Naš Sunčev sustav, za koji smo smatrali da je potpuno istražen, možda krije jedno od najvećih otkrića moderne astronomije. Iza Neptuna, u ledenim pustinjama svemira, mogla bi se skrivati masivna planeta, nevidljiva našim teleskopima, ali čija se gravitacijska prisutnost osjeća. Ova misteriozna planeta, koju znanstvenici nazivaju Planetom Devet, izaziva znatiželju i raspravu već gotovo desetljeće, a najnoviji tragovi iz starih podataka samo pojačavaju uzbudenje.
Stara zagonetka i novi tragovi
Priča o Devetoj planeti nije nova, ali njezini tragovi postaju sve upečatljiviji. Riječ je o nečemu što bi moglo biti najmanje pet puta masivnije od Zemlje, a kruži toliko daleko od Sunca da bi joj trebalo čak 15 000 godina da završi jedan obilazak.
Najzanimljivije je što je nitko nikada izravno vidio. Međutim, upravo su astronomi možda pronašli njezin prvi vidljivi trag, skriven u podacima starijim od 40 godina. Ova potencijalna detekcija bila je toliko značajna da je potaknula planove za korištenje najsnažnijeg teleskopa ikad izgrađenog kako bi se taj fenomen pokušao uhvatiti izravno.
Često se govorilo kako Sunčev sustav više nema tajni, ali čini se da je ta izjava preuranjena. Iza poznatih planeta, mjeseca i asteroida leži golemi neistraženi prostor. Mi zapravo poznajemo samo sićušni dio našeg kozmičkog susjedstva. Iza Neptuna, u ledenim predjelima Sunčeva sustava, nalazi se područje poznato kao Kuiperov pojas. Tu nešto masivno utječe na ponašanje objekata koji se tamo nalaze, nešto što jednostavno ne možemo vidjeti.
Hipoteza o fantomskoj planeti
Hipoteza o fantomskoj planeti, poznatoj kao Planeta Devet ili Planeta X, postoji već dugo vremena. Proizlazi iz opažanja fenomena koji se ne može objasniti na drugi način. Sve je počelo paradoksom. Kako se može tvrditi da neki objekt postoji, a da ga nikada nismo izravno promatrali? Odgovor leži u gravitaciji. Ona ne može biti sakrivena.
Na isti su način otkriveni Neptun 1846. godine. Tada je Uran imao neobično ponašanje u svojoj orbiti, kao da ga neka nevidljiva sila vuče. Matematičari su izračunali gdje se ta sila mora nalaziti, astronom je usmjerio svoj teleskop i, eto, Neptun je bio točno tamo gdje su proračuni predvidjeli.
Ista metoda detekcije putem gravitacijskih poremećaja i danas je relevantna. Godine 2016. dva astronoma s Caltecha, Mike Brown i Konstantin Batygin, primijetili su kako nekoliko ledenih objekata u Kuiperovom pojasu imaju neobično poravnate orbite. Nisu se nasumično kretali oko Sunca, kao što bi se očekivalo. Bili su grupirani i nagnuti u istom smjeru, kao da ih je nešto masivno tako poredalo.
Računalne simulacije su to potvrdile. Da bi se postigao takav sklad, potrebna je planeta, i to ne mala. Potreban je divovski svijet, nešto između 5 i 17 puta masivnije od Zemlje, koje kruži na udaljenosti između 400 i 800 astronomskih jedinica od Sunca. Za usporedbu, Pluton je na oko 40 astronomskih jedinica. Dakle, govorimo o objektu potencijalno 10 do 20 puta udaljenijem.
Potencijalni kandidat iz prošlosti
U travnju prošle godine međunarodni tim istraživača potresao je astronomsku zajednicu otkrićem koje je proizašlo iz analize podataka dva infracrvena teleskopa, IRAS-a, lansiranog 1983., i Akarija iz 2006. godine. Uspjeli su identificirati ozbiljnog kandidata.
Objekt je detektiran u oba razdoblja, na različitim položajima koji točno odgovaraju očekivanom pomaku masivne planete smještene na 5700 astronomskih jedinica. Tijekom 23 godine taj infracrveni izvor pomaknuo se za 47 lučnih minuta, što je otprilike jedan i pol promjer Mjeseca gledanog sa Zemlje.
Ono što ovu moguću detekciju čini posebno uzbudljivom jest koritena metoda. Na tako velikoj udaljenosti od Sunca planeta gotovo da ne reflektira vidljivu svjetlost. Bila bi praktički nevidljiva tradicionalnim teleskopima, ali bi ipak emitirala toplinu u obliku infracrvenog zračenja.
