Prešućeni „mini-ekocid“ s odbačenim lopaticama vjetroagregata

vjetroelektrana

Bloomberg je 5. veljače objavio opširan članak o lopaticama vjetroagregata koje se ne mogu reciklirati i gomilaju se na odlagalištima otpada, a mnoge se zatrpavaju zemljom, što je jedini način „sanacije“. Ranije smo već pisali o problemu vjetroelektrana i ogromnim betonskim postoljima koja nitko ne uklanja, jednom kada vjetroagregat završi životni vijek.

Sada se upozorava na prebrzo ulaganje u energiju vjetra, bez rješenja za problem desetaka tisuća istrošenih lopatica, koje su neupotrebljive i moraju se mijenjati.

Lopatice vjetroagregata mogu biti dulje od krila Boeinga 747, pa ih na kraju njihovog vijeka nije jednostavno ukloniti. Prvo se moraju isjeći pomoću dijamantske industrijske pile, da biste dobili tri dovoljno mala komada da se mogu prevesti traktorskom prikolicom.

Komunalno odlagalište u Casperu, savezna država Wyoming, posljednje je počivalište za istrošenih 870 lopatica koje su služile za obnovljive izvore energije.

“To je za kraj ove zime, a ostatak ćemo dobiti kad se vrijeme na proljeće poboljša“, rekao je tehničar za otpad Michael Bratvold, gledajući kako ih buldožer zauvijek zakopava u pijesak.

Deseci tisuća starih lopatica spuštaju se s čeličnih stupova širom svijeta i većina ih nema gdje završiti, osim na običnom odlagalištu. Samo u Sjedinjenim Državama svake sljedeće četiri godine će ih biti uklonjeno i zamijenjeno novima oko 8000. Europa, koja se s ovim problemom bavi duže, ima za odbaciti oko 3800 lopatica godišnje najmanje do 2022. godine. Bit će i gore, jer je većina vjetroelektrana građeno prije više od desetljeća, kada je broj vjetroturbina bio manji od 20% od onih koje rade danas.

Vjetroturbine su izgrađene da mogu izdržati vjetrove siline poput uragana, tako da lopatice nije lako skinuti, reciklirati ili ponovo zamijeniti. To stvara hitnu situaciju u potrazi za alternativama mjestima na koja se trenutno odlaže ovaj glomazni i nimalo čist otpad.

U Sjedinjenim Državama završavaju na samo tri nekoliko odlagališta, gdje će biti zakopani u hrpama 30 stopa ispod površine.

“Lopatice vjetroturbina će tu, na kraju, biti zauvijek”, rekao je Bob Cappadona, glavni operativac za sjevernoameričke jedinice sa sjedištem kompanije Veolia Environmentnement SA u Parizu, koja traži bolje načine za rješavanje ogromnog otpada.

“Većina odlagališta otpada se smatra suhom grobnicom. Posljednje što želimo učiniti je stvoriti još više izazova za okoliš“, rekao je Cappadona.

Pod neupitnom direktivom da spriječe „katastrofalne klimatske promjene uzrokovane paljenjem fosilnih goriva“, mnoge vlade i korporacije obvezale su se da će do 2050. koristiti samo čistu energiju. U tom smislu se vjeruje da je energija vjetra jedan od najjeftinijih načina da se postigne taj cilj.

Struja dolazi iz turbina koje vrte generatore. Moderni modeli vjetroelektrana su se pojavili nakon arapskog embarga na naftu 1973. godine, kada je nestašica crnog zlata prisilila zapadne vlade da pronađu alternativu fosilnim gorivima. Prva vjetroelektrana u SAD-u puštena je u rad 1980. u New Hampshireu, a Kalifornija je preko prijevoja Altamont, istočno od San Francisca, „posadila“ tisuće turbina.

Prvi su modeli bili skupi i neučinkoviti, a trošili su se brzi i s niskom energetskom učinkovitošću. Nakon 1992. godine, kada je američki Kongres usvojio porezne olakšice u tom sektoru, proizvođači su ulagali u moćnije dizajne. Njihovi čelični stupovi su rasli do 260 stopa i nosili su lopatice od stakloplastike.

