Završen je Eurobasket 2017. Favoriti su bili velike košarkaške sile, ali na kraju je pobijedila, za mnoge neočekivano, Slovenija.
Finale je bilo zanimljivo posebno za nas s ex-Yu područja pošto su snage odmjeravale Srbija i Slovenija, a Hrvatska je izgubila korak nešto ranije. I Hrvatska i Srbija su bile više favorizirane od Slovenije, no pokazalo se da ja račun bio pogrešan. Nije to prvi put da se ponavljaju slične pogreške u prognozama. Ali nije problem u prognozama, nego u posljedicama koje nastaju nakon poraza koji se doživljava kao velika tragedija i rezultira pravim stresovima, svađama, smjenama, napuštanjima reprezentacije… Zašto je tako?
I Hrvatska i Srbija imaju, čini se, potencijala, ali i prevelika očekivanja od svojih sportaša. U stvari, ovdje mislim prvenstveno na medije koji to potenciraju, a oni nisu usamljeni u tome. Iza medija stoje oni koji ih financiraju, a financiraju ih oni koji imaju moć, prije svega financijsku i političku. Oni uglavnom polaze od pretpostavke da su ove zemlje svjetske velesile, u to uvjeravaju i sportaše, i od njih očekuju vrhunske rezultate. Nekada i nije loše tražiti maksimum, tražiti vrh i kada je za to vrlo mala šansa, ali problem je ako se izgubi i od toga pravi tragedija, traže se „krivci“ I počinje njihovo maltretiranje. Zašto bi bilo sramota izgubiti od Španjolske, Rusije, Italije, Njemačke ili Francuske? Srbija i Hrvatska ovim zemljama nisu dorasle po mnogim kriterijima. Sport je područje koje dozvoljava da se i manje zemlje pod određenim okolnostima približe, a ponekada i nadmaše velike zemlje, ali to je više izuzetak nego pravilo.
Ambicije trebaju biti na zdravoj, prije svega sportskoj podlozi. Dijelom tu podlogu čine i publika, i financije, i patriotizam, ali samo dijelom. Najvažniji je uporan rad, stručno vođenje uz uvažavanje ispravnih odgojnih principa, dobri međuljudski odnosi, dobra motiviranost i fer odnos prema protivničkoj strani. Ako je bilo koja od navedenih karika u ovom lancu slaba, on puca i rezultat izostaje. Naravno, ovo je formula koja ne daje rezultate odmah, ali kada oni dođu, onda su vrlo vrijedni i visoki. Lako je biti trener bogate ekipe koja samo kupi igrače koje želi onda se bori za prvo mjesto. Majstorija je od običnih igrača napraviti veliki klub koji postiže velike rezultate.
No, umjesto da se bavimo time šta Srbija i Hrvatska nisu radile, da se osvrnemo na ono što Slovenija jest radila. Slovenija nije tražila skupog, izvikanog trenera, nego onoga koji je pokazao rezultate, koji nije sklon velikim riječima nego više vjeruje u rad, koji stvara dobru klimu u timu i ne stvara probleme nego ih rješava. Slovenija nema u svojim redovima velike zvijezde. Oni od običnih igrača, vrijednim radom, stvaraju zvijezde i nije isključeno da će ih imati, ako neki već sada nisu to i postali. Slovenski mediji nisu svoje igrače nazivali pogrdnim imenima kada su posrtali na svom putu i za vjerovati da bi ih slavili i da nisu pobijedili u finalu, da bi ih i tada dočekali kao uspješne sportaše. Slovencima nije problem što u ekipi imaju Srba i Bošnjaka, a ni svom crncu ne bacaju banane na teren. Slovenački igrači nemaju po tijelu istetovirane simbole koji vrijeđaju bilo čije osjećaje, a publika ne izvikuje ni „Za dom spremni“ niti „Nož, žica Srebrenica“. Stručni štab i igrači ne omalovažavaju protivnike, niti njihove države i narode.
