Iako slabo pratim filmske festivale, kroz vanjsku politiku mi je za oko zapao gruzijski film “A onda smo plesali” redatelja Levana Akina, koji je, kako prenosi Hina, „oduševio publiku 25. Sarajevo Film Festivala (SFF)“, koji se održao ovog ljeta u glavnom gradu BiH.
„Ovaj film svjetsku je premijeru imao na festivalu u Cannesu gdje je, kao i u Sarajevu, naišao na izvrstan prijem publike, a tematizira uvijek intrigantnu priču odnosa patrijarhalnih zajednica prema osobama LGBT orijentacije, u ovom slučaju u Gruziji“, piše HINA u vrijeme održavanja festivala u Sarajevu.
Kada smo započeli, završimo do kraja osvrt na ovaj film hrvatske novinske agencije.
„Izvanredna estetika dominira filmom u kojemu je radnja smještena u Gruzijski državni plesni ansambl u kojemu se isprepliću sudbine dvojice talentiranih plesača koji su konkurencija jedan drugome, ali i među kojima se rađa emotivna veza koja je fatalna u gruzijskom okruženju. Redatelj Akin pojasnio je kako je poticaj za nastanak filma bila činjenica da je prvi pokušaj organiziranja „Povorke ponosa“ u Gruziji 2013. godine naišao na brutalne reakcije konzervativne sredine uključujući tu hajku Pravoslavne crkve“, prenosi HINA.
„Na Zapadu nam se čini kako je borba za prava LGBT osoba dovršena, no to nikako nije slučaj i tu bitku i dalje valja voditi u brojnim sredinama”, kazao je Akin koji živi u Švedskoj, te istaknuo „kako su ovo problemi ne samo za Gruziju nago i za brojne druge države Europe“.
Gruzija je djelom financirala film, no projekt ne bi bio realiziran bez financijske potpore iz Švedske.
„Film još nije prikazan u Gruziji, a život na platnu će nastaviti u inozemstvu i na festivalima dok su autori odlučili kako će termin prikazivanja “na domaćem terenu” držati u tajnosti kako bi spriječili moguće probleme i opstrukcije“, zaključuje Hrvatska izvještajna novinska agencija.
VIDEO: Trailer – „And Then We Danced“
Irakli Čheidze: Gay propaganda kao zmija Zapada na vratu gruzijskih naroda
Ipak, film Levana Akina “A onda smo plesali” je konačno prikazan i u Gruziji, što je izazvalo veliko zadovoljstvo političke elite i dijametralno oprečne osjećaje kod velike većine stanovništva ove zemlje.
Svako umjetničko djelo može postati predmet žestoke rasprave i polemike, ali ova filmska produkcija nadilazi opseg običnog filma.
„Njegova je svrha, prije svega, izvršiti propagandni utjecaj na umove mladih, razbiti različite tabue koji proizlaze iz tradicionalnog odgoja i kulture gruzijskog društva. Film ima za cilj promijeniti nacionalni mentalitet“, tvrdi gruzijski novinar Irakli Čheidze.
Dirljiva priča o istospolnoj ljubavi dvoje mladića iz Gruzije zanimljiva je po tome što su oni predstavnici područja kulture koje se u sovjetsko vrijeme nazivalo narodnim plesom, a danas je to „nacionalni balet“, što je politički korektnije.
„Gruzijsko društvo je uvijek bilo multinacionalno, multikulturalno i multikonfesionalno. Jedinstvenost Gruzije je da se ova zemlja oduvijek razlikovala poprilično visokom razinom tolerancije i da nikada nije bila podijeljena na homofile i homofobe. Gruzijsko društvo oduvijek je poštivalo pravo bilo koje osobe na slobodu izbora i stoga nije bilo gonjenja homoseksualaca na njenom teritoriju, čak ni u sovjetska vremena, kada je homoseksualnost bila kazneno djelo“, pojašnjava Čheidze.
„Predstavnike netradicionalne seksualne orijentacije se možda nije osobito cijenilo, ali nikada nisu bili podvrgnuti fizičkom nasilju sve dok nisu počeli otvoreno promovirati svoje stavove i regrutirati nove pristalice u svoje redove. U ovom slučaju, aktivna propaganda homoseksualnosti naišla je na najžešći otpor, a korijeni ove pojave leže u karakteristikama nacionalnog mentaliteta“, pojašnjavajući ovo složenu temu nastavlja novinar.