Desetljeće kasnije, General Electric Co. napravio je svoj prvi model snage 1,5 megavata, dovoljan za opskrbu 1200 kuća pri jačem povjetarcu, što je postao industrijski standard.

Snaga vjetra isključuje ugljikovodike, a oko 85% komponenata turbine, uključujući čelik, bakrenu žicu, elektroniku i prijenosnik, može se reciklirati ili ponovo upotrijebiti. No, lopatice od stakloplastike se i dalje teško odlažu. Osim toga, neke su duge kao nogometno igralište, tako ih velika oprema može prevoziti samo jednu po jednu, što troškove prijevoza na duže staze čini prilično visokim.

Znanstvenici pokušavaju pronaći bolje načine za odvajanje smola od vlakana ili manjim komadima dati novi život u obliku peleta ili dasaka.

FOTO: Odlagališta otpada moraju zakapati lopatice

Odlagalista otpada moraju zakapati lopatice

Odlagalista otpada moraju zakapati lopatice

U Europskoj uniji, koja strogo regulira materijal koji može ići na odlagališta otpada, neke se lopatice spaljuju u pećima cementara ili u elektranama. Ali njihov je energetski učinak je slab, a goruća stakloplastika zagađuje zrak otrovnim tvarima.

U pilot-projektu prošle godine, Veolia Environmentnement SA ih je pokušala samljeti u prah, tražeći kemikalije koje bi se moglo izdvojiti.

“Izmislili smo neke lude ideje. Želimo to učiniti održivim poslovanjem. Za to postoji veliko zanimanje”, rekao je Cappadona.

Kompanija Global Fiberglass Solutions je razvila metodu za lomljenje lopatica i njihovo prešanje u pelete i vlaknaste ploče koje će se koristiti za podove i zidove. Tvrtka je započela s proizvodnjom uzoraka u tvornici u Sweetwateru u Teksasu, blizu najveće koncentracije vjetroelektrana na kontinentu. Planira otvoriti još jednu tvornicu u Iowi.

“Možemo obraditi 99,9% oštrice i u jednoj tvornici obraditi oko 6 000 do 7000 oštrica godišnje”, rekao je izvršni direktor Don Lilly.

Tvrtka je nakupila veće zalihe lopatica, spremne za usitnjavanje i recikliranje, a priprema se za širenje poslovanja.

Ali do tada će komunalne i komercijalne deponije odvoziti većinu otpada, za što Američko udruženje za energiju vjetra u Washingtonu kaže da je najsigurnije i najjeftinije.

“Vjetrenjače su na kraju radnog vijeka sigurne na odlagalištima i za razliku od otpada iz drugih izvora energije i predstavljaju mali dio cjelokupnog američkog komunalnog otpada”, navodi se u izjavi udruženja u kojoj se ukazuje na studiju Instituta za električnu energiju koja procjenjuje da bi sav otpad od lopatica do 2050. godine iznosio otprilike 0,015% cjelokupnog komunalnog otpada koji je na deponijama završio samo u 2015. godini.

Ipak, Waste Management Inc. je usko surađivao s kompanijama za obnovljive izvore energije kako bi se pronašlo rješenje za obradu, recikliranje i odlaganje lopatica vjetroagregata.

Najveći američki prijevoznik smeća dnevno dobiva čak 10 kamiona ovog otpada na odlagalištu jezera Mills.

U Wyomingu se nalazi se Casper, gradić koji je zbog pronalaska nafte doživio bum na početku XX stoljeća. Dolje na cesti nalazi se odlagalište vjetroagregata, a iza deponije se vide naftne pumpe koje još uvijek izvlače naftu iz bunara.

“Ljudi ovdje ne vole promjene i vjetrenjače vide kao nešto što šteti ugljenu i nafti”, rekao je za Bloomberg Morgan Morsett, lokalni barmen.

No, grad dobiva 675 000 dolara za zakopavanje lopatica vjetroturbina. Direktorica odlagališta otpada Cynthia Langston rekla je da su lopatice mnogo čistije za skladištenje od odbačene naftne opreme, a grad Casper može biti sretan što je uzeo tisuću noževa s tri vjetroelektrane u vlasništvu kompanije PacifiCorp tvrtke Berkshire Hathaway Inc. Sada se originalne lopatice i cijele turbine nakon desetljeća rada zamjenjuju većim i snažnijim modelima.