U ovakvoj atmosferi Slovenija je stvorila košarkašku ekipu koja nema neprijatelja. Ona ima samo protivničke navijače koji za vrijeme utakmice navijaju protiv Slovenije ako igraju s njihovom ekipom, a nakon toga, pa i prije toga, normalno se druže i poštuju. Zbog toga ih i ja poštujem pa sam iz poštovanja naslov napisao na slovenačkom jeziku. Zaslužili su i mnogo više. Bravo, Slovenijo!
Kosarkase Srbije I HR ne stavljajte u isti kos. U Srbiji nije bilo svadja,smena trenera,prepucavanja po medijima I kosarkasi su docekani kao heroji jer I pored nedolaska 8 standardnih reprezentativaca trener nije trazio alibi I cilj je bilo polufinale I napad na jednu od medalja. To sto je Djordjevic izvukao iz c reprenzetacije Srbije ne bi poslo za rukom ni jednom treneru a Djordjevic kao pravi sampion I sportista nikada ne bi sebi dozvolio da mesec dana pred EP kupi Amerikanca da mu se dodeli pasos I pravo nastupa iako ne zna gde je drzava za koju nastupa,koje je boje zastava I kako se zove glavni grad. Treba jos mnoooogo da ucite I radite u HR da bi se nasli u istoj recenici u clanku sa reprezentacijom Srbije.
https://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwjvovv_j7PWAhVFOhQKHfffDoUQtwIIKTAA&url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DxSzxWyjayQo&usg=AFQjCNEj8PoEjAxj2AP7SO6lrZ9OxIEqFw
I onda bi vecima na ovom portalu o nekoj novoj Jugoslaviji..kad procitam komentare ipak mislim da nam je bolje ovako.
Ivo ovo nikako nije LOGIČNO…..vidi se da ne pratiš košarku….ajde da si spomenuo samo Hrvatsku jer Srbija ima 3 srebra sa zadnjih natjecanja i imaju odličnu atmosferu u ekipi….sve kontra
Slovenci svaka čast, najljepša košarka na turniru. Srbi također vrhunski, pogotovo zbog činjenice da je bilo toliko otkaza. A mojim Hrvatima želim uspješnu rekonstrukciju i pomlađivanje ekipe i da se ne demoraliziraju dečki koji su odradili pripreme a nisu participirali. Sportski ljudski materijal sa ovih prostora ostaje i dalje nerješiva enigma za puno veće i bogatije sportske nacije.
Uz svo dužno poštovanje moram reći da Ivo malo šta zna o košarci. Što bi kolega Zoran gore rekao, ovo Ivo nije LOGIČNO. Stavljati u isti koš reprezentacije Srbije i Hrvatske je mnogostruko pogrešno. U tekstu su brojne greške i osvrnućcu se samo na par njih. 1. Srbija NIJE više favorizovana od Slovenije. Ljudi nisu izgubili ni jednu utakmicu na prvenstvu, dok je Srbija s C timom igrala protiv njih. To su svi znali. 2. Rezultat nakon poraza u finalu NIJE doživljen kao velika tragedija. Naprotiv, srebro s ovim timom je VELIKI uspjeh. 3. Srbija ove godine NIJE imala prevelika očekivanja od svoje reprezentacije. S obzirom da je došla s C timom čas i s polufinalom bi bili zadovoljni. 4. Srbija u košarci JESTE svjetska velesila. Srebra na Olimpijadi, svjetskom i evo evropskom prvenstvu to dokazuju. Da ne spominjemo prijašnje rezultate. 5. Reći da neko ”čini se ima potencijala”, a… Čitaj više »
“”sto hrvatska i srbija nisu uradile”” izgleda da autor ne poznaje kosarku ili ne moze da prezali neuspeh hrvatske na EP, srbija je stigla do finale,cemu usporodivanje sa hrvatskom kojoj je osmina finala bila zadnja stanica, tako da njene rezultate moze mjeriti sa turskom,italijom,francuskom i njemackom,ali izgleda da je bolnija srebrena medalja nego ispadanje u ranoj fazi prvenstva,srbija je i prije prvenstva bila jedan od favorita iz sjenke,za razliku od hrvatske koja je samo od svoje javnosti bila kandidat za medalju,nitko u svijetu kosarke ne smatra hrvatsku jakom i ozbiljnom reprezentacojom za visok plasman,jer 22 g bez medalje na OI,SP i EP spada u drugi razred svjetske i evropske kosarke,za razliku od srbije ciji rezultati od 95 su vise nego impresivni, to je cinjenica ma kako kod neko tvrdio suprotno,a sto tek reci za autorovu opasku kako male drzave se ne mogu mjeriti sa tzv velikim drzavama u sportu, po… Čitaj više »
što se tiče korijena nekih slo igrača:
pa uzimete i vi kojeg šiptara, ako vam zatreba.