Upravo su to istraživači i tražili. Procijenjena temperatura ovog objekta kreće se između 28 i 53 Kelvina, što je otprilike -220 Celzijevih stupnjeva, što je savršeno u skladu s ledenom planetom na rubu Sunčeva sustava.
Međutim, tu dolazi do neočekivanog preokreta. Sam Mike Brown, jedan od začetnika hipoteze o Planeti Devet, ispitao je ovog kandidata i otkrio nešto prilično zbunjujuće. Izračunata orbita za ovaj objekt bila bi nagnuta za oko 66 stupnjeva u odnosu na ravninu Sunčeva sustava.
To je previše da bi odgovarala njegovoj teoretskoj Planeti Devet. Kad bi se ovaj kandidat pokazao stvarnim, ne bi to bila Planeta Devet koju traži već desetljeće. Bila bi to drugačija planeta. Brown ju je šaljivo nazvao Planetom 8.5. Ova situacija prilično je ironična. Istraživač koji je proveo cijelo desetljeće zagovarajući postojanje Planete Devet mogao bi poći nizbrdo zbog otkrića druge skrivene planete. Čini se da Sunčev sustav ima smisla za humor.
Vera Rubin i revolucija u promatranju
Sada će sve promijeniti opservatorij Vera Rubin u Čileu, koji je svoje prve snimke otkrio u lipnju 2025. godine, a rezultati su spektakularni. U samo 10 sati probnog promatranja ovo tehnološko čudovište već je uhvatilo milijune galaksija, zvijezda i preko 2100 asteroida, od kojih su neki prvi put viđeni.
Njegova kamera od 3200 megapiksela, najveća ikad izgrađena, skenirat će cijelo južno nebo svaka tri dana tijekom 10 godina. To za Planetu Devet znači ogroman napredak. Umjesto traženja igle u plastu sijena, astronomi će imati pristup time-lapse filmu cijelog neba. Sve što se kreće automatski će biti uočeno suvremenim računalnim sustavima i umjetnom inteligencijom.
Scott Sheppard, jedan od pionira u ovoj potrazi, procjenjuje kako Rubin ima između 70 i 80 posto šansi da pronađe Planetu Devet ako ona postoji. Astronomkinja Megan Schwamb s Queen’s Universitya u Belfastu čak smatra da bismo je mogli imati već u prvoj ili drugoj godini rada.
Potpuna znanstvena misija započinje početkom 2026. godine. Podaci koje će Rubin prikupiti u samo jednoj godini nadmašit će sve što su optički opservatoriji prikupili u cijeloj povijesti čovječanstva. To nije pretjerivanje, već službena statistika projekta.
Što ako Planete Devet nema?
Ako na trenutak pretpostavimo da Planeta Devet ne postoji, to bi bilo gotovo jednako fascinantno. Tada bismo morali na drugi način objasniti te neobične orbite u Kuiperovom pojasu. Neki su znanstvenici predložili prilično egzotične alternativne teorije. Jedna od njih sugerira da bi primordijalna crna rupa, nastala neposredno nakon Velikog praska, mogla lutati našim Sunčevim sustavom i gravitacijski ometati udaljene objekte.
Druga, opreznija hipoteza, sugerira da su naši modeli gravitacije možda nepotpuni na vrlo velikim razmjerima. Isaac Newton je svoje zakone gravitacije utemeljio promatrajući objekte relativno blizu Sunca. Saturn je bila najudaljenija planeta koju je poznavao. Teoretski je moguće da se na ekstremnim udaljenostima gravitacija ponaša drugačije nego što smo oduvijek pretpostavljali. To bi bila revolucija u fizici usporediva s onom koju je Einstein napravio relativitetom.
Opservatorij Rubin neće samo riješiti pitanje postojanja Planete Devet. On će uvećati broj poznatih objekata iza Neptuna za deset puta. Očekuje se otkriće oko 37 000 novih transneptunskih objekata. Svaki od njih bit će dodatni dio slagalice za razumijevanje našeg Sunčeva sustava, njegova nastanka i evolucije.
Podrijetlo misterioznog planeta
Ako se Planeta Devet potvrdi, postavilo bi se fascinantno pitanje o njezinu podrijetlu. Činjenica je da Kuiperov pojas nikada nije imao dovoljno materijala da stvori planetu te veličine. Stoga se nameću dva glavna scenarija.
Ili se stvorila bliže Suncu, između Saturna i Neptuna, prije nego što je gravitacijskim interakcijama s drugim divovskim planetama bila izbačena u rubna područja sustava. Ili je riječ o planeti lutalici, koju je naše Sunce uhvatilo nakon što je izbačena iz drugog zvjezdanog sustava prije milijardi godina.
U oba slučaja, ova planeta bila bi smrznuta planetarna jezgra koja nikada nije imala priliku postati plinoviti div poput Jupitera ili Saturna. Bio bi to mrtav i hladan svijet, još negostoljubiviji od Plutona, gdje je Sunčeva svjetlost jedva primjetna, tek kao nešto svjetlija zvijezda od ostalih.
Mike Brown je nedavno izjavio kako je vrlo moguće da Planeta Devet bude otkrivena u prvoj godini rada Rubina. Ali u svojim je riječima također oprezno dodao da, ako teleskop ne pronađe ništa nakon nekoliko godina traženja, hipoteza će vjerojatno biti zauvijek pokopana. To je, uostalom, bit znanosti. Imati hrabrosti formulirati provjerljiva predviđanja i prihvatiti presudu opažanja, što znači prihvatiti da je naša teorija pogrešna.
Ono što je sigurno jest da živimo u povijesnom trenutku. Po prvi puta od otkrića Neptuna 1846. godine imamo tehnološka sredstva da detektiramo novu glavnu planetu u našem Sunčevu sustavu. Suprotno onome što smo mislili prije nekoliko desetljeća, naše kozmičko susjedstvo još uvijek krije goleme misterije. Smatrali smo se gospodarima Sunčeva sustava, a u stvari smo samo zagrebali površinu. Iza onoga što su naši teleskopi kartografirali, možda čitav jedan svijet čeka da bude otkriven.
Apsu, Mummu, Lahamu, Eridu, Dug Ga E, Lahmu,
Kiskar, Anshar, Gaga, Anu, Nudimud (Ea), Nibiru.
Maaja oli ti iiiistina nek’ prevede….
Da se ne vidi ova planeta je logično. Na duljini oko 1500 AU (astronomskih jedinica) je jačina sunčeve svijetlosti uprilike jačine svijetla punog mijeseca na Zemlji. Osim infracrvenog je i veliki objekt praktički nevidljiv u vidljivom spektru dulje od 500 AU.
Đaba, prije cemo sjebat cemo ovog a naš domet završava 100km ispod i 400km iznad, to je odrpilike to.
Divovske planete poput Jupitera, Saturna i Neptuna imaju puno zarobljenih asteroida i kometa koju su gravitacijski uhvatile da postaju njihovi mijeseci. Orbite su nepravilne, neki se kreće i retrogradnim putem.
Sunce je možda u svoj povijesti zarobilo ovakve planete-lutalice, možda više od jedne. I ja mislim da postoje, ali vrlo potraga će biti vrlo teška zbog ogromnih udaljenosti i sporog kretanja.
Nubaru. ili nešto slično.
“Opservatorij Rubin neće samo riješiti pitanje postojanja Planete Devet. On će uvećati broj poznatih objekata iza Neptuna za deset puta.
➡️Očekuje se otkriće oko 37 000 novih transneptunskih objekata. ⬅️
🙂🙂
Svaki od njih bit će dodatni dio slagalice za razumijevanje našeg Sunčeva sustava, njegova nastanka i evolucije.”
U prijevodu, “dajte pare, dat ćemo vam tog Nibirua” 😄
A tek kolko je biologija profitirala od one navale oko korone… Eto. Nisu samo lupeži profitirali
Moram spomenuti Zecharia Sitchina koji je objavio nekoliko knjiga na tu temu.
On je jedan od najvećih autoriteta za Sumeransko pismo, a i Starohebrejski jezik. Analizom sumeranskih zapisa otkrio je da je njihovo znanje o astronomiji i tehnici bilo preveliko za to doba, pa je išao dalje proučavati što kažu o tom planetu.
Svakako vrijedno štivo jer je čovjek bio izrazito cijenjen u akademskoj zajednici dok nije počeo pisati o vanzemaljcima.
Bliža transneptunska tijela gibaju se u blizini ekliptičke ravnine, dok su dalja više raspršena pa se dijele u Kuiperov pojas (Gerard Kuiper) i u raspršeni disk. Građena su od stijena i leda. Pretežno zaleđena tijela, s udjelom prašine, jesu kometi, kojih se manji dio nalazi u području divovskih planeta (kratkoperiodni kometi), dok većina pristiže iz Oortova oblaka i ima periode od više tisuća godina (dugoperiodni kometi). Građeni od zaleđenih tvari, kometi imaju svoje podrijetlo u prostorima iza Neptuna. Kometi u prolazu blizu Sunca razvijaju komu i rep te se postupno raspadaju. Transneptunska tijela Transneptunska tijela, tijela Sunčeva sustava koja se nalaze dalje od Neptuna, u Kuiperovu pojasu, u takozvanom raspršenom disku i u Oortovu oblaku (raspršeni disk može se smatrati unutarnjim dijelom Oortova oblaka). Pobrojeno ih je tisuću, od kojih je znatan broj s promjerom većim od 200 km. Razlikuju se po stazama, volumenu i fizičkim svojstvima. Mogu imati svojstva… Čitaj više »
Uhhh bre, nakon 9-te dolazi 10-ta …. pa infinity.
