Vrtnja u krug

Nije teško zapaziti kako se pojave u prirodi vrte u krug, kako su ciklične, predvidive i kada i kako će doći i koliko trajati. Godišnja doba, dan i noć, plima i oseka – sve se odvija previđenim ritmom.

Ali to su pojave koje su viša sila, na koje čovjek ne može utjecati i razumljivo je zašto je tako. Međutim, neke pojave nam se čine da su pod našom kontrolom, da ih možemo mijenjati, a ako bolje pogledamo, vidimo da i one imaju svoje cikluse, da se i one vrte u krug poput psa koji juri za svojim repom. Čovjek se samo prilagodi ciklusima koji ga okružuju i u njima popunjava neke šupljine. Svako jutro ustaje, obavi svoj uobičajeni ritual i odlazi na posao. Tamo odradi ono što ga čeka, vraća se kući, tu opet obavi neke sitnice i ide spavati, a ujutro ponovo sve isto. Vikend je malo drukčiji od radnog dana, ali opet svi vikendi su slični i samo se vrte u krug. Čekaju se godišnji odmori da se promijeni svakodnevica bar neko vrijeme, ali i oni su u većini slučajeva slični.

Kada analiziramo život jednog čovjeka, vidimo da je on počeo začećem, rađanjem, prilagođavanjem vanjskom svijetu, učenjem hodanja i govora, socijalizaciji, školovanju, radnom periodu, umirovljenju i smrću. Sljedeća generacija ima sličan ciklus, razlike mogu biti samo i nekim sitnicama, načinima kako se do cilja stiže u pojedinim fazama. Recimo, hoće li obrazovanje biti u školi ili u obitelji, hoće li trajati duže ili kraće i slično.

Zanimljivo je da čovječanstvo, s generacije na generaciju, u nekom smislu stalno napreduje, a u drugom stagnira bez obzira na sva iskustva prethodnih generacija. Na području tehnologije, recimo, uočljiv je napredak i već za života jednog čovjeka dešavaju se promjene koje on u današnje vrijeme teško može pratiti. Ali na području odnosa među ljudima nema napretka ni tamo gdje bi ga očito moralo biti. Recimo, nema generacije koja ne osjeti i ne uvjeri se da je rat štetan, ali ratovi i dalje traju. U svim ratovima većina gubi, a manjina profitira. I tu se sve samo vrti u krug – jedni ratovi se završavaju, drugi počinju, u svima se gine i još nikada niko nije trajno pobijedio i završio rat u potpunosti. Generacije ljudi ispred nas su iskusile da pušenje ne donosi dobro, ali, umjesto da se koriste ta iskustva, nove generacije prolaze kroz iste faze kroz koje su prošli i njihovi preci. Svako se pojedinačno trudi naučiti pušiti i na kraju se bori protiv te navike. Ljudi se cijeli život bore za novac, za vlast, a na kraju svi umiru i sve što su stekli ostaje, ništa ne mogu ponijeti sa sobom. Sljedeća generacija ništa ne nauči iz tog primjera, nego ide istim putem i na isti način završava život.

Zašto je to tako – ko bi znao?! Svako ima svoju teoriju. Ali činjenica je da se u mnogim stvarima samo vrtimo u krug, da i kada mislimo da idemo naprijed, pravolinijski, mi idemo u krug, ili bi bilo ispravnije reći spiralno, i uvijek završimo tamo gdje nas taj krug, predvidivo, vodi. Ma šta i ma kako radili, kraj nam se zna, kao i to da je naš kraj opet početak nekoga ili nečega što će imati svoj ciklus.

TOČAK

Starom se točku
vrti u glavi
jer stalno kružne
pokrete pravi.

Još od rođenja se
sve u krug vrti
i tako mora
do same smrti.

Za vijeka prijeđe
put vrlo dug
i shvati: život je
vrtnja u krug!