Kada čovjek razmisli šta je sve preživio u životu i kroz šta je prošao, samo se zapita u stilu pokojnog Mladena Delića: „Pa, ljudi, je li to moguće?!“
Evo, kad na svom primjeru pogledam, recimo, samo šta sam sve u životu radio, čime sam se bavio, odmah vidim da nisam u stanju sve ni navesti, a da nešto ne preskočim. Kad bih odabrao samo ono što sam radio za novac ili da bih uštedio novac kako bih imao za život, i tu bi spisak poslova bio podugačak. A bili su to poslovi i zanimanja toliko različiti da nije za očekivati da jedan isti čovjek radi sve to.
Da počnem od poljoprivrede, jer tako sam i počeo radeći biti od koristi. U poljoprivredi sam radio uglavnom kao ratar i stočar, ali i druge poslove. Tu je bilo povrće, pčele, voće, rad na poljoprivrednim mašinama i njihovom održavanju, njegovanju šuma, trgovanju poljoprivrednim proizvodima i tako dalje. Naravno, još dok sm bio dječarac postao sam korpar, kao gotovo svi ljudi u mom selu. Pleo sam od vrbovog pruća uglavnom razne korpe i stolice. Sve su to u početku bili prije svega fizički poslovi, ali i kasnije je bilo još takvih. Radio sam u firmi koja proizvodi vrata i drvene kutije. Zatim u ekspediciji jedne klaonice. Bio sam raznosač novina i reklama. Radio sam u jednoj ogromnoj kuhinji. Ispeglao sam toliko posteljine da joj se ni broja ne zna. Bio sam građevinski radnik. Radio sam i na uvođenju centralnog grijanja i postavljanju keramike, zidne i podne. Čistio sam prostorije.
Nisu izostali ni poslovi za koje je trebalo više obrazovanja. Po završetku školovanja radio sam kao profesor Tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Ali kako sam završio i školu rezervnih oficira, a imao završen fakultet pedagoškog smjera, predavao sam i Obranu i zaštitu. Bio sam komandant Teritorijalne obrane u mojoj općini koja je u to vrijeme imala preko 3.000 teritorijalaca. Bio sam i novinar koji je pisao za razne portale, dnevne listove od Oslobođenja do Politike, a bio sam i urednik jednog mjesečnika za koji sam i pisao, fotografirao, pomalo i lektorirao. Radio sam u izdavačkoj kući gotovo sve poslove, od vozača, trgovačkog putnika, korektora, zamjenika direktora, zaključno s direktorom. Izdali smo na stotine knjiga, uglavnom lektire i udžbenika. Bio sam i odbojkaški trener.
Uz ovo, počinjem vjerovati i da se smijem smatrati i književnikom, jer mi je jedna knjiga uvrštena u lektiru. Ni tu nisam usko specijaliziran. Pišem pjesme za djecu i odrasle, priče također, romane, komedije, novinarske tekstove i tako dalje. Ali pored navedenih zanimanja i poslova, radio sam i neke koji su bili čisti hobi, ili one koje sam smatrao svojom moralnom obavezom. To su poslovi iz oblasti sporta, kulture, politike, humanitarne djelatnosti. One poslove koje sam imao priliku raditi, ali nisam, neću ni spominjati, a vjerujete da je i njih više, različitih i zanimljivih.
Sve u svemu, baš puno zanimanja i poslova za jednog čovjeka i jedan život. Možda mi zato jedan moj prijatelj, upućen u sve ovo, ponekad i govori da imam iskustva za tri života. A kroz sva ta zanimanja i poslove upoznao sam mnogo vrlo različitih ljudi. Moji poznanici i prijatelji su i neki vrlo mali, najobičniji, ali dobri ljudi, i velikani s TV ekrana. (O veličini u ovom slučaju govorim uvjetno, vrlo upitno je to po kojim se kriterijima veličina mjeri.) Sa svima njima mi je lijepo, na ovaj ili na onaj način. I svi su oni dio moga života, ovog za koji se ponekad i ja začudim kako je u njega sve to moglo stati.
Ako malo bolje razmislite, možda se i u vašem životu desilo mnogo toga, više nego što vam se čini, samo nikada niste pokušali sve ovako prebrojati i staviti na papir kao ja?
Da, takav ti je život bio naše generacije! Morao si odrasti, i biti puno zreliji, nego što ti godine nalažu. Nikome nije bilo jednostavno, kroz život (u našoj Posavini). Neko je morao brzo odrasti, a neko još uvijek nije shvatio šta je život, za koji moraš sam da se boriš. Bilo je teško djetinjstvo, ali: da mi je se vratiti u vremena prošla!!!!????
Svasta bude u zivotu.Tko preživi priča.Pamtim samo lijepe stvari.
Kad bih bio tankoćutan, sad bih se zasramio. Ali je u mene debeli obraz;) Nemam škole, u životu jedva da sam što radio, a i ne volim raditi. Sport me ne privlači. Glazba mi para uši. Živim od nasljedstva. Kamate. Ne znam skoro pa ništa. Ni tablicu množenja.
Ne volim nikoga i ne znam nikoga tko mene voli. Živim isto iz neznanja. Ne znam što bih drugo.
Zato me veseli kad vidim ovakve impresivne biografije (ovo je bez šale, kapa dolje majstore).
Gospon Ivo, zanimljivo. Ali u svemu napisanome ima jedna zamka. U redu je to, šta je tko radio, koliko je poslova promijenio i profesija. Ali ja mislim da je čovjek ipak nešto drugo, a ne to, šta je radio kroz život. Ja sam oduvijek na rad gledao kao i na zrak, vodu i hranu. To nam je potrebno, da bismo uopće bili živi.
A mislim da se čovjek kao ljudska ličnost ostvariti na sasvim drugim mjestima, jednako kao što se može ostvariti kroz rad.
Obicno se kaze jedan zivot jedan roman, ali ima nas koji smo skupili prica za vise romana u ovim rovitim vremenima.
dobri mladen delic!