Srbijanska je atletičarka Ivana Španović ostala bez medalje na Svjetskom prvenstvu u Londonu, mada je, i to ispravno, skočila dalje od svih suparnica.
Kako je onda moguće da nije pobijedila? Eto, tako je po pravilima! Naime, njen skok, koji je bio preko sedam metara je skraćen na 6,91 jer joj se broj na leđima otkačio i ostavio trag u pijesku na tom mjestu. Nije pomogla žalba Atletskog sveza Srbije niti to što su mnogi atletičari rekli da je odluka nepravedna. Nije pomoglo ništa, jer pravila su takva kakva su.
Ali nismo jednom čuli da pravila postoje kako bi se mogla kršiti. Ne kažem da je to niti dobro niti loše, ali želim reći kako ta izreka važi samo za moćne. Oni određuju kad se neko pravilo može prekršiti, a kad ne. Kad može ići na štetu, a kad u korist natjecatelja. Kad je zastarjelo, a kad se može primijeniti ako još nije ni usvojeno. U ovom slučaju, Srbija nije velika atletska, a ni ekonomska niti vojna svjetska sila, i pravilo je svetinja ako ide u korist njene štete. Ivana zato nema šansi da joj se prizna da je stvarno skočila najdalje, mada i ona i svi drugi znaju da je to istina. Da je iz neke moćne države, šta mislite, bi li bilo drukčije tumačenje istog pravilnika?
Međutim, u sportu je još relativno malo sličnih nepravdi ili „nepravdi“. Tu se sve mjeri sekundama, metrima, kilogramima, poenima, i teško je naći način da se češće dogode ovakve prilike za odluke izvan borilišta. Ali u nekim područjima prevladavaju subjektivni, rastezljivi kriteriji i mnogo toga se radi nepravedno. Pogledajmo samo politiku. Načelno, sve su zemlje ravnopravne, ali jedna smije imati nuklearno oružje, a druga ne smije. Neke zemlje imaju pravo veta u UN, a ostale nemaju. Neke se smiju miješati u unutrašnje stvari drugih zemalja, a druge ne, i tako dalje. Ovdje važi zakon jačega, a pravda i pravilnici su tu da se po njima postupa samo ako drukčije ne može.
Ivana Španović je velika sportašica. Njoj će ostati gorčina u ustima od gutanja ove nepravde, ili prestroge pravde, ali vjerujem da je to neće slomiti. Ona zna da je skočila dalje od svih i tu spoznaju joj niko ne može oduzeti nikakvim administrativnim mjerama niti pravilnicima. Reklo bi se, ona je moralna pobjednica, kao i svi mali koji se na bilo kom polju bilo kada uzdignu u svjetski vrh, protiv volje moćnih. Njima nekada ne priznaju rekorde, diskvalificiraju ih; nekada im neće ni ruku pružiti (Sjetimo se samo Hitlera i Jesse Owensa!) ali njihova djela i imena zato ostaju duže u sjećanju od onih koji su u nekom trenutku, spletom okolnost, stali na njihova mjesta na pobjedničkom postolju. Ivana nije dobila medalju, ali je ušla u srca mnogih ljudi, što je sjajnije i od najzlatnije medalje.
Sa svim postovanjem do sportasice Ivane, ali pobjeda svakog ucestnika se krije u detajlima, koje je ucestnik sposoban sa svom sistemom pristopa ili (po)znanja, kontrolirati do perfekcije.
Neka pravila moraju bit,jer nas ima puno i dolazilo bi do kaosa.Ta pravila bi nas trebala usmjeravat na neki put da ne tlačimo jedni druge i okoliš oko nas.Ali danas ima sve više pravila za sve i svašta.Valjda se i najmanji dio naših života mora stavit pod neka pravila i zakone.Ovi što provode pravila i zakone,drže ih se ponekad ko pijan plota.Iako nekad nemaju veze sa zdravim mozgom.Danas su upravo ta pravila postala naš najveći tlačitelj.Ona služe velikim i jakima da nas drže na uzdi,a oni ih se često ne drže.Krše ih kad im to paše,a često i iz čiste obijesti.
Od onih sam koji ne vole pravila jer me sputavaju.Zbog toga cu citirati stihove Bore Djordjevica:Pravila,pravila da bi me udavila i u crno zavila i skroz posasavila…”
Ako je papirnati broj sastavni dio tijela, dali je i dlaka sa kose, koja u letu otpadne??
Ovdije se znalo unapred da ce se bilo sta traziti Srpkinji a gurati na prestolje Jenkistkinja.
E sad kakav to trag ostavlja na pijesku papircic koji lepsa granici sa jednom zastavom koja leprsa gde nema atmosfere niti vijetrova, granici i sa naucnom fantazijom i otisak cizme u prasini gde nema mrvica vlage , a otisak djonski cizama (kockice) radili smo svi kao dijeca u blatu…Ali staje tu je doticna nije se rodila na Jupiteru vec u stali.
A ovoj Jupiterovci zelim srecne snove sa sto vise crvenila u licu.
A iz stale da stisne zubice, bude upornija i da ne kloni duhom.
Doci ce ipak neke nove generacije koje ce nam objasniti ili nacrtati sta se to moze videti koji trag u pijesku (prasini bez vlage)i od cizama ili obicnog papira koji lebdi.
Koliko ja znam Hitler se rukova s Jesse Owensom ima Jessijev intervju o tome, te se tih dana osića bolje u Njemačkoj nego ikad u USA 🙂