Koga li si prevario, sine?

Prase svinja bravac gica

Nekada i u naizgled najpoštenijim poslovima ima neposlovnosti, prljavštine i prevara, a i u najnepoštenijim ima poštenja. I najokorjelije mafijaške organizacije nekada imaju tako čvrste moralne principe na kojima bi im se moglo pozavidjeti.

Sve to mi je palo na pamet dok sam slušao priču koju je nedavno ispričao jedan švercer mojoj poznanici, a koju ću ja sada ispričati vama.

Priča švercer kako se tim „poslom“ bavi gotovo cijeli život, ali da sve vrijeme pokušava biti pošten koliko je više moguće. Taj švercerski gen je, smatra on, naslijedio od majke koja je gotovo cijeli radni vijek provela putujući do Sarajeva i nazad. Kod kuće je kupovala ono što bi se tamo moglo dobro prodati i od toga lijepo živjela. Imala je ona jednu poznanicu u nedalekom selu koja se također bavila švercom, ali je sad ostarjela i onemoćala pa se drži kuće. E, od te starije gospođe junak naše priče je kupio prasad. Ona nije znala ko je on, pa se prvo raspitala je li iz nekog sela iz kog je bio jedan poznati švercer koji je varao, i s njim nije željela imati posla. Kako je ovaj kupac bio iz drugog, ne tako ozloglašenog sela, trgovina je mogla započeti.

Čini se da bakaviše nije bila u formi, nije bila dobro informirana o cijenema i tražila je novaca manje nego što je bilo za očekivati. Švercer je trljao ruke i požurio da utovari robu, ali starica nije dozvoljavala da on hvata i tovari prasad, po njenom vjerovanju to bi joj donijelo nesreću. Ona, kao domaćica, trebala ih je hvatati, ali je bila prestara za to. Pozvala je u pomoć dvije susjede da pomognu pri hvatanju i vaganju, ali ni one nisu bile sposobne za to pa su na kraju našli kompromisno rješenje – kupac bi uhvatio prase i predao ga starici u ruke, a onda je ona predavala njemu u ruke i time su bili svi zadovoljni.

Mjerili su kantarom, a kupac je krišom kontrolirao koju kilažu susjeda upisuje. Primijetio je da uvijek upiše kilogram više, te shvatio da je i to bio jedan od razloga zašto je baka pozvala pomoć. Ali nije se usuđivao stavljati primjedbe jer je računao da će na desetero prasadi izgubiti deset kilograma, a dobio ih je i pored toga mnogo jeftinije nego što je realna cijena. Ako počne prigovarati, može se baba naljutiti i prekinuti posao. Međutim, deseto, posljednje prase je bilo znatno veće od ostalih, imalo je 37 kilograma, dok su ostali imali i do desetak kilograma manje. Valjda po nekoj inerciji, susjeda je upisala 27 i tako ne samo da je anulirala sve što je do tada zakinula, nego je kupac bio u plusu za jedan kilogram koji će dobiti, a neće ga platiti. On je i to prešutio, platio je koliko su izračunali da treba, i svi su bili zadovoljni, uvjereni da su dobili više nego što treba.

Kad je švercer došao kući, istovario je prasad u svoj svinjaci vidio da je jedno prilikom vožnje slomilo nogu. Ležalo je u bolovima pa ga je on ostavio ispred svinjca. Došla je njegova majka i pitala otkud mu prasad, a on je rekao da ih je upravo kupio. „A zašto ovo ovdje leži?“, pitala je pokazujući na prase sa slomljenom  nogom. „E, to je slomilo nogu dok sam ga vozio.“ Majka ga je pogledala, prijekorno vrteći glavom: „Ma, koga li si prevario, sine?“ „Koga?! Takvu kao što si ti, koga bih drugog?!“, ljutito joj je odgovorio sin.

Na kraju zaključuje kako „uvijek treba pošteno raditi, jer eto, jednom ne uradiš kako treba, i već ti se osveti.“

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
weitbowegewrgnwergergfergrgr
Gost
weitbowegewrgnwergergfergrgr

Činiti zlo a nadati se dobrom neide, sve dođe na naplatu, kad tad. Prije ove sodome i gomore sa ciozapada ljudi su bili daleko pošteniji, danas su svi iskamatareni robovi i postali su onakovi kakove su ih željeli žreci, sebični, iskvareni, pohlepni, lažljivi, nemilosrdni itd.

pera lozac
Gost
pera lozac

Mozete vi gospon Ivo pisat sta hocete, ali medju kriminalcima je moral i postenje nesta za sta se glava gubi a bogami i skida.
Do pre stotinjak godina tako je bilo za svakoga, svako je gledao da ne okalja obraz i za taj isti obraz su bili (manje vise svi) spremni i glavu izgubit.
Danas se to moze naci samo medju kriminalcima, doduse i medju njima sve manje i manje, a za tzv. normalne, obraz, postenje i cast su postali totalna nepoznanica, i nisu ni pomena vredni.