„Kao što znate, nacionalni mentalitet se razvijao kroz stoljeća i tisućljeća i rezultat je vanjskih i unutarnjih čimbenika. Povijesna sudbina gruzijskog naroda, kao i predstavnika drugih nacionalnosti koji su dugo živjeli na gruzijskom teritoriju, postavila je pred njih fizički opstanak kao glavni zadatak. Gruzijci su se borili za pravo na život u neravnopravnoj borbi s brojnim osvajačima. Odatle su se kvalitete hrabrosti razvile na čisto evolucijski način“, kaže Irakli Čheidze.
„Gruzijsko društvo kategorički je odbacilo ideju o izjednačavanju spolova, kada muškarac i žena ne bi smjeli imati razlike. U Gruziji muškarac mora biti jak i odvažan, a žena nježna i ženstvena. Ali da ne griješimo, ove osobine gruzijske žene ne isključuju junaštvo i spremnost na požrtvovnost. Fizički slabija i nježna stvorenja također mogu pokazati čeličnu volju i neustrašivost, čak i pred okrutnim mukama i smrću. Dovoljno je prisjetiti se velikog mučenika Šušanika, kraljice Ketevan i mnogih drugih koji su dobrovoljno izabrali mučeništvo“, kaže Čheidze.
U tom pogledu postoji apsolutno logično objašnjenje izbora ovih filmskih likova. Zašto njih dvojica nisu vodoinstalateri, inženjeri, nisu vinogradari, već plesači. I to plesači koji ne predstavljaju europski klasični balet, već gruzijske nacionalne plesove?
Činjenica je da su sjajni koreografi Iliko Suhišvili i Nino Ramišvili od gruzijskog nacionalnog plesa stvorili sliku mentaliteta gruzijskog naroda, gdje je muškarac vitez i ratnik, koji se klanja ženskoj nježnosti i prema njoj pokazuje duboko poštovanje.
„Stoga, sama činejnica su gay dečki, zaljubljeni jedan u drugog, angažirani u gruzijskom plesu, je pokušaj postupnog, tihog mijenjanja kulturnog koda nacionalnog mentaliteta. Ovo je samo mala karika u ogromnom broju koji čine lanac kojem je svrha promjena duhovne suštine gruzijskog naroda“, piše Irakli Čheidze, koji bi zbog ovog članka u politički korektnoj Europi bio razapet, od „kolega“ novinara, ali prije svega od predstavnika raznoraznih udruga LGBT orijentacije.
Pa, kakav je stav gruzijske političke elite o tom pitanju? Potpuno korumpiran i stavljen u službu Zapada. „Elita“ sebi kao glavnu zadaću postavlja nametanje zapadnjačkog mišljenja u vlastitoj domovini na bilo koji način.
Ovdje će se prepoznati mnogi narodi, uključujući zemlje regije, koji su prošli ili prolaze kroz ovaj proces, koji nikada nije samo i isključivo „izjednačavanje prava osoba netradicionalne seksualne orijentacije“, kako se želi prikazati. Korumpirane političke elite su uvijek glavni promotori novog kulturnog koda.
“Jedinstveni nacionalni pokret” Sakašvilija je bio spreman da nametnuti nove ideje kroz najsramnije oblike nasilja. Tada su zabilježeni bijesni napadi na Gruzijsku pravoslavnu crkvu, koja zbog svojih kanona po pravilu podupire tradicionalne vrijednosti, baš kao i sve druge religije, ali i još mnogo toga. Naime, kao što će se složiti povjesničari, narodima koji su kroz povijest ostajali bez državnosti je crkva gotovo u pravilu bila jedina institucija koja ih je okupljala, sačuvala od asimilacije i često se brinula o njihovim interesima. Uz sve nužne kritike na račun crkve, ovo je činjenica koju nitko ne može poreći. Gruzija je, poput mnogih drugih naroda, prošla ovo gorko iskustvo.
Stoga je stranka “Gruzijski san” iskoristila odbijanje „novih europskih vrijednosti“ kod većine gruzijskog stanovništva i pobijedila na izborima. Ali, ovisnost “Gruzijskog sna” o Zapadu je stranku prirodno prisilila da manevrira između svog vlastitog naroda i zapadnih gospodara, pokušavajući ugoditi jednom i drugom „taboru“. Međutim, to svakog dana postaje sve teža zadaća.
Kolektivni Zapad gruzijskim vlastima ne ostavlja slobodu manevara i alternative. Gruzijska elita, koja vodi zemlju u smjeru Zapada, mora je transformirati u pravom smjeru. Ali se narod s tim ne slaže.
