Za koga radimo?

Radnici
14 komentara

Uvijek su vrijedni ljudi, oni koji kvalitetno i stručno rade, bili na cijeni. Uvijek su nekome donosili korist, pa i sebi. Samo to koliko kome donose koristi, mijenjalo se kroz vrijeme.

Jedna doktorica znanosti iz Indije, koja se bavi proizvodnjom starih, prirodnih, autohtonih sjemena priča kako je davno, kao djevojčica, naučila jednu lekciju. Kaže da je bila vrijedna i dobra kćerka i da su joj roditelji rado ponekad kupovali neke stvari koje su tada, za njihove prilike, bile skupe. Kad su se pojavile najlon haljine, ona je željela jednu za sebe. Majka joj je rekla: “Dobro, ako to baš želiš. Ali prije nego što odlučiš, razmisli o ovome: Ako kupiš tu haljinu, ti ćeš pomoći vlasniku firme koja ih proizvodi da kupi sebi novi Mercedes, da bude još bogatiji, a ako kupiš platnenu od krojačice iz našeg sela, kao što si i do sada kupovala, njoj ćeš pomoći da nahrani svoju djecu.” Od tada je ova kasnija doktorica razmišljala o tome za koga radi. Tako je postala samostalna, radi za sebe, za svoju firmu.

Kada razmislimo bolje o tome za koga mi radimo, osim ako nismo privatnici, vidimo da radimo, osim za sebe, još i za gazde, za državu i za još neke druge ljude. Naravno, treba biti i solidaran, nije to loše da se radi i za druge. Treba nam i državni aparat jer neko mora raditi poslove koje taj aparat radi, a svaki posao treba biti plaćen. Treba pomoći i bolesnima koji nisu u stanju raditi. Treba i djecu školovati, a nije loše ni umjetnicima omogućiti da nam uljepšavaju život. Jasno, i gazdama treba dati njihov dio, jer oni nas moraju plaćati, moraju ulagati u nove tehnologije, održavati uređaje i strojeve, plaćati porez. Sve to treba, ali pitanje je u kojoj mjeri, kako rasporediti novac koji se od radnika uzima tako da bude najracionalnije uložen?

Nekada sam negdje čitao da je na početku kapitalističkog perioda gazdama išlo oko polovica zarade, a radnicima polovica, ali da se taj odnos stalno smanjivao na račun radnika, a da su gazde uzimale sve više, te da je sad taj odnos drastično narušen na štetu radnika. Nisam stručnjak za ekonomiju, ali mi zdrav razum govori da tu nečega ima. I pošto se na tom polju ne osjećam sigurno zbog nepoznavanja struke, nemam ni namjeru upuštati se u objašnjenja zašto je sve tako, a pogotovo u nuđenje svojih prijedloga za rješenje ovog problema. Ali, pitam se, da sam kojim slučajem ja vlasnik firme, bih li ja bio bolji gazda prema radnicima nego što su ostali? Što ne bih dao ljudima veće plaće, bio pravedniji?!

I onda zamislim konkretan primjer: Imam firmu koja zapošljava 100 ljudi i ostvarim zaradu od 10 miliona godišnje. Od tih 10 miliona, podijelim radnicima pet, a meni ostane pet, i svima lijepo! Pa i radnici su to zaradili, što i oni ne bi bili još nagrađeni?! U nekoj istoj takvoj firmi bi gazda uzeo sve sebi, a radnicima bi ostale samo njihove plaće. Moji bi radnici bili zadovoljniji i radili još bolje. U jednom trenutku, to zvuči baš dobro. Ali šta dalje? Onaj gazda koji je sebi ostavio svih 10 miliona je mogao odmah uložiti pet u nove strojeve koji proizvode brže i više, a manje se kvare, i opet mu je ostalo pet miliona za njega. On može svoje proizvode prodati i malo jeftinije nego ja. Nakon nekoliko godina on će se i dalje razvijati i napredovati, a ja nazadovati, možda i propasti. Moji radnici će ostati bez posla, a njegovi će imati redovna primanja. Ja ću se pokazati kao nesposoban i naivan, a on kao znalac i vizionar.

Ne želim ovime reći da se ne treba zalagati za prava radnika da budu pristojno plaćeni za svoj rad, naprotiv! Krajnje je vrijeme da se nešto mijenja. Hoću samo reći da se pozitivne promjene moraju desiti ne samo u jednoj firmi, pa čak ne ni samo u jednoj državi, nego to mora biti mnogo šire.

A kako do toga doći? E, to ne znam! Možda i imam neke ideje, ali nemam nikakvog iskustva niti potvrde da bi one moglo dati rezultate pa je bolje da čitateljima ne uzimam vrijeme svojim razmišljanjima. Želim samo potaći one koji znaju više od mene o ovoj problematici da pokušaju više razmišljati o rješenjima.

Pričaradnici
Pretplatiti se
Obavijesti o
14 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Brainstorm
6 godine prije

ja zaradim 10 kuna. popijem jednu pivu. ti zaradis milijun kuna. koliko piva ces popiti?
u tome je citava stvar. nije vazno koliko tko zaradi nego koliko trosi. postoji fizicko ogranicenje koliko ce bogati potrositi.
zato u ekonomiji ima smisla radnicma povisiti poreze a bogatasima smanjiti. milijun radnika ce popiti milijun piva manje dok ce bogatas visak svog novca preusmjeriti u investicije.

Pero
6 godine prije

Ukoliko ulazes 5 milji onda sazoves radnike i kazes: ulazemo 5 milji i to rasporedis u nekom omjeru, 50:50 ili 40:60. Nebitno. Svaki radnik od tih 100 zaposlenik ako je suvlasnik, shvatiti ce. Tekst je dobar do ovog dijela gdje vlasnik ulaze 5 milji i ne ostane mu nista. U tome i je poanta. Kapital se poceo rasporedjivat drugacije, bas kako je pisac napisao.

Garibaldi
6 godine prije

dali se ti to šališ …ili ozbiljno govoriš ????

Hari
6 godine prije

Za koga radimo? Za sebe i za druge. Koje druge? Za cijeli svijet, jer sav svijet je medjusobno povezan i umrezen. I najmanja promjena na jednom kraju svijeta utjece na sav ostatak, od atoma, preko ljudi, do galaksija i sl. To znaci da sto god se desava u svijetu, od malih do velikih dogadjaja, od dobrih do losih, od ugodnih do neugodnih,… – u svima njima postoji i nas vlastiti udio, u skladu s nasim djelovanjem. Iako mozda ne sudjelujemo direktno u svakom od njih, ali svakako “drzimo ljestve” svima njima. Nacin na koji radimo utjece na svijet, a svijet nam uzvraca jednakom mjerom – ako varamo, bivamo prevareni. Ako podrzavamo varalice ili prevare, vraca nam se onoliko koliko smo u tome sudjelovali. Ako smo negativni, vraca nam se negativno. Akcija odgovara reakciji, jedino sto se razlikuje nacin provodjenja akcije od nacina provodjenja reakcije. Primjerice: ako podrzavamo lokalno obrtnistvo umjerenih… Čitaj više »

Drazen
6 godine prije

Ja radim za aparat I kapitalizam da me moze hapsit n.a. minimalcu Sam ponosan n.a. prezlvljavanje dignite namete malo van dajemo?dabogda I’m djeca I unuci gladni I bolesni bili za svaki moj cenat sto mi primate..

Sinisa
6 godine prije

Tamo neki gazda ima obrt,posao mu bas ide dobro i dan danas ali ljude je slabo placao.Dodju neki Talijani otvore isti obrt,za ljude puno veca plata i bolji uslovi rada; iskusni ljudi pocnu prelaziti od gazde kod Talijana,gazda se zabrine jer gubi vrijedne i iskusne te poveca platu i poboljsa uslove te mu se ljudi ne osuse i obrt osta zdrav. Hvalili gazdu za pamet i dobrotu a njima rece rece “da,ali sada ne zeradjujem 50000 maraka mjesecno vec 5000”.

Georgij Žukov
6 godine prije

“Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postanu smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće. A uvijek dolaze novi, i dovode svoju svitu, i ponavljaju gluposti svojih prethodnika, jer drukčije ne mogu. I tako, ukrug,… Čitaj više »

Piretis
6 godine prije

Ivo, moj ti je prijateljski savjet, sa ovim načinom razmišljanja, ni u ludilu ne pokreći posao.

ivo
6 godine prije

Americki radnik nece doci pameti do sudnjeg dana

Tvrtko Maras
6 godine prije

Ima nas koji znamo odgovor na posljednje pitanje iz članka, ali smo ga morali objaviti drugdje, ovdje odgovor nije prihvaćen kao nepristran.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI