Testiranje prijateljstva

Za nekoga tvrdimo da nam je najbolji prijatelj, a da ga nikada nismo temeljito provjerili. Nismo, možda, ni imali priliku za to, neko teško iskušenje, jer „na muci se poznaju junaci“.

Kažu da za nekoga možete reći da ga dobro poznajete „tek kad s njim izjedete vreću soli“. U životu je malo onih s kojima smo toliko dugo da bismo toliko sloli izjeli, a ipak tvrdimo da su nam neke osobe prijatelji. Onda dođe vrijeme kad nam oni zatrebaju, kad smo u nekom velikom jadu u kom pomoć i razumijevanje možemo očekivati samo od najbližih, od najboljih i najvjernijih. Može to biti iznenadna, teška bolest, ili velika nesreća poput poplave, potresa, požara, kad izgubite gotovo sva materijalna dobra koja ste imali, kad vam oni kojima ste važni nesebično priteknu u pomoć, u mjeri i na način na koji oni to mogu učiniti, i kad se uvjerite da su vam oni istinski prijatelji. Može to biti trenutak kad vas nepravedno oklevetaju, kad vas fizički napadnu ili ko zna sve u kojim okolnostima, ali sve su to zgode za provjeru prijateljstva.

No, nekada život zna biti tako „monoton i dosadan“ da u njemu dugo teče sve po ustaljenom ritmu, bez ikakvih stresova i teških životnih situacija, i šta tada učiniti, kako provjeriti prijateljstvo? Jedan moj drugar ima za to svoje, kaže, provjerene metode. Njegov prijatelj se hvalio kako dobro zarađuje, kako ima i solidnu ušteđevinu i moj drugar se odlučio zaigrati baš na tu kartu. Nije mu trebao novac, ali je izmislio da mu za nešto treba suma za koju je znao da je njegov prijatelj može izdvojiti bez većih problema. Ako mu pozajmi, zadržat će novac nekoliko dana, a onda će reći da se predomislio, da neće kupovati to što je mislio, i vratiti novac, a tad će znati da mu prijatelj nije „prijatelj“. Zatražio je novac, a odgovor je bio: „Ah! Da si se javio samo prije dva dana! Obećao sam jednom čovjeku…“  Kad je moj drugar pitao kad će mu taj čovjek vratiti dug, jer možda mu ni tad neće biti kasno, ovaj je opet počeo nešto vrdati i muljati da je sve bilo jasno.

A drugog prijatelja je provjerio ovako: Povjerio mu je jednu izmišljenu tajnu. Rekao je kako se u posljednje vrijeme  ne može nikako kontrolirati, da ga je kockarska strast toliko obuzela da jednostavno ne može, a da se ne odazove kad ga neko ne pozove da se kockaju. Izgubio je, rekao je, već pozamašnu sumu novca, žena mu prijeti da će ga napustiti i ne zna kako da se izvuče. Za sada se kocka samo izvan svoga mjesta i ovo još niko iz njegove blizine ne zna, ali boji se da će jednog dana pući bruka, da će se sve saznati. Naravno, naglasio je svom prijatelju da mu to govori u povjerenju, samo njemu. Inače, on se nikada nije kockao niti mu je padalo na pamet da se upušta u tako nešto. Ali bez obzira na to, za nekoliko dana jedan od mjesnih kockara, koji se družio s njegovim prijateljem, ponudio mu je da se priključi jedne večeri njegovoj ekipi, jer im je „falio jedan igrač“.

Ovo sve ne pišem da bih i vama preporučio da učinite slična testiranja, mada ni to ne bi bio neki grijeh. Uostalom, mnogo je istinskih prijatelja koji bi olako prošli i teže testove, ili su se dokazali i bez ovakvih provjera. Želim reći nešto sasvim drugo, a to je da, kako nas nekada okružuju lažni prijatelji, tako nas okružuju i oni koji nam istinski žele dobro, a da mi toga nismo svjesni. Njih ne prepoznamo nikada, ili ih upoznamo u nekoj teškoj situaciji i iznenadimo se. I shvatimo da smo sve vrijeme imali stvarne prijatelje, a da to nismo ni znali.