G. Ivo, pun pogodak, ravno u sridu ka i uvijek. A oni koji nisu shvatili poante neka i dalje lapradaju. Oni koji očitujete autoru, da nema pojma o košarci, nemate pojma šta je htteo pjesnik da kaže. Nije poanta u košarci nego u nečem drugom. A baš vi što sad baljezgate o c timu, sudijama i o tome šta bi bilo kad bio bilo, nemate pojma o pojmu ni o košarci ni o životu. Da imate shvatili bi poruku! Ivo, samo naprijed. Meni su vaši tekstovi odlični a vjerujem ta je tako i sa večinom čitalaca. Žalostno je samo to kako se i sport pretvorio u arenu za polikanstvo, nacinalizam i šovinizam raznih bolesnika. Inače ne pratim baš košarku, ali nešto bi ipak izdvojijo, što je po meni veće od košarke, zlatnih medalja i pehara. Toga je bilo i bit će. Ali ponašanje reprezentacije i navijača Slovenije je školski primjer… Čitaj više »
Čestitke Slovencima, bili su najbolji i zasluženo pobijedili.
Najvece tenzije i bombasticne najave samih medija bile su u Hrvatskoj.Sto je i normalno zbog prevelike kincentracije talenta u ekipi ali zbog pretjerivanja nepotrebno je stavljan ogroman pritisak na same igrace.U Srbiji i Sloveniji nije bilo tako.
Ovaj put je.eš politiku, bravo susjedi!:-)
Autor ponajviše kritizira preveliku emocionalnost u doživljavanju sporta i probijanje granica relativno kulturnog ponašanja u slučaju navijača, igrača, a vjerojatno i stanovnika Hrvatske i Srbije, u usporedbi sa naizgled smirenijim, kulturnijim, manje emocionalnim Slovencima. No to su razlike u stilovima, poput razlike između tehnike i improvizacije, mehanike i srčanosti, itd. Nisam gledao utakmice, no pretpostavka je kad bi svi timovi bili poput slovenskog, imali bi ligu klonova. Ovako postoje dodatne tenzije koje daju specifičan čar utakmicama. To više nije samo sport, nego nešto više. Naravno, u slučaju slogana poput onog sa Srebrenicom, to je već malicioznost, podsjećati na masakre iz prethodnih ratova. Ima valjda dovoljno pozitivnijih slogana koji ne govore o nekoj sramoti i neuspjehu, nego o nekom uspjehu i slavi.
Generaliziranje karaktera cijelih nacija na Balkanu ide i dalje, bez obzira pišu li to novinari ili pišu čitatelji u komentarima, a upravo to je izvor sa kojeg se napaja međunacionalna mržnja. Ne postojimo “svi mi”, ni “svi oni”, ni u političkom, niti u bilo kojem drugom smislu. Pa pogledajte malo u svoje nacije, naći ćete razjedinjenost baš u svakoj sferi života i po svakom pitanju. Ja obično preskačem naslove koji generaliziraju.
Kokoškov je izvukao iz svojih igraća 120% i ugradio im pobednički mentalitet. Da nije bilo mađioničara Kokoškova Slovenska reprezentacija nebi prešla četvrtfinale.