Ucrvani snijeg

Price snijeg
13 komentara

Nekada čujemo priče koje nam se čine nestvarnima. Skloni smo pomisliti kako ih onaj ko nam ih priča izmišlja ili bar preuveličava. Ali istinite priče znaju nekada nevjerojatnije od izmišljenih.

Mnoge priče iz rata su posebno nevjerojatne, a neke sam i sam čuo iz prve ruke. Recimo, jedan susjed mi je pričao kako mu je metak prošao kroz grudi, a da on toga nije bio svjestan. Još neko vrijeme je hodao, a tek kad je osjetio da mu se košulja lijepi po tijelu zbog krvi koja se izlijevala, shvatio je da je ranjen. Jedan poznanik mi je pričao kako ga je u ratu pogodila tromblonska mina u petu i cijelu mu petu raznijela, ali na sreću, nije eksplodirala. Još jedan susjed, koji je bio u njemačkoj vojsci, pričao mi je kako je sudjelovao u bici na Sutjesci i da su bili toliko premoreni i oni i partizani da su prosto priželjkivali da ih ubiju. „U jednom trenutku sam stajao na obali Sutjeske, a iznad mene, tek malo dalje, naišla su dva partizana s automatima. Zastali su, pogledali me i kao da su tražili da ih ubijem, kao što sam i ja priželjkivao da oni ubiju mene. Onda su se polako okrenuli i lagano otišli svojim putem, a ja sam ih samo ispratio pogledom“, priča on.

Ali jedna priča iz rata je drukčija od ovih, a mi je ostala u sjećanju. Jedna prijateljica mi se požalila kako ne zna šta bi trebala učiniti u jednoj delikatnoj situaciji. Čini se da njen otac i sam ponekad laže, a ona ne zna treba li ga upozoriti da to ne čini ili prijeći preko toga. Neugodno joj je jer i svi drugi primjećuju da laže. Kad sam je pitao šta je to slagao, ona mi je rekla da je pričao kako je u ratu negdje u planinama u Crnoj Gori vidio ucrvani snijeg. Naravno, svi znaju da se snijeg ne može ucrvati i čak ismijavaju moga oca, a ja ne znam šta bih.

„Dobro, kako ti znaš da se snijeg ne može ucrvati?“, pitao sam je. „Kako – kako?! Pa svi smo vidjeli snijeg, i kod nas ga ima koliko hoćeš, a niko nije vidio da se može ucrvati. Eto, jesi li ti vidio?“, bila je začuđena prijateljica mojim pitanjem. „Ako baš hoćeš, jesam, vidio sam ucrvani snijeg!“, rekao sam, a ona se iznenadila kao da sam rekao ko zna šta. Onda sam joj ispričao kako je priča njenog oca po svoj prilici istinita, a da sam ja vidio ucrvani snijeg na Prenju kad sam bio na planinarenju. To se može vidjeti na mjestima na kojima se snijeg ne otopi potpuno u toku godine, nego na stari snijeg padne novi i te su naslage stare ko zna koliko godina. Taj stari snijeg se ucrva, a kod nas u ravnici nema tako starog snijega pa nema ni crvi.

Moja prijateljica je bila iznenađena ali i sretna jer je shvatila da njen otac ne laže. A meni je ta priča ostala u sjećanju i sad, nakon ko zna koliko godina, isplivala na površinu. Zašto? Razmišljao sam kako je nekada bilo teško doći do tako jednostavnih informacija, a sad bi se ovakva dilema riješila u trenu, pogledom na mobilni telefon. Jednostavno, sve što ne znaš, potražiš na Internetu, i problem je riješen.

crvi
Pretplatiti se
Obavijesti o
13 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
igi
5 godine prije

….ovo što si napisao o djelu epizode u bici na sutjesci u narodu je poznato kao pojam…prepržen…kada te više nije briga ni za šta pa ni za vlastiti život…inače bilo bi korektno da navedeš da je tvoj susjed bio vojnik 369. ustaško legionarske divizije koja je potučena na balinovcu…osobno mislim da tvoj lik nije bio iscrpljen već prestrašen tj;ukočen od straha pošto su ti hrvatsko muslimanski legionari bili i dobro hranjeni i obučeni i naoružani,dok za partizane činjenice govore istinu.

Majk Majers
5 godine prije

Price….uvik san volija price slusat. Od pokojnoga dida, iz rata, tezackog zivota, o Hajduku kad je bija jak i mocan….pa onda price starih pomoraca, kako je to bilo navigat prije pola stoljeca…od putnika namjernika, stranca kojeg si usput upozna, na aerodromu,kolodvoru, uz pivo…..
Nekako smo otudjeni, ucrvani,internet ubija svaku raspravu. Previse smo egoisticni…al price, price ce i dalje zivit, dokle god ima netko ko ce ih ispricat…i jos bitnije-poslusat

Son of Alerik
5 godine prije

U filmu Limitless (Savršena formula), jedan od likova kaže – Bio sam prosječan, a onda sam otkrio google. Tako sam i ja postao pametan. Znam sve, ali mi ne ide baš s vezivanjem cipela. Kad sam na poslu ( u državnoj firmi, HEP-u), onda idem na google street wiew pa šetam po Južnoj AMerici, odlazim u gradove i gledam kako je tamo, govori mi prijatelj. Slušam ga i mislim …da, ti zato imaš tisuću i dvjesto eura plaće, a meni će porasti rata za struju. Ali i to je pošteno. Netko kruh svoj svagdašnji zarađuje rukama, netko sa znanjem, netko sjedeći jebiga. Nismo svi iste sreće. Tko je mome ocu branio da ide u partiju? Tko je meni branio da idem u HDZ kad je trebalo? Za k mi sad internet i google, trebao mi je puno prije. Što si ti dobio od toga što si kontra vlasti, nisi li… Čitaj više »

Nesvrstani
5 godine prije

Svasta covjek dozna…
Mene sada zanima moze li se snijeg ukiseliti??

Tomica
5 godine prije

Ima li ovdje Sarajlija? Nisam ga osobno vidio a za ucrvani snijeg sam prvi put čuo upravo od Sarajlija, osoba za koje ni ne pomišljam da lažu. Stvarni događaji i pojave su doista nekad nevjerojatnije nego izmišljene. Nekad jednostavno trebaš znati kome vjerovati.

luni lunovic
5 godine prije

ima sarajlija ali neki na ovom portalu misle da nije kulturno ustupiti starijoj osobi mjesto u tramvaju znali smo mi i prije rata koji pecinski ljudi zive u onoj drzavi

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.