Pozdrav svima ! Mislim da ovaj put nema ne pogađanja teme i da neće biti blokiranja pošto uredništvo nastoji dati svoj doprinos jer je dano i vrijeme prolaza i završetka ciklusa od naših 3657 godina koje neću navesti a izabrati ću i snimak,NASA zna za taj planet jer su roswelovci zaduženi davati info kojeg elita ignorira dali koordinate 2003 za tadašnji IRAS teleskop i ovo sad je glumatanje kao i nedavanje na znanje svijetu već to čine kontakteri po svojim platformama ali su spremni kao što znate-DUMBS,ogromni su i opremljeni te se puno pokazuje i čak prodaje.Slučaj Roswel je prilično odmotan i snimak grupne posjete Rusiji je učinio KGB-dali su dio snimke te ga svi zviždači sada vrte i pokazuju taj trenutak prolaza pored skrivene kamere dok su posjetitelji našeg rječaninabufa već odgledali na puno njegovih obrada i jedno od boravišta je pustinja Gobi,Kina.Materijala ima i od Sičina a što… Čitaj više »
Sa foruma:
07.12.2025.: Ovo je Nibiru s dva dominantna mjeseca sa svake strane, svaki s vlastitom pratnjom manjih mjeseca. Nibiru kompleks se također okreće suprotno od kazaljke na satu, što se može vidjeti iz smjera iz kojeg se raspršuje magla prašine u njihovim repovima. Ova slika prolazi analizu piksela, a ne retuširanu sliku izrezivanja i lijepljenja. Ovo pokazuje blizinu Nibirua Zemlji u ovom trenutku, s pojačanom vidljivošću kako je predviđeno. Neka započne frenetična rasprava gomile koja prikriva Nibiru.
priložit ću navedeni snimak koji distribuira MrMBB333 vrlo nadareni tragalac kojemu amateri iz svih krajeva svijeta šalju snimke i dobro je upućen a zna i sa ovom škatulom na struju.
pričekajte validaciju priloga:
Kasiopejci o planetama Sunčevog sustava 30.09.1994. P: Možete li nam reći imena svih planeta, njihovu udaljenost od Sunca, kemijski sastav i njihov promjer. O: Merkur = Opatanar, 36 milijuna milja od Sunca, 3000 milja promjer. Venera = Pemuntar, 67 milijuna milja od Sunca, 7500 milja promjer. Zemlja = Saras, 93 milijuna milja od Sunca, 7900 milja promjer. Mars = Masar, 141 500 000 milja od Sunca, 4200 milja promjer. Jupiter = Yontar, 483 400 000 milja od Sunca, 88700 milja promjer. Saturn = Zendar, 886 700 000 milja od Sunca, 74500 milja promjer. Uran = Lonoponor, 1 782 700 000 milja od Sunca, 31566 milja promjer. Neptun = Jinoar, 2 794 300 000 milja od Sunca, 30199 milja promjer. Pluton = Opikimanaras, 3 666 100 000 milja od Sunca, 1864 milja promjer. NI = Montonanas, 570 000 000 000 milja od Sunca, 7000 milja promjer, čvrsta građa. NII = Suvurutarcar,… Čitaj više »
Deveti a gdje nestade deseti? Planet X ili deseti bijase fora sve dok pluton nije relegiran. sad bi bilo dosta i 9. Fantazeri podvili rep a nadaju se da nitko nije uocio.
Deveti ili petnaesti , nema veze, ako se otkrije otkrije. Kad bude bit ce. Necemo zivjeti za taj dan.
Planeta Deset.
Pravda za Plutona! Hocemo da biva ponovo proglasen planetom.
Fotografija “neznatnog” planeta koji je otkriven krajem 70etih ili pocetkom 80etih godina a zatim je nestalala skupa sa podacima sa interneta , Printao sam je upravo malo prije nego je “iscezla” iz javnosti. . Medutim izgleda da postoji i planet Y o kojem se prica u zadnje vrijeme …. Dali su ovii “obijekti” stvarni uzroci pomicanju nasih polova prema istoku a s time i promijena klime , pokazat ce se u” buducnosti” 🙂
Zanimljivo, gotovo potpuno indentičnu informaciju sam vidio na YT kanalu ” Ray’s Astrophotography” Prije nekih 3 dana. Izgleda da se informacije ispuštaju i šire kontrolirano, bez otpora ili cenzure