Iako je priznao da zakopavanje lopatica koje će u tlu ostati zauvijek nije idealno rješenje, Bratvold, specijalni tehničar za otpad, bio je iznenađen nekim negativnim reakcijama kada su na internetu objavljene fotografije nekih ranijih isporuka lopatica od prošlog ljeta.

Na društvenim medijima je buknula polemika zbog nemogućnosti recikliranja nečega što je reklamirano kao dobro za planetu, a neki su nudili i prijedloge da ih se ponovo iskoristi za izgradnju graničnog zida ili krovišta za utočišta za beskućnike.

“Šteta je bila trenutna i ljudi su bili neinformirani. Kritičari su rekli kako bi vjetroturbine trebale biti dobre za okoliš i kako mogu biti održive ako završe na deponiji? Međutim, ja mislim da radimo ispravno”, rekao je Bratvold.

U međuvremenu su Bratvold i njegovi suradnici isprobavali druge metode, kao odlaganje manjih komada u posebne bunkere ili su ih drobili buldožerom, ali su valjci klizili s glatkih lopatica.

Nema vremena za gubljenje. Proljeće dolazi, a kad dođe, nastavit će se neumoljivi marš lopatica ka deponijama, zaključuje Bloomberg.

VIDEO: Prešućeni mini-ekocid s odbačenim lopaticama vjetroagregata

Bloomberg

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

16
Ostavite komentar

avatar
10000
 
6 Grupirani komentari
10 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
16 Komentatori
IvoIvoLucijaMicikaKUga Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Siniša
Gost
Siniša

Nemožemo mi ništa pametno uraditi a da nešto drugo nezaseremo.

hAZE
Gost
hAZE

“Noževi” i “oštrice”, ako je na engleskom to riječ “blade”, u ovom kontekstu se mogu prevesti kao lopatice.

Moreno
Gost
Moreno

hAZE Ako baš oćeš nisu lopatice nego lopatčuge jer se svaka pojedinačno prevozi na “long vehicle” labudici ka posebni prijevoz ☺

Moreno
Gost
Moreno

To sa zbrinjavanjem kompozita propelerskih pala je čisto čaranje jer se ti materijali upotrebljavaju i u maloj brodogradnji i kad pogledamo brodice i jahte kojih su pune marine i privezišta od kojih je 90% od tih i sličnih materijala onda se vidi kako su pale propelera vjetroturbina skoro pa zanemarive, paralelno s tim enormne količine betona se ulivaju u more i obalu za privezišta i marine, ali niko o tome ne govori, i ne triba, jer se isti materijali koriste i u puno drugih industrija, a to je cjena napretka koji omogućava komfor.

Danas se pale rade od karbonskih vlakana i projektirani vijek trajanja je oko 30 godin nakon čega se pale mogu samlit i stavljat u asfaltne podloge cesta i u slične svrhe. Također se zna cjena recikliranja armiranih betonskih temelja.

Protiv vjetroekektrana se bune i oni šta zaštićuju tice pa se i sa njima učinkovito manipulira.
Vjetroelektrane su također i vizualno zagađenje krajolika i jedino dobro šta je hrvatska vlada napravila je to šta je zabranila postavljanje vjetrenjača na prva brda do obale mora, međutim to je sve zanemarivo u odnosu na najveći problem, a to je financijski problem di je hrvatska vlada onemogućila lokalnim zajednicama postavit vjetrenjače na brdima poviše svojih sela, a upravo ljudi iz tih sela najviše pate od zvučnog i vizualnog zagađenja. Istovremeno vlada je zakonskom regulativom besramno omogućila stranim korporacijama da ulažu u vjetroelektrane na način da svi po svakom kilovatu potrošene struje subvencioniraju korporacije koje imaju 15-godišnje ugovore za eksploataciju di im je povrat investicije i dobit zakonski garantirana na uštrb svih građana i seljana kojima turbine zvižde poviše glava. To je temeljni problem, a sve ovo o onećišćenju je sekundarno o čemu triba vodit računa, ali ovakve “analize” i “prikazi” koje objavljuje Blumberg su samo rat lobija među korporacijama šta na kraju opet plaćaju svi građani di god se te vjetroelektrane postavljaju, proizvode i recikliraju.

