Kritičari, priznajte! Promašili ste “ceo fudbal”!

Jeste li se ikada susreli sa situacijom da napišete nešto sasvim jasno i precizno, a netko to protumači na potpuno drugačiji način? Ovo nije rijetkost, već svakodnevna pojava koja stvara goleme probleme u razumijevanju i dijalogu, posebno kada pišemo o složenim temama poput motivacije, uspjeha i ljudskog djelovanja.

Problem doslovnog čitanja i gubitka konteksta

Kada netko napiše tekst, posebno onaj koji nosi dublju poruku o ljudskom ponašanju i uspjehu, često se susreće s čitateljima koji sve shvaćaju bukvalno. To nije samo problem nerazumijevanja, već temeljni nedostatak sposobnosti čitanja s razumijevanjem i povezivanja ideja na apstraktnoj razini. Uzmimo za primjer situaciju gdje je netko napisao da je djelovanje rad i formula za uspjeh, navodeći uspješnu pobjedu reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Italije kao ilustraciju te ideje. Namjera autora bila je jasna pokazati kako konkretno djelo, a ne priča ili obećanje, donosi rezultate.

Međutim, pojavi se čitatelj poput Abana Aulića koji potpuno promaši poantu. Umjesto da razmišlja o konceptu djelovanja, motivacije i snage volje, on kreće kritizirati profile igrača, njihove supruge, njihove financije, pa čak i pravila FIFA-e i UEFA-e. Potpuno zaboravlja da nogometaši u tom primjeru nisu tema teksta. Tema je mogućnost da od jedne osobe napravite vojnika koji pobjeđuje sve, bez obzira na resurse koje protivnik ima.

Zašto čitatelji ne razumiju ono što pišemo

Prvi razlog leži u tome što ljudi čitaju kroz prizmu vlastitih predrasuda i fiksacija. Kada netko ima opsesiju nogometnim transferima, državljanstvima igrača i njihovim osobnim životima, on će svaki tekst koji spomene nogomet protumačiti kroz tu leću. Autor je napisao o motivaciji za novcem, ratu i trudu da budete s 20 godina jači od nekoga tko ima 25 godina, puno više novaca i sve što je potrebno da postane šampion. To je priča o mentalnoj snazi, odricanju i fokusu. No čitatelj poput Abana vidi samo nogometaše koje smatra razmaženim bogatašima i njihove žene za koje tvrdi da se hvale na društvenim mrežama.

Drugi razlog je nemogućnost apstraktnog mišljenja. Mnogi ljudi nisu u stanju prepoznati princip koji se može replicirati na svaku djelatnost u svijetu rada i na društvo u cjelini. Kada autor kaže da je djelovanje rad i formula za uspjeh, on ne govori isključivo o nogometu. On govori o poduzetniku koji umjesto čekanja državne potpore otvara svoj obrt. Govori o studentu koji umjesto kukanja na profesora uči dodatne sate. Govori o zaposleniku koji umjesto traženja izgovora nudi rješenja. Nogometna pobjeda je samo jedan od milijun mogućih primjera koji ilustriraju isti princip.

Kako doslovno shvaćanje ubija dublju poruku

Kada čitatelj poput Abana napiše komentar u kojem tvrdi da nogometaši nisu heroji već dobro plaćeni legionari, on u potpunosti negira poantu teksta. Autor nikada nije rekao da su nogometaši heroji u moralnom smislu. Rekao je da su heroji u smislu da djeluju umjesto da pričaju. To je ključna razlika koju doslovni umovi ne mogu uhvatiti.

Abana dalje zanimaju supruge nogometaša, njihova primanja, to što ne rade na blagajni u supermarketu niti su bolničarke. On traži razloge za omalovažavanje umjesto da traži pouku. Piše o tome kako muhe lete rado na bogataše, potpuno zaboravljajući da autor govori o principu koji vrijedi i za siromašnog mladića koji nema ništa osim svoje volje. Taj mladić nema bogatu suprugu, nema skupe automobile, nema putovnice koje mu otvaraju vrata. On ima samo jednu stvar. Spremnost da djeluje.

Nogomet kao ogledalo društvenih problema

Zanimljivo je da čak i kada kritičari poput Abana pokušaju biti argumentirani, oni zapravo potvrđuju autorovu tezu, ali to ne vide. Aban piše o igračima koji kalkuliraju s državljanstvima, koji čekaju Njemačku ili Belgiju, koji igraju za mlađe selekcije jedne zemlje dok se nadaju pozivu druge. On kritizira FIFA-u i UEFA-u zbog pravila koja to dopuštaju. I u čemu je problem? Upravo u tome što ti igrači ne djeluju. Oni pričaju, čekaju, kalkuliraju. Upravo ono protiv čega je autor pisao.

Autor je rekao da političari pričaju, a heroji djeluju. Aban opisuje nogometaše koji umjesto da jednostavno odigraju najbolje što mogu za bilo koju zemlju koja ih želi, oni troše vrijeme na kalkulacije gdje će više zaraditi, gdje će biti veće šanse za trofeje, gdje je veća medijska pažnja. To nije djelovanje. To je čekanje. To je upravo ono što autor kritizira. Ali Aban to ne vidi jer je previše fokusiran na specifičnosti nogometnih pravila i primjere koje navodi poput Ryana Giggsa koji je odbio Englesku radi Walesa.

Kako prepoznati pravu poruku iza primjera

Ključna vještina koju čitatelji moraju razviti jest sposobnost odvajanja primjera od principa. Kada autor spomene nogometaše kako trče, znoje se i pobjeđuju, on ne govori o tome vrijedi li njihova plaća njihovog truda ili jesu li njihove žene sklone objavljivanju fotografija. On govori o jednostavnoj činjenici da se rezultati postižu isključivo djelovanjem. Bez iznimke. Možete imati sve novce svijeta, ali bez djelovanja nemate ništa. Možete imati najbolje obećanje političara, ali bez djelovanja ostat ćete samo na obećanju.

Aban navodi primjer Hrvatske na SP 2006. godine, kritizira Niku Kovača kao ziheraša, spominje poraze od Australije, Meksika, Atalante. On je fokusiran na rezultate, na propuštene prilike, na lošu taktiku. I sve je to možda istinito. Ali autor teksta uopće ne govori o tome jesu li hrvatski nogometaši bili dobri ili loši, jesu li trebali pobijediti Meksiko ili ne. Autor govori o tome da bez djelovanja nema ničega. Čak i loše djelovanje je bolje od nikakvog djelovanja. Iz lošeg djelovanja se uči. Iz ne djelovanja se ne uči ništa.

Primjena na svijet rada i svakodnevni život

Zamislite da ste zaposlenik u tvrtki. Možete sjediti i čekati da vam šef da povišicu. Možete pričati o tome kako je sustav nepravedan, kako kolege imaju bolje uvjete, kako menadžment ne cijeni vaš rad. To je priča. To je ono što političari rade. Ili možete početi djelovati. Možete preuzeti odgovornost za projekt koji nitko ne želi. Možete naučiti novu vještinu koja će tvrtki donijeti vrijednost. Možete predložiti rješenje umjesto da samo ukazujete na probleme. To je djelovanje. I garantiram vam da će onaj koji djeluje, makar njegovo djelovanje na prvu bilo nesavršeno, daleko dogurati u životu od onoga koji samo čeka i priča.

Isti princip vrijedi za poduzetnika. Možete čekati povoljne kredite, državne poticaje, bolju gospodarsku situaciju. Ili možete sutra ujutro početi s onim što imate. Možda ćete propasti. Možda ćete pogriješiti. Ali garantiram vam da ćete iz tog iskustva naučiti više nego iz deset godina čekanja savršenih uvjeta. Nogometaši Bosne i Hercegovine nisu čekali da postanu bogati i slavni. Nisu čekali da im netko garantira uspjeh. Izašli su na teren i pobijedili Italiju. To je djelo. Sve ostalo je priča.

Zašto je opasno ne razumjeti ovu poruku

Kada društvo masovno ne razumije ovakve tekstove, kada ljudi umjesto principa vide samo površne primjere, dolazi do ozbiljne društvene stagnacije. Ljudi postaju cinični. Oni misle da je svaki poziv na djelovanje zapravo poziv na naivnost. Oni misle da je svaki primjer uspjeha samo sreća ili privilegija. Oni ne vide da iza svakog uspjeha stoji djelo, a ne priča.

Aban u svom komentaru na kraju kaže da se ne treba prerano radovati, da je grupa na SP naizgled laka, da su se već puta tresla brda i rodio se miš. On je fokusiran na strah od neuspjeha. On je fokusiran na sve načine na koje stvari mogu poći po zlu. On je zagovornik ne djelovanja. On je zagovornik čekanja i kalkuliranja. I upravo takvi ljudi su najveća prepreka napretku, bilo u sportu, bilo u biznisu, bilo u društvu u cjelini.

Kako pravilno čitati i primijeniti ovu mudrost

Da biste izbjegli zamku doslovnog čitanja, morate svaki tekst koji čitate prvo pitati koja je temeljna poruka. Koji princip autor želi prenijeti? Koja se ideja može primijeniti na vaš život bez obzira na primjer koji je korišten? Kada autor piše o nogometašima koji trče i pobjeđuju, vi trebate razmišljati o sebi kako trčite svoje utrke. Kako vi pobjeđujete svoje bitke. Bez obzira na to jeste li vi nogometaš, učitelj, liječnik, konobar ili programer.

Drugi korak je prestati tražiti