Nekada su neki propisi zastarjeli, ili su potpuno kontraproduktivni, ali ih se ipak ne mijenja ko zna do kada.
Evo, upravo čitam kako su u Srbiji uveli pravilo da se u Domovima zdravlja pregledi moraju zakazivati putem telefona. Jedan čovjek je došao direktno i pokušao zakazati, ali ga je službenica uputila da to može samo telefonirajući. „Pa, kad sam već tu…“ „Ne može!“, bila je ona odlučna, i on je morao odustati. Odmakao se dva koraka, izvadio telefon, pozvao istu službenicu i zakazao pregled, uz grohotan smijeh prisutnih. Pravilo je pravilo!
Toliko je u svijetu nelogičnih zakona kojima se neki čude, neki smiju, neki kukaju zbog njih, ali oni se ne mijenjaju. Nije to samo u „tamo nekim zemljama“, nego i u onima koje se smatraju najnaprednijima u svijetu. Negdje je zakonom zabranjeno zamijeniti žarulju svima osim električarima. Negdje je zabranjeno zaboraviti čestitati ženi rođendan ili imati veći obim struka od 80 cm. Postoji i zabrana spašavanja osoba koje se dave kako se ne bi spriječila njihova sudbina, i tako dalje.
Neke odredbe u religijama vladaju stoljećima, kao da se ništa nije promijenilo od tada. Nedavno, za vrijeme Ramazana, čuo sam od jednog kolege muslimana kako se njegov drugar, imućan čovjek, već godinama „snalazi“ tako što u to vrijeme ide u najsjeverniji muslimanski džemat gdje dan traje samo dva sata i tako posti samo dva sata dnevno, jer je pravilo takvo da se mora postiti od izlaska do zalaska sunca. Kada je pravilo donošeno, nije se toliko putovalo i raseljavalo i svi muslimani su bili na području na kom je određeno pravilo imalo logiku, ali sad se to promijenilo, a pravila su ostala ista. Sličnih pravila, koje je vrijeme pregazilo, ima u svim religijama.
I mi se sami nekada ponašamo kao da ne razumijemo da su došla druga vremena. „Kad sam ja bio dijete, moralo je biti samo ovako!“, nekad ćemo reći, čudeći se zašto i sada nije tako. Ali nije, i uglavnom je normalno da nije, jer vrijeme teče i mnoge stvari se mijenjaju. Ima tu i pogrešnih promjena, ili nam se tako samo čini, vrag bi ga znao, ali bez promjena život ne može dalje. Nekada su one brže, nekada sporije; nekada krupne, nekada male; nekada važne, a nekada nebitne, ali su uvijek tu. Ipak, promjene koje se rade samo da bi se nešto promijenilo obično ne donose napredak i brzo se potiskuju onima koje imaju smisla.
Svaka promjena u početku ima svoje protivnike i one koji je hvale. To je normalno. Ali ako joj se mnogi ljudi smiju, vrijedi razmisliti o njenoj svrsishodnosti. Pravila se uvode kako bi popravila stanje, kako bi se postigla veća pravičnost, uspješnije radilo ili kako bi oni na koje se odnosi u cjelini bili zadovoljniji. Pravilo ne bi smjelo biti iznad cilja zbog koga je doneseno i to uvijek trebamo imati na umu kada ga primjenjujemo.
Ja imam pravilo, – svaki zakon, pravilo ili regulu, koji je protiv prirodne logike ili me ometa da pošteno živim od svoga rada ili mi njegova primjena čini štetu, spreman sam kršiti bilo demonstrativno ili potajno.
Zakon bi suštinski trebao biti logičan i pravedan, a njegovo tumačenje jasno i bez greške. Naravno, to nije slučaj. Nameću nam zakone drugih kultura i zemalja. Zakone si stvaraju društvene skupine unutar svoje zajednice. Kada se zakoni stvaraju za druge, tada nam zakoni nisu bliski i samo staraju dodatno opterećenje.
Najpravedniji su zakoni sela. Tamo nije ništa zapisano, a svi znaju kako se ponašati. Kazne su u većini slučajeva moralne, a rijetko one druge. Zatvori ne postoje.Tko se ne može prilagoditi neka traži drugu, njemu blisku, zajednicu tj. selo.
Danas zakone stvaraju interesne skupine kako bi ovladale društvenim i ekonomskim odnosima. U ime pravičnosti, čine zločin.
Osoba sam koja ne voli pravila.Ne volim i ne zelim da me bilo sta u zivotu sputava i usmjerava samo jednosmjerno. Posebno me nerviraju odredjene norme ponasanja ,a koje su ustvari samo forma. Uvijek sam za rad ,a ne za pravila.Uostalom,pravila i postoje da bi se krsila. Kako B.Djordjevic pjeva:Pravila,pravila,da bi me udavila ,i u crno zavila i skroz posasavila…
Sto je kraci zakon to je posteniji
“Jer moj burazer živi od starog pravila … il’ si bos, il’ si hadžija.”
