Iluzije

Iluzija

Kad sam još kao dijete na vašaru vidio šatru na kojoj je pisalo „Iluzionisti“, objasnili su mi da su to ljudi koji nas varaju, koji nam nameću da vidimo ono što nije istinito. To su, u stvari, prevaranti.

Tu sam i vidio te njihove prevare i bilo mi je sve vrlo zanimljivo. Svojim očima vidiš da je iluzionist presjekao konopčić po sredini, a on ga opet pokaže čitavog! Ili vidiš jednu kartu, a on je okrene i ponovo vrati – a ono sasvim druga karta!

Ali kasnije sam shvatio da su to samo sitne iluzije, male smicalice i prevare, u odnosu na one koje su nam svakodnevno mnogo bliže i koje bi trebalo da nas se mnogo više tiču. Eto, recimo, velika je iluzija kako sada imamo svoju državu. Samo svoju, u kojoj smo svoji na svome, u kojoj se nas pita, mi o svemu odlučujemo. I istina je da mi stvarno odlučujemo, ali samo ako se naše odluke poklapaju s onima koje su donijeli neki iznad nas. Ako pokušamo odlučiti drukčije, uvijek se nađe neki razlog i način da se „predomislimo“, da nas se „izvede na pravi put“. Na kraju, opet odlučimo mi, samo drukčije nego što smo na početku željeli.

Imamo iluziju i da smo slobodni. Eto, nismo u zatvoru, možemo ići na koju poželimo stranu i ostati koliko hoćemo. Istina, ali – malo sutra! Za bilo koji odlazak treba novac. Treba nam i vrijeme, jer zakasniti na posao ne smijemo ni slučajno. Treba nam dozvola – supruge, oca, šefa, direktora… Ako idemo u goste, treba nam i dozvola domaćina da ga posjetimo, a ako idemo u druge zemlje treba nam možda i viza ili ko zna kakve dozvole. Treba se mnogo toga poklopiti kako bismo osjetili istinsku slobodu, a sve to je u tuđim rukama. Iluzija.

Vjerujemo i kako smo sretnici jer imamo siguran posao i dobru materijalnu podlogu tako da nas u životu „ništa ne može iznenaditi“. Jednom sam i ja bio prilično uvjeren u tako nešto. A onda je došao rat i odnio mi ne samo posao, zavičaj i materijalna dobra, nego dokumentaciju, bilješke, fotografije, snimke, uspomene… Znam i neke ljude koji su živjeli vrlo lagodno, a onda ostali bez „sigurnog“ posla i postali beskućnici. Mnogo je onih koji bi i sada, samo da im ne daju tri uzastopne plaće, postali socijalni slučajevi, tako da je i ta sigurnost vezana za posao i materijalne vrijednosti samo jedna nova iluzija.

Iluzija je, možda, i da nas naša djeca vole i poštuju, da nas i sada slušaju. Možda je to samo zato što od njih ništa ne tražimo, i možda je bolje ovu sumnju i ne provjeravati, da ipak sačuvamo i poneku iluziju kao istinu. I naš ugled u sredini je možda iluzija. Da probamo samo jednom uraditi nešto što se od nas ne očekuje, vidjeli bismo kako stvari stoje. Zamislite čovjeka koji nikada ne pije, da se jednom napije i napravi kakvu svinjariju? Džaba mu čitav život trezvenjaštva, sve bi to palo u vodu i pričalo bi se samo o tom danu kad se nalokao kao svinja i pokazao svoje „pravo lice“.

Da, sve je u životu iluzija, osim samog života. Ili je i život tek jedna iluzija?

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Jedino bogatstvo kojeg za života možeš steći su znanja i vještine te odnosi koje si razvio s drugim ljudima. Postati bogat možeš samo ako daješ. Dok god daješ, u tebe je neiscrpno vrelo. Uvijek se ima nešto za dati. Siromašan čovjek je onaj koji nema ništa za dati jer ono što ima njemu treba.
Vjera je blagoslov za onoga tko ju ima. Nikad sam. Nikad napušten. Nikad bez apsolutnog povjerenja.
S vjerom se mogu pomicati planine. Ako se hoće. I svaki dan se mogu događati čuda. Jer je život čudesan. Dar.
Ništa se ne mora. Ne mora se biti ni glup pa uporno plivati uz struju, besciljno i bezrazložno prkositi vremenu, u prazno dokazivati svoju jedinstvenost. U gluposti.
Slobodan možeš biti i u zatvoru. A zatvorenik ‘na slobodi’ pod uzništvom svojih želja.
Opijeni vremenom, postojanjem i brojenjem
Drugih koji umiru
Svoje vrijeme gubimo
I ne bismo stali ni kad bismo znali
Da više nema
Puta ni minuta.
U bezvremenom još jedna greška
Cijeli život teška
Sporednom pažnja poklonjena
Strah od mijena
Bježanje od spasitelja
U ruke progonitelja
To smo
Mrvica radi koje je stvoren Svijet
U kojem nam je živjet i mrijet

nessy
Gost
nessy

@SoA
O, bogati, prijatelju, ne znam sto uzimas, ali, bas te zavozilo danas. Toliko si budalastina uspio nadrobiti, i to neke cak i u rimi.
-nista se ne mora (kako i gdje, molim te)
-slobodan možeš biti i u zatvoru (hajde ti, molim te, budi slobodan u zatvoru)
-u bezvremenom još jedna greška cijeli život teška (totalno bez smisla, osim ako rima daje smisao)

Imam i ja za tebe dubokoumne stihove “trla baba lan, da joj prodje dan”. Pa sad ti razmisli o metafizickom znacenju navedenog.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Gramatika:
Umijesto dativa uvesti uzimativ ?