Max Payne
Gost
Max Payne

Stara Mafia (totalno neslužben naziv ali neka im bude) držala je do časti i moralnih načela prije nego su mlađe generacije ušle u posao s drogom. Nije sve u novcu jer nekad se činila usluga za uslugu. Prijateljstvo je važnije od novca. Ljudi izvan posla često su dolazili tražiti pravdu kod mafijaških bossova jer kod države je nisu našli. Mafioso u slengu juga Italije značilo je časnog čovjeka i ljudi su s ponosom izgovarali riječ Mafioso čak i ako nisu bili u poslu jer ne moraš biti poslovan čovjek da bi bio častan, može to i seljak. Kako se sve izopačilo riječi Mafia i Mafioso poprimile su sasvim druga značenja dobrim dijelom zahvaljujući i hollywoodskoj slici koja je stvorena o italoameričkim poslovnim ljudima. Danas postoji neka tradicija časti ali čim se radi s drogom već tu su prekršena mnoga moralna načela jer za razliku od početaka sad se zna koliko su heroin i kokain štetni ali teško se odreći velikog profita koji donose. Inače unutar tih krugova još uvijek je prevariti nekoga za novac praktički smrtna kazna čak i ako se radi o simboličnim ciframa. Jednostavno takvo ponašanje se ne tolerira. Možeš ti prevariti ali poslije ti je bolje da nestaneš što dalje ako želiš živjeti. Pa i da ga poštede što mu vrijedi kad dođe na zao glas i više nitko neće poslovati s njim. Kolumbijski Pablo Escobar je jedan od zadnjih koji je radio u dobroj vjeri, i sam ovisnik nesvjestan štetnosti kokaina, mislio je da će to jednog dana biti legalizirano i da će svi imati koristi od toga. Pogriješiti se može i s najplemenitijim namjerama ali ovi novi što dolaze ne mogu se više izvlačiti na tu foru. Izraz Mafia je toliko razvučen da ga se koristi i za one poduzetnike koje nisu u drogi ili kriminalnim radnjama ali rade mimo države, ne plaćaju porez i narodu omogućavaju jeftinije proizvode (npr. to mogu biti i kompjuteri ili mobiteli). Za porezne organe i oni su mafijaši iako bi se dalo postaviti pitanje tko tu koga reketari? Sam vrh organiziranog kriminala treba tražiti u krugovima visokih financija, visoke politike i vodstvima religijskih organizacija.

Bondone
Gost
Bondone

Sve tocno receno do zadnje rijeci! Hvala Max Payne!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Prilika čini lopova. Ljudi uglavnom ne kradu, plaćaju svoje račune, drže se riječi. Ne znamo svi s novcem. Mnogi se prostru više, nego im je lancun dug i zapadnu u dugove. Do jučer su takvi bili iznimka. Danas ih je puno više. Dug za kojeg nitko ne mora znati, dug kao bankovni kredit, minus na računu s jedne strane, a s druge netko željan dokazivanja i umišljaja o samom sebi. Takvi brzo padaju u bačene bankarske mreže. Onda moraju postati još jednom ono što nisu bili. Najprije nisu bili moćni, kao što su umišljali, a nakon toga ne mogu biti pošteni kao što su mislili o sebi jer dugovi stišću, moraš lagati, varati, izbjegavati ljude.
Dok god je društveni okvir ‘normalan’, dok je prisutan strah od zakona, policije, države, dotad je i više ‘poštenih’. Izvanredne okolnosti tek su pokazatelj kakav je tko. Kakva katastrofa ili kakav rat i eto prilike da svatko pokaže svoje lice. Prilika koja se ne propušta prisvojiti ono što nije tvoje. A tu bismo sad mogli ispričati desetke priča jer pamtimo takve ‘prilike’ iz prošlosti.
Strah od konačne kazne? Strah od Boga? Možda je to zadnja barijera koju će čovjek preskočiti, a možda nije dovoljno visoka.
Rađa li se čovjek kao lopov ili to postaje?

Kuga
Gost
Kuga

Za nepostivanje nacela i morala medju kriminalcima se zna da slijedi utimativna kazna koju je vecina drzava svijeta ukinula, one drzva koje su je pak zadrzale se i ponasaju poput kriminalca, barem ona najjaca to otvoreno i pokazuje; ucijenama, sankcijama, prisilom.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Po Mariji :
Poštene su svinjske polovine
iz Svetoga Jurja okoline !

POVEZANE VIJESTI

Izbornik