Neko voli glasnu muziku, neko tihu; neko poj ptica ili šuštanje lišća, neko zvuke kiše koja udara u prozorska stakla, a neko – tišinu.
Kad se duže vremena boravi u bučnoj sredini, u gradskoj vrevi, tvorničkoj buci ili bilo gdje, gdje je bučno, dinamično, onda se poželi naći u sredini koja je mirna i tiha. Tada se čovjek odjednom osjeti tako spokojno i opušteno da se naspava kako odavno nije; da pogleda u nebo i noću i danju, što odavno nije učinio, i da se obraduje sitnicama iz prirode, poput leptira i zrikavaca, što također odavno nije učinio.
Ja takav mir nalazim kad sam na odmoru u svojim rodnim Grebnicama ili na Krku, jer tamo je životna sredina mnogo drukčija nego ova u Apeldoornu u Nizozemskoj. Na nebu je znatno više zvijezda, pogotovo onih sitnijih. Nije to stvarno tako, ali ih se više vidi zbog manje zagađenog zraka i zato tu nebo izgleda bogatije, raskošnije. Ljepše. Zrak je pun mirisa poljskih trava, čist, i pravi je užitak disati u takvom okruženju. Noći su čarobne! Samo se razliježe neumorna pjesma zrikavaca, kreket žaba, nekada oglašavanje fazana ili raznih drugih ptica i životinja koje uživaju u slobodi kretanja i u izobilju hrane. Nekoliko puta sam u dvorištu, uglavnom ujutro rano, viđao srne koje su se ponašale kao da su pred svojom kućom. A i ja sam se tako ponašao, pa bih se tada skrio, da im ne smetam.
Lijepi su svi ti zvuci i slike iz prirode. Kao stvorene za pravi odmor. Ali nekada je još ljepša potpuna tišina, ona koja „para uši“, kad baš nema nikakvog zvuka, niotkuda, i kad se čovjeku čini kako „čuje“ tišinu. Ako je dan pa se u takvoj tišini pogleda u nebo, onda se osjećaj beskrajnog mora tišine još povećava, ide u beskraj. Osjećate se kao da ste potpuno sami na cijelom svijetu i da vam ta samoća godi, da vas niko ne ugrožava, da nikome ne smetate niti ko vama smeta. Samoća koja odmara. A ako u nebo gledate noću, onda i tišina dobije neku novu, noćnu boju, i njena beskonačnost postaje još veća.
I tako, nakon nekog vremena ispunjenog naizmjeničnim redovima ugodnih zvukova i slika iz prirode i opuštajuće tišine, i gradska se buka lakše podnosi. I bolje se shvati vrijednost prirode.
Moj bi djed na ovaj govor o tišini rekao, zenovski ..”da”.
Tišina je nužna za komunikaciju. Kao i razmak između riječi. Upravo u tom razmaku, u toj tišini iza izgovorene riječi je moguće razumijevanje. Mnogi nisu sposobni suočiti se s tišinom, otamo im prijeti najveća zvijer i najveći strah koji može postojati. Tišina ima moć natjerati čovjeka na suočavanje sa samim… Pročitaj više »
Ako nisi ovisan o stresu. Onda odeš na godišnji i nakon 3 sata besposličarenja, samo što ti se ruke ne tresu… Onda u 2 dana napraviš pješice 25 kilometara, obiđeš sve trgovine bez obzira što ništa ne želiš kupiti, posjetiš sve znamenitosti koje google maps pokaže, čitanje knjige koju si… Pročitaj više »
Meni punac jednom reče:” kod tebe ko u kući duhova”..jer nema televizora. Onda je donio mali tv, da može gledati kada dođe u posjetu…. Blago onome ko može slušati tišinu.
Uh kako bih zelio cuti tisinu, kao nekada, koju ujutro tek pjevac nakratko prekine, ali sto je veca tisina to mi vise pisti i zvoni u usima i prestane tek kada buka nadjaca.
Muzika je bre na 😂 Istoku a kod nas na Zapadu je Glazba eto tu je velika razlika među nama. I stavite si za muzikanta lika harmonikaša Radomira i Miloša sa frulom te da ako je je glazbenikona može gitara mandolina i tamburica. Eto to bi bile razlike jer bratstvo… Pročitaj više »