Tbilisi
Gost
Tbilisi

Razumijem te, ali vise ti ide proza nego li poezija. Uostalom, riječi su samo alat.

Stjepan
Gost
Stjepan

Bravo Alerik !
Najbolje se ne traži, ono postoji …

28.juni
Gost
28.juni

@@:Alerik,bravo! Blago onom ko uspije dostići nivo sjedinjenja sa Stvoriteljem i nikada ne biti sam.Da mogu dala bih ti stotinu pluseva.

nessy
Gost
nessy

Od svih tih vasarskih iluzionista, najbolji i najuspjesniji su Balkanski politicari. Sve fino obuceni ljudi, fino pricaju, mnogi i sa nekim skolama, “moralne vertikale”, a ono sibicari i varalice najgore vrste. Gledaju te u oci i prodaju, znate sto, pod bubrege. Kad samo slusam, nedavno smjenjene Hrvatske ministre, suza mi dodje, kako su ih jadne, ni krive ni duzne oklevetali, i kako oni taj stravicni, bezobzirni i naravno bezrazlozni pritisak, ne mogu vise trpiti. Jadni ljudi, srce mi se para zbog njih, i ovog nepravednog drustva, gdje covjeku broje vile i kuce. Eto, tjesi me cinjenica, da ih ceka mjesto u Saboru, gdje ce sjediti medju sebi slicnima, sve najboljim, najpostenijim i najmoralnijim Hrvatskim muzevima. U nekoj drugoj zemlji, cekao bi ih betonski kavez, i nedoumica, “dali cu dobiti 40 godina, ili ce biti njezni prema meni i dati mi 35”.
Kad se samo sjetim prvog sastava Sabora, ljudi koje mozes bez zadrske zvati domoljubima, sa Budisom, Savkom, Gotovcem, Bobetkom, Veselicom…Od kud su ispali ovi nepismeni agitatori, i kojom paralelnom stvarnosti su se docepali legitimnosti.
Posto sam vec dobio pohvalu, za novu Hrvatsku rijec, da je i ponovim; Jadna moja zemljo preizjebena.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton

@nessy
Napisah nedavno na jednom drugom mjestu, ali mi nekako više paše uz ovo Tvoje…….. pa evo opet, makar bio dosadan.
Zemljišno – knjižno, kako to gordo zvuči. Omiljeni sport u Hrvata…. nekih…… velikih…… domoljubnih….. katolika….. ljubitelja prenamjena nekretnina. Iz državnog u privatno. Iz našeg u moje. Iz jeftinog u skupo. Zavisi, jel’ kupuješ il’ prodaješ…. Koji vole sve što vole mladi. Osim Irske. Obožavatelji svega što se može pretvoriti. I ne treba platiti. Ili platiti, više onako simbolike radi….. Ala Kuščević. Strastveni kolekcionar leptira, …..pardon, poljoprivrednog zemljišta. Koje se volšebno, manirom čarobnjaka, pretvori u građevinsko. Koji je dogurao do ministra. I tajnika HDZ-a. Još jednog očitog primjera koliko je glupost raširena u ovoj zemlji. Kao veliki ljubitelj poljoprivrednih parcela čovjek je bio idealan za ministra poljoprivrede. Državne imovine bar. A ono…. dopao ga neki uhljebistan. Zvan uprava. A sprdačine. Kao da netko zbilja vjeruje da tamo netko nečim upravlja. I sve je bilo lijepo, krasno, divno. Bogu hvala što bi rekao junak naše priče. Dok ga NASA nije prijavila da ima nekretninu na Mjesecu. Koja se još vodi kao pašnjak. Digla se frka. Lovre se junački opirao. Kako i dolikuje iskonskom vizionaru i neshvaćenom prenamjenitelju javne, zemljišne svrhe u osobni željomat. Tražio je od NASA-e dokaze. Jer će ih tužit za klevetu. Kao da su Amerikanci bili na Mjesecu. Pa NASA zna. Da to na Mjesecu nije građevinsko zemljište. Na jedvite jade je Lovre odustao. Na vrli nagovor bliže i dalje, stranačke i svoje familije. Da ne izazove diplomatski spor. Sa našim strateškim partnerom. Koji nam više neće dati da mu sukreiramo vanjsku politiku. Koja mu i nije baš nešto. Kao ni naša. Rastao se Lovre s ministarskom foteljom. Teška srca. Ono, kao dao je ostavku. Da ne ispadne da je dobio timberlenku. Zbog imidža anemičnog Vođe. Koji ga je za kaznu što se dao uhvatiti, otjerao u lokalni parlament. Nek vidi kako je tamo žuljat guzicu, stolicu….. šta li se već tamo žulja.
P.S.
Usput, Manolić ima 99 godina. I važeću vozačku. Što nisu imali ni neki dojučerašnji ministri. Eto, što su stare komunjare. A što mladi demokrati.

trumba
Gost
trumba

Zec se uvijek izvlači iz rupe šešira.
Zato kU..rv.@. izvlači korist za sebe iz svoje rupe,
a političari izvlače korist za sebe iz rupa koje sami probuše u tuđim džepovima!

Tbilisi
Gost
Tbilisi
Mile
Gost
Mile

Molim ime utopijske države di ne vrijedi takvi postulati iz navedenog teksta?

Majk Majers
Gost
Majk Majers

Naslov me asocira na Cypress Hill
I’m havin illusions drivin me mad inside,
I’m havin illusions fuckin me up in my mind

POVEZANE VIJESTI

Izbornik