Stoga se ne treba čuditi brojnim prosvjedima i pokušajima da se spriječi prikazivanje filma u kinima. Ali to ne rade slijepi fanatici, niti ljudi čije akcije imaju svoju cijenu po satu, već najobičniji građani zemlje koji vjeruju da ih se zlostavlja u njihovoj vlastitoj domovini. Prosvjeduju oni koji vide da se eksperimentira s gruzijskim narodom i da je budućnost Gruzijaca u ozbiljnoj opasnosti.
Netko će reći: „Ali to je samo film o ljubavi dvojice muškaraca“. Međutim, Irakli Čheidze pokušava objasniti da to nije „običan film“ u kojem se vole, na primjer, dva građevinska radnika, već dvojica koja plešu narodni ples, koji je u suštini prikaz mentaliteta, tradicije, čak i povijesti gruzijskog naroda. To bitno mijenja na stvari, kao da na filmskom platnu stvorite gay verziju Wagnerove tetralogije „Prsten Nibelunga“.
„Danas mediji proteste pokušavaju pripisati aktivnostima biznismena Levana Vasadzea i predstavnika Gruzijskog marša. Ali svima bi trebalo biti jasno da izravna propaganda netradicionalne seksualne orijentacije, što je suština filma, ne može ne izazvati reakciju“, kaže Čheidze.
S druge strane, prikazivanje takvih „umjetničkih djela“ regrutira u redove „Gruzijskog marša“ i ekstremiste koji nisu zadovoljni s razinom ekstremizma njihovih vlastitih organizacija.
Gruzijski plesovi nacionalni su simbol zemlje, oni su utjelovljenje njene duhovnosti, a film „A tada smo plesali“ upravo cilja na uništavanje te duhovnosti. Napokon, ovdje je glavno samo da se pleše, a sve ono što je bilo prije njih više nije važno. Filmu je osigurana i podrška sa Zapada. Već je nagrađivan na filmskim festivalima u Sarajevu, Valladolidu, Odesi, Minsku, a Švedsku je film na gruzijskom jeziku predstavljao na dodjeli Oscara.
VIDEO: Jedan od narodnih plesova Gruzije
Treba napomenuti da i u susjednoj Armeniji, gdje se nedavno dogodila “Baršunasta revolucija”, nova vlada pažljivo propagira autore filma o transrodnoj dizačici tegova Melini Daluzijan, koji se priprema za projekciju. Je li to slučajnost?
Vjerojatno nije, osim što je bolje da se s ovom temom nije ekperimentiralo u Armeniji, zemlji koja je još uvijek u ratu i gdje su narodni plesovi usko povezani s obranom domovine.
VIDEO: Armenski narodni ples
„Na zapadu se gay propaganda dugo, neupadljivo i vješto uvlačila u podsvijest ljudi i nametala se ideja o nekakvoj netradicionalnoj veličini. To posebno dolazi do izražaja u djelima o Spartancima, Aleksandru Velikom, Čajkovskom i mnogim drugima. Manjine neprimjetno iz navodno potlačenih postaju privilegirana klasu. Nema sumnje da je film u režiji Levana Akina tek prva lasta ovog „proljeća“. Neminovno će uslijediti slična djela u svim sferama umjetnosti. Da, danas određeni dio gruzijskog stanovništva teži Europi. Ali je li to ono čemu težimo?! Do čega je Europa dovela Gruziju i treba li Gruziji takva Europa?“, ovim pitanjem svoj članak zaključuje Irakli Čheidze.
Hm, zanimljivo da je nacionalna svijest i povijest naroda , u množini, sažeta u narodnim plesovima i da nije slučajan odabir od strane ekipe i režisera, kako tvrdi ovaj Gruzijac.
Naravno ciljna grupa su pravoslavne zemlje…..zna se iz koje kuhinje to sve dolazi….
Nisu samo pravoslavne, nego sve gdje tradicija i obitelj održavaju kakvu-takvu ravnotežu.
spol određuju kromosomi
zajedno i sa ponašanjem koje je većinom genetski uvjetovano
Ponašanje je….., daj nemoj tako ti svega. Genetika čini par posto i može odrediti hoćeš li biti sangvinik, kolerik, flegmatik ili melankolik, sve ostalo je vanjski utjecaj. Kako kaži jezuiti, daj mi dijete do 7 godina i napravit ću od njega , govorili su “vjernika”, ali bi bolje bilo u Srednjem vijeku reći kršćanskog fundamentalista. Zato je ova propaganda ekstremno opasna među djecom predškolske i dobi do 5. razreda OŠ. A film kao film, gledaju ga na netu, gdje hoće. Danas dijete 4. razred bolje radi na kompu od pola roditelja.
Laki je malo nervozan
da nije genetika u pitanju
@ Ha ha
Možete se ti i lLaki natjeravati do sutra. Ljestvica kreće od Švedske gdje sociolozi kažu da je genetika 0% zastupljena, pa do genetičara i biologa koji kažu da je genetika zastupljena do 80%.
Zato britanska elita daje svoju djecu u internate s 8 godina starosti. Tate i mame se mogu u miru posvetiti svojim perverzijama, a djecu ako netko naguzi u internatu, to im se smatra kao “dobra škola” za budućnost kako uspjeti u tom “elitističkom” društvu…
@ Ha ha
Znaci ti si genetski ostecen? Eto, sad vec mogu osjetiti sucut za tebe.
Sto se tice genetski uvjetovanog ponasanja, nisi preskocio samo lekciju, nego, nekoliko semestara.
Točno. Nisi ti kriv, kromosomi su te shebali.
@nessy
@Ivo
su malo genetski nervozni
prepozna se čovek to mu je u genetici
sirotan mali…ajde odi nađi se s dečkom, smiriće te malo. Nemojte samo ići vani i držati se za ručice, znaš da mi te stvari ovdje baš ne mirišemo. Pamet u glavu i ne talasajte.
I danas se prisjecamo balkanske nacionalne svijesti i obicaja,daleko im kuca.
gle, vjerovatno ti nije bilo ugodno kad su te kao srednjoškolca gađali kamenjem dok si se muvao po parku sa dečkom, ali to je kod nas ovdje tako. Radite to što radite u svojoj kući i neće vas nitko kamenovati. Outdoor aktivnosti eliminirajte i sve pet.
Ne znam sto je u toj svijesti zapisano osim ratova i krvoprolica , zbjegova ,etnickih ciscenja , humanih i manje humanih preseljenja , odlazaka na rad u pecalbu , neimastine , mitomanije, religijske i ideoloske indoktrinacije , itd.Te se svijesti valja trenutno osloboditi i krenuti u buducnost , na nacin da se pocne raditi i stvarati , uciti i nauciti biti konkurentan u odnosu na ostatak svijeta u bilo cemu , pa makar i kiseljenju kupusa.
Jel ovaj Kvisko 2 napisao i onaj gore komentar
Laki, Kvisko ti je Žukov. Prepoznaješ ga po (ne)pravopisu. Kao da u toj modernoj Švicarskoj nemaju škole. Slab je on bio pionir. 🙂
Nije Žukov, ideološki i svjetonazorski je ovo druga osoba . Žukov ??? Ako se dobro sjećam… Možda griješim, ali u kontekstu, kao mi smo bili gori zato što? Po čemu smo mi trunku gori od Švaba, Francuza, Talijana, Britanaca, Norvežana? Kad mi to netko kaže, smuči mi se. Usput, stari gastarbajteri su bili polupismeni ljudi sa sela, a današnji su VSS i fakulteti, plus masa SSS za robovske poslove, ali ipak sa srednjom školom. Čak i u YU posao NKV nije bio ništa gori od inozemstva, pa onda popodne još radiš fuš, ako imaš malo zemlje, a uglavnom su svi imali, na kraju, ako si bio vrijedan “Kao kod Švabe”, imao si isto i ovdje.
10000000% Žukov, prikriveni Trockist. Mrzi sve balkansko ali od Logičnog se ne odvaja. Opraštao se sto puta, samo što nije lako iz sebe istjerati svoje korijene i nostalgiju. 🙂
Ne. Žukov je raspolagao hrpom podataka.
I znao često napisati izvrsne komentare.
1000% ne možeš biti siguran niti da je ista IP adresa…opet može biti drugi čovjek.
Naravno da nije Žuki…mnogo je on ozbiljniji i ne boji se klinča a pogotovo se ne boji izkasati svoj stav.
Ja sve naše narode volim i vidim u njima mnogo lepog, lepšeg nego među drugima. Zapravo, obožavam našu slovensku dušu. To što ti vidiš samo negativne strane, ili su ti one važnije od pozitivnih, govori o tome kakav si ti čovek. Usput, šta tebe sprečava da radiš, stvaraš i okreneš se budućnosti? Dokle god bilo ko od nekog drugog očekuje da mu stvori uslove za život, taj se naživeti neće. Tako, rode, skini ruke sa tastature i kreni u akciju. Ko nešto želi nađe put, ko ne želi nađe izgovor.
Točno tako Helena. Za ništa ne raditi se uvijek nađe izgovor. Pa onda je tu mama, imaš 40 godina i pitaš je da ti da za duhan i pivo. Mislim, stvarno…. No comment. Što se filma tiče, jako mi je zanimljiv udarac na svetinju Gruzijaca, narodni ples. Vrlo lukavo, kao kad izmakneš najdonju kartu u složenoj kuli i sve se uruši, a napor nikakav.
Narodne pjesme. Lirske i epske…gdje su? Uči li to još netko?
Ja da.. u školi mislim da ne
Dao bih Vam pet pluseva ali neda automat 🙂
…kvisko, jel” ta buducnost dolazi otraga ?
Planirano demontiranje obitelji,nataliteta,svega konstruktivnog. Recept sotone naravno. Ako vam je normalno stavljati milokliz u ukakani analni otvor uzivajte vi u tome. Bice i djece puno. Ja radije uzivam u vagini i mirisima ruza.
Slažem se,pored geostrateških tu su i ti okultni sotonistički degenerični motivi rastakanja obitelji i tradicionalne moralne strukture društva. Kad se jedno stvori takav Babilon na vrhu piramide bi vladali ti “svećenici” i ljudi-bogovi…mater ludu…
Ma hajde mapetovac, kao da ti nikad nije upao u rupu pored.
Svakom se desi da promasi, ali od toga ne treba praviti dramu. Sve je to normalno.
Normalno je i da gruzijci snimaju filmove prilagodjene festivalima. Kad bi snimili film o kakvim junacima iz svoje dugotrajne proslosti nebi ih pozvali na festivale. Nebi imali trzista na zapadu, a i kod kuce nebi dobro prosli, jer vecinu takve stvari vise ne zanimaju i sanjaju da su europejci.
Nije normalno od toga praviti famu. Kakvo remek djelo. Pogledajte IMDb kako su ga upropastili: svaki film koji ima scenu sa dva tipa koja se zvalje ima ocjenu za 2-3 poena visu. A ako je iz pederske produkcije jos 1-2 poena dobija. Pederska posla.
Jer dva plesača narodnog plesa ne mogu biti gay?????. ps: i kod nacista su „obični“ ljudi palili knjige😜😉. I ispričavam se ako krišim koja pravila ali po meni ovakve teme služe da se homogeniziraju mase koje se onda ne bave pravim problemima, nezaposlenošću, korupcijom, pljačkom državne imovine, bogaćenjem elita, izgubljenim ratovima….😉
..ako je problem u tbilisiju prikazati taj “dirljivi” film, pa, mozda da probaju u groznom/ cecenija…ipak je to sa druge strane planine ..mislim, mozda su tamo tolerantniji…samo pitam..
Degenerici svih zemalja ujedinite se!
Nedavno gledam vrlo dobar BBC kriminalisticki film. Glavni junak je detektiv, kosmat, bradat, istetoviran, cesto agresivan. Malo mi se smucilo, kada detektiv nakon napornog radnog dana, dodje kuci, i doceka ga muz ili zena, neznam, ali svakako, muskog spola. Staromodan kakav jesam, odustao sam od daljnjeg gledanja. Nije mi jasno zasto intimne stvari ne mogu ostati izmedju cetiri zida. Zasto u jednom krimi filmu moramo gledati takve scene. Dalje, serija “Star Trek”, koja mi je nekada bila izuzetno draga, zadnja sezona se vise bavi odnosom dva homoseksualca u posadi, nego SF elementima, zbog kojih je i gledamo. Pa, je li previse traziti da intimne stvari ostanu intimne, a da ih ne treba ih nabijati na nos gledateljima, zar moram biti obavijesten o (poremecenoj), seksualnoj orijentaciji likova u filmu/seriji. Postujem svakoga, i njegov izbor, ali, neke stvari se drze privatnima, i u svoja cetiri zida. Ako je nesto privatno, sama rijec kaze da nije za javnost. Zasto maltretirati ljude svojom seksualnom orijentacijom, bez obzira koja je?
