Na aukciji koja je održana ranije ove sedmice jedne Nike “Mjesečeve patike” su dostigle neverovatnu cijenu od 437 500 dolara. Ova cijena pokazuje da naše društvo vrednuje ove patike kao kulturne artefakte koje treba sačuvati za buduće generacije.
Da li Zapad treba da se ponosi ili da se stidi?
Kanadski investitor Miles Spencer Nadal odlučio je da ponudi rekordnu sumu njujorškoj aukcijskoj kući Sotheby’s.
Kupovina ovih patika po ovoj cijeni prikazuje svu dekadenciju koja vlada u trenutnom svijetu umjetnosti i kako nešto što nema ni realnu ni umjetničku vrijednost može dostići nevjerovatnu cijenu. Iz kompanije Nike nisu željeli da komentarišu nedavnu aukciju.
Ove patike ne predstavljaju remek-djelo industrijskog dizajna, nisu ni vrijedne kao npr. rana bočica Coca-Cole koja se pojavila na naslovnici Time magazina i koju su koristile milijarde ljudi, ove patike nisu ni model Air Jordan koji je kompaniju Nike doveo na međunarodnu scenu, one su samo prototip najobičnije “tenisice” sa gumenom potplatom, za koje je malo ko čuo do ove aukcije. Ovaj funkcionalni, osnovni dizajn nikada nije usvojen u serijskoj proizvodnji, ali je doprinjeo razvoju kasnijih modela.
Ovo nije ni lični predmet neke poznate ličnosti, kao što je bila haljina Merlin Monroe koja je nedavno prodata na aukciji ili šešir kojeg je Napoleon nosio u bitci kod Waterloo-a ili prethodno najskuplje patike koje je Michael Jordan nosio kada je osvojio zlato na olimpijadi 1984. godine. Jedina stvar koja je donekle značajna za ove patike jeste da su ovo jedine od 10 proizvedenih patika ovog modela koje nisu nikada nošene.
Pa šta je tačno Nadal platio?
Nadal je kupio malo američke korporativne istorije. Zamislimo na trenutak da su iste patike napravljene od strane neke druge kompanije od istih materijala i istog kvaliteta, koliko bi one onda vrijedile, da li bi iko platio i 100 dolara za ovakve patike!? Naravno da ne bi jer one tada ne bi predstavljale prve korake budućeg giganta sportske obuće.
Nadal želi da kupljene patike postavi u muzej kako bi one sugerisale da živimo u društvu koje tretira robne marke kao komercijalni mehanizam koji nas podstiče da želimo, kupujemo i ostajemo lojalni određenim proizvošačima.
Čini se da su brendirane cipele legitimne kao dio pop kulture poput Zvjezdanih Ratova, Empire State Buildinga-a ili popularnih pjesama.
Izjednačavanje robne marke sa religijom pokazuje u kakvoj se krizi nalazi moderno kapitalističko društvo. Dolazimo do toga da se skupljanje brendiranih stvari izjednačava sa srednjovijekovnim skupljanjem svetih relikvija od strane crkve. Ipak tu se radilo o artefaktima kojima je pridavana neka mistična vrijednost i koje su imale neosporan istorijski ili kulturni značaj.
Pitanje koje svako treba da postavi sebi jeste: Da li će buduće generacije u muzejima gledati izložene patike sa istim uzbuđenjem i poštovanjem sa kojim se danas gledaju drevne grčke skulpture, slike renesansnih umjetnika ili minijature drevnih nepoznatih umjetnika? Da li će ove patike predstavljati krajni domet kulture novog vijeka po kojim će nas pamtiti buduće generacije?
Dekadencija na kvadrat
Čovjek se priprema za putovanje na Mjesec. Na sljedečoj aukciji kupuje šator
Ocita cinjenica je, da Ameri imaju visak novaca, s kojim ne znaju sto bi. Primjer slican ovome; Americki kolekcionar Matchbox autica platio je stotine tisuca $, za autic, model VW kombija iz 60′ ih godina, napravljen od lima. Ako vec volite modele vozila, da znate onda, ovaj izgleda lose, tj, lose je napravljen. Da takav autic nadjem kuci vjerojatno bi zavrsio u smecu, ali on u USA vrijedi bogatstvo. Jos jedan primjer, slicice igraca bejzbola, tamo dostizu astronomske cijene. I, to placaju, odrasli ljudi, naravno, a ne djeca. Ocito, ogroman visak novaca, povezan sa deficitom mozdanih vijuga.