje nema!
Majka presretna je.
Susjedi su sretni.
Smiješe se, vesele.
Svijet je uljepšalo
ovo divno tele.
Tako je Ivo. Nakon Therese May ovaj članak je pravo osvježenje.
Život na Zemlji prije pojave čovjeka je također postojao, bolje rečeno – upravo ga je i omogućio. U neko doba se na Zemlji pojavio čovjek. Tek poslije su mu napisali Idite i množite se. Ako je slušati Sitchina, onda su došli Annunaki i genetskom manipulacijom od bića koja su već postojala ‘rodile’ čovjeka prije 350-400 000 godina. Ako je po Bibliji, onda je prije 6000 godina došao Jahve kojem je bilo dosadno i od zemaljskog praha napravio Adama, pa od njegovog rebra Evu. Ako je po slavenskim vedama, onda su ovdje najprije doselili bijelci, a prije 40 000 godina su doseljene i ostale rase (kroz zvjezdana vrata). Kako god bilo, s vremenom je rasla ljudska populacija, a smanjivala se životinjska i biološka raznolikost. U borbu za proteine su nahrupili svi. U 20.stoljeću (kršćanskog računanja vremena) je došlo do eksplozije, naglog rasta ljudske poulacije. Medicina, lakši rad i – došlo je… Čitaj više »
Donijela sam cetvero djece na svijet i presretna sam zbog toga.Zao mi je sto nisam i vise.
Pitanje za komsiju Ivu i redakciju: zasto krava na slici nije ljubicasta?? :)))))
Prelijepi tekst. Sada je pravo vrijeme da se čovjek nauči poštovati druga živa bića. U suprotnom nam visi nad glavom ekološka katastrofa. Ne samo po pitanju živog svijeta nego i po pitanju ekosustava kao cjeline.
Fica!!!????????
Dobar tekst i presmiješna slika. Lol lol lol
Hvala na pjesmi. I na podsjecanju…Lijepo ste to opisali. Sjecam se teljenja krava. Jos kao mali djecak, kada bi bio kod bake i djeda, teljenje je bio velik dogadjaj. Osjetio sam kako stariji bivaju sve uzbudjeniji a ponekad i zabrinutiji kako se blizi vrijeme teljenja. Nekada je bilo i komplikacija i teljenje bi trajalo satima, morali bi izvlaciti tele van. Nama djeci (dok smo jos bili mali) nisu dozvoljavali da se motamo okolo. Telad su cesto imala kovrdze dlake koje sam volio dirati.
kakvo je to postivanje ostalih zivih bica tepas mu das mu ine i na kraju zavrsi u suduki mogli bi se malo ugledat na indiju jelde ali ne dopada vam se
Ivica, Fica!! Puno ti hvala, vratio si me u prelijepo djetinjstvo. Tada je bio život, kada su nas male stvari veselile. Hvala ti, hvala prijatelju moj!?