Evo mogu ja da ti odgovorima na tvoja pitanja. U ljubavi izmedju muškarca i žene, postoji i polni odnos (spajanje muškog i ženskog polnog organa). Što je normalno. Kod istopolnih veza toga nema. A ti me demantuj.
@nessy
Upravo tako, da li je lik između svoja četiri zida nešto je.ao ili je bio je.an, ne bi to trebalo biti predmetom nekog javnog interesa i diskusije.
Na osnovu čega se dozvoljaba tim ljudima usvajanje djece, kakve to veze ima sa biloški predodređenim odnosom koji za rezultat ima razmnožavanje;na osnovu čega dati nekome dijete a taj ne poštuje biološke postulate pa ne želi biti sa nekim ko bi mu omogućio razmnožavanje a ima biološki poriv da ima dijete i da ga nasledi neko ili da ga neko u starosći obiđe. Bolest je to naš dobri čovječe i ne dao Bog imati tako nekoga u porodici jer naravno ne može se normalan čovjek odreći svoga djeteta.
Slažem se s tobom u svemu,Roko,jednostavno neki ljudi ne mogu preći neke nivoe i početi razmišljati,ne promijeniti mišljenje,jednostavno razmišljati…
Antigay histerija bi bila puno manja da gay promocija nije postala preagresivna.
Što mene briga ako je netko gay. To je njegova osobna i INTIMNA stvar. Barem bi tako trebalo biti.
Polako Roko. Ne muti vodu. Nitko nije protiv homoseksualaca, ali nećete nam ulaziti u škole i indoktrinirati djecu. Nije zlo biti homoseksualac, ali po Gaussu niste “normala” i to vam treba biti jasno, kao i našoj djeci.
Danas vas proporcionalno ima više u medijima nego heteroseksualaca. Zar to nije diskriminacija? Mi se ne bunimo.
Živite, volite se, držite se za ruke, radite što god hoćete između 4 zida, ali u školi vam nije mjesto.
..roko se bas napalio…
Meni smeta i kad se hetero osobe intimno dodiruju ili ljubakaju izvan scoja 4 zida. Ali to moram trpiti.
Proljev je njegova menstruacija? Daj dosta vise o intimnostima ljudi po ulicama i tv ekranima. Gdje su prava heterosexualaca?
Ljudi spavaju pod mostovima i skupljaju boce po kantama,penzici gladuju a mi o analnim otvorima i pimpeku filmove gledamo. Zivila obitelj tata ,mama bebe a homici neka se fino u 4 zida tiho sexaju i zive kao sto su zivili od drevne Grcke. Svi sretni , amen.
U nekim “naprednim” drustvima postoje pitanja koja se ne postavljaju. To su privatne strvari, i treba da ostanu privatne. Npr. nikoga necete pitati koliko zaradjuje, koje je vjere, ili politicke orijentacije. Pogotovo, nikada vam nece pasti na pamet da nekoga pitate za njegovu seksualnu orijentaciju, cak ni u najliberalnijem drustvu koje mozete zamisliti. To su osnovna pravila dobrog ponasanja. I sada, nije mi bas jasno, zasto netko propagira svoju seksualnu orijentaciju, javno. Ljudi, nitko vam ne brani (cak ste zakonom zasticeni), da upraznjavate svoju ‘seksualnu orijentaciju’, ali, zasto mislite da drugima to morate nabijati na nos? Drzite privatne stvari privatnima i sve OK.
rokiću, ako ti se ne da čitati komentare, nemoj ih ni pisati.
Na cesti se nećeš nekažnjeno žvaljakati sa svojim dečkom, jer se meni, kao i većini građana ove zemlje, to NE sviđa. A budući smo većina, i živimo u društvenom uređenju koje se zove demokracija, gdje odlučuje većina, biti će onako kako ta većina i želi. Nećemo valjda imati samo pro forma demokraciju, a da nam pri tome devijantna manjina kroji moralne norme i određuje pravila ponašanja??
To što je meni gadljivo gledati dva tipa kako se javno natežu je prirodna reakcija, a s obzirom da znam da većina ljudi reagira isto tako, tražimo demokratski da se te gadarije ne dopuštaju u javnosti. Ako jednog lošeg dana vi postanete većina, onda vi krojite zakone. Shvaćaš bazični koncept?
Gruzija je djelom financirala film, no projekt ne bi bio realiziran bez financijske potpore iz Švedske…baš sam iznenađen da su Šveđani finansirali pedersku propagandu 🙂