Postoje totalno besmislena pravila sa kojima se možda i tilo nešto postić, ali se iz raznih razloga to nije postiglo ili su se stvari u okolini prominile. Sva ta pravila u raznim zemljama su limunada u odnosu na nova globalna pravila koja su donesena u svrhu naśe “sigurnosti” . . . jedno od tih je zabrana unošenja vode u plastičnoj bočici od po litre na terminal aerodroma jer bi to mogla nebit voda nego eksploziv. Na nekim aerodromima postoji šalter odma do policijske kontrole di se svaki sumnjivi predmet ka npr marmelada od šljiva more “certificirat” pa se dobije “certifikat” da se more unit u avion sa ručnim bagajima i cijena te “certifikacije” je cca 40$. Lako se smijat besmislenim pravilima u našoj zemlji je bar moš reć kako “ovo nema nigdi nego kod nas”, još lakše se smijat pravilina u nekoj drugoj zemlji jer moš reć “baš me briga,… Čitaj više »
Ima takvih izuzetaka u Srbiji na pregrst.
https://youtu.be/LmIZpBvX2IA
Ima li ludila u sistemu ili ima li sistema u ludilu?Svejedno. Svaki sustav ima svoja pravila i ta pravila pišu gospodari sustava. Negdje je to Partija, drugdje isto Partija sastavljena od više frakcija (parlamentarni sustav). Partija također ima svoje gospodare, hijerarhija je potpuna. Da bi gospodari mogli ostati gospodari nad sustavom, a sustav da bi mogao gospodariti ljudima, bilo je potrebno smisliti nekoliko trikova. Prvi je da moć pripada državi,a ne čovjeku. Drugi je da čovjek kao živo biće od krvi i mesa ne postoji. Da bi čovjek mogao, smio uopće živjeti u sustavu (a sustav je sve oko njega), na početku (života) mora država (sustav) kreirati pravnu osobu koja ima svoj porezni broj poput svake druge pravne osobe (poduzeća). U sudskim postupcima preko kojih država komunicira s pravnim osobama, a ljude čiji predstavnici su te pravne osobe držali u pokornosti, država smatra čovjeka totalnim idiotom. Smatra da nije sposoban… Čitaj više »
Pravila, pravila i pjesmom opjevana
https://www.youtube.com/watch?v=j7N0v4SG5cA
glavna valuta danasnjih “revolucionara” je da se “zakon ne smije uzimati u svoje ruke”. Nebitno kakav je zakon, a dogurali smo do toga da po zakonu ne smijemo ni sopstvenu djecu odgajati. “Bolje sprijeciti nego lijeciti” vise ne postoji, jer po zakonu se prvo mora nesto zbiti, pa ce nakon toga vlada odluciti koliko je to ispravno bilo ili nije. Postoji bezbroj primjera, ali prisjetio bih se onog sa slucajem porodice Lovrenovic. Prvo je nestalo dijete, zatim i oba staratelja. Nestankom Dubravka Lovrenovica zakon je “dosao na svoje”. Toj i takvim temama posvecujemo samo toliko vremena dok ne procitamo da je izasao novi iPhone, ili da je neka svjetska ili lokalna nepismena kurva pokazala medjunozje…sto u principu i ne prestaje raditi. Osim sto cemo prokomentirati “strasno” ili nesto tako sto bi trebalo dati na znanje drugima velicinu nase ljudskosti, nista drugo necemo ni pokusati uraditi. Kada pricamo o “promjenama”, one… Čitaj više »
Današnji neoliberalni sustav je kompletna negacija čovjeka i ljudskosti, tu nema dvojbe. Jedini sustav koji je bio stvoren da služi ljudima a ne gospodarima bio je onaj socijalistički. Tamo se izbacivanja ljudi na cestu iz stanova i s radnih mjesta nisu događala, jer je cilj sustava bio blagostanje svakog pojedinca. Zato je taj sustav oduvijek bio žestoko proganjan od strane gospodara sa sviju strana. Udarao je u samu srž feudalno-robovskog odnosa i zacementiranog vjerovanja da je sasvim u redu da jedan pojedinac može imati veće bogatstvo od cijele države. Što je naravno nakaradno i bogohulno, a i neprirodno. U neolieberalizmu imamo sustav koji je de facto feudalni sustav, ljudi su svedeni na stoku-raju, dok je sve podređeno uskoj grupi feudalaca (čitaj tajkuna i bankara), kojima služe njihovi namjesnici (čitaj političari) i za njihov račun drže raju u pokornosti, dajući im privid demokracije. Takav feudalni sustav može opstajati onoliko dugo dokle… Čitaj više »
Osobno volim pravilo: Nema pravila.
Pravila,pravila..da bi me udavila. Postoji institucija koju su nazvali pravnom drzavom. Da bi ta institucija uspjela obavljati ono zbog ceg je stvorena nuzna su pravila. Eh sad,ako su pravila logicna i razumna trebalo bi biti bolje s takvim pravilima nego recimo da nema pravila pa da svako radi sto got pozeli ili mu padne na pamet. To je ukratko moje misljenje o pravilima. Ali sad dolazimo tek do pravog i stvarnog problema. Taj problem je upravo ta pravna drzava. Koliko got se trudili oni koji pisu zakone i pravila da nam pravnu drzavu prikazu kao “nasu”,da poticu patriotizam pa cak i nacionalizam,da uspjehe nasih sportasa prikazuju kao uspjehe “nase drzave” svako ko je sposoban malo dublje analizirati tu pravnu drzavu(bez obzira kako se ona zvala) vrlo lako se zakljuciti da je upravo ta “pravna drzava” uzrok vecine problema koje ljudi imaju u toku zivota. “Pravna drzava” odnosno drzava je plansko… Čitaj više »