Odbačene stvari

Smetlišta su puna odbačenih, nepotrebnih stvari. Ali pravo je čudo šta se sve vrijedno tamo može naći. Ko bi znao kako su i zašto i te stvari dospjele na smetlišta…

Odbacuju se i neke vrijedne stvari koje ne bi trebale ići na smetlišta. Znanja nekih ljudi koja u datom trenutku nisu „podobna“. Znamo kakvi su počeci bili onih koji su nekada tvrdili da se Zemlja okreće oko Sunca i da je okrugla; oni koji su čovječanstvu nudili struju, strojeve, nove pravce u umjetnosti. Uništene su mnoge knjige i nestala brojna umjetnička djela. To su uglavnom činili protivnici takvih ideja, takvih djela.

Brojna djela su uništili i sami autori jer im se učinilo da nisu dovoljno dobra, a možda su bila vrhunska. Sebe, naravno, ne svrstavam u velikane i ne mislim da je gubitak nekog mog djela tragedija za čovječanstvo, ali sam osobno iskusio i to kako je moguće uništiti i vlastito djelo. Napisao sam jednu pjesmu za djecu, i kad sam je pročitao, učinila mi se bez veze. „Pjesma o bubuljici, fuj! Otkud mi je samo pala na pamet takva glupost?!“, korio sam se u sebi i onaj papir s pjesmom samo spustio u korpu za smeće koja mi je bila na dohvat ruke. Pola sata kasnije, moja supruga je čistila po kući i, kako je onaj papir s pjesmom bio gornji, primijeti pjesmu i pročita je, uz komentar: „Baš ti je lijepa ova pjesma, kad si je napisao?“ Kako je ona oštar kritičar, začuđeno sam je pogledao, ne govoreći da sam tu pjesmu odbacio kao škart. „Stvarno misliš da je dobra?! Daj mi taj papir!“, probudila je u meni radoznalost. Kad sam pročitao ponovo, već mi je izgledala prihvatljivo. Kasnije mi je ta pjesma neko vrijeme bila među omiljenima, možda baš i zbog te moje nepravednosti prema njoj, i završila je u knjizi.

Ne znam je li u do tada odbačenim pjesmama bilo još dobrih, ali od tada ih nisam više bacao. I to me potaklo na razmišljanje o koje-čemu odbačenome. Koliko li je samo djece odbačeno jer nekome, takva kakva su, nisu bila po volji? Koliko ih je zapostavljeno zbog pogrešne procjene njihove vrijednosti? Koliko je ljudi osuđeno na smrtne kazne, a da su bili nevini? Koliko toga smo i sami pogrešno škartirali, svjesno ili nesvjesno?

I, na kraju samo da se vratimo pjesmi o bubuljici koja me je navela da napišem ovaj tekst, pa sami procijenite je li ona zaslužila smrtnu kaznu ili nije.

Bubuljica

Kako sam mrzila
bubuljicu,
dok je ne vidjeh
njemu na licu.

A sad razmišljam:
„O, mili Bože
pa zar ga i to
uljepšati može!?“