Mercury
Gost
Mercury

@ Moreno

“ali niko o tome ne govori, i ne triba” – možda zato jer to nitko ne reklamira pod EKO znak…

Moreno
Gost
Moreno

Mercury Je, na EKO certifikatima se najbolje vidi šta “certifikati” u stvari znače, a certifikati su u stvari potvrda zakletve da ćeš vjerno služit kontrolnome sistemu u svrhu njegovoga održavanja eventualno za svoju kratkoročnu materijalnu korist, a na dugoročnu štetu svih ostalih i svojih potomaka i da pri tome nećeš propitkivat autoritete koji su ti certifikat izdali ☺

Mercury
Gost
Mercury

@ Moreno

Ne govorim o EKO certifikatima.

Moreno
Gost
Moreno

Mercury Je, ja san se samo nadoveza na EKO, jer koliko ja znan da bi nešto bilo EKO poželjno je da ima EKO certifikat izdan od ”nadležnog” tijela, jer bez certifikata nije EKO i svaka eventualna reklama po defaultu dobija kontra reklamu.
Nije mi bila namjera ić u kontru onoga šta si napisa.

Valter Sapajev
Gost
Valter Sapajev

Kao sto dio teksta kaže a i ti Moreno si naveo reciklaža postojećih neupotrebljivih lopatica je 99 posto,a postoje stotine proizvoda od istih kompozitnih materijala pa niko nadiže paniku oko toga

Ivo
Gost
Ivo

bravo sapko, u sridu. Samo si preskočio onaj dio gdje se 99,9 % zakopava, jer je najjeftinije dok ova firmica nešto pokušava, ali će vjerovatno brzo ključ u bravu jer je zakopavanje daleko jeftinije.
Nisu vas učili čitanje s razumijevanjem na tim tečajevima u Miunkenu, sabaka.

nessy
Gost
nessy

U nekoliko clanaka, razlicitih izvora, nasao sam podatak da vjetroelektrana, tijekom svog radnog vijeka ne moze stvoriti ni 80% energije koja je utrosena za njenu proizvodnju. Ulaganje u ovu vrstu energije se smatra kao ulaganje u buducnost, tj., postepen povrat, onoga u startu ulozenog. Iako, ne vidim puno smisla u tome. Dakle, ulozis 100 necega, da bi kroz 15 ili 30 godina dobio nazad 80, i jos ti ostane otpad? Nije vazno, bitno da netko na tome vrti miljune.

Lucija
Gost
Lucija

nessy
Jesam ja lijepo napisala nekoliko puta – prije pojave gretice- da su Rockefeleri, sada već 3 (?) godine izašli iz naftnog biznisa?

Ivo
Gost
Ivo

Upravo tako, tek nakon cca 15-tak godina postaju energetski neto pozitivne. Jedini koji tu zarađuju su proizvođači, a oni su gle čuda iz zemalja gazda.
U vazalskim državicama nema proizvodnje vjetroelektrana, da netko od nas to počne, odmah bi ukinuli one silne EU poticaje za održivu energiju. Poticaji se daju samo ako se vraćaju gazdama..

KUga
Gost
KUga

Apsolutno sve se moze reciklirati pitanje je samo ekonomicnosti. Meni se osobno svidjela ideja u clanku o recikliranju u pelete i prah koji se onda moze koristiti za betone, posebno recimo za betone pilota mostva preko mora, kao nas Peljeski most. No potrebno je malo ispitivanja kvalitete tih betona, no treba uzeti u obzir da bi se zaustavila eksploatacija nekih kamenoloma, sto je pozitivan efekt. Osim toga zasto to ne iskoristiti kao pilote za saniranje klizista, potpore kod gradnje tunela ili u rudnicima,

Micika
Gost
Micika

A sto se radi sa pepelom I šljakom od nafte I ugljena?

Ivo
Gost
Ivo

Pepeo se može koristiti kao gnojivo u poljoprivredi.Šljaka nastaje pri taljenju ruda, ne od nafte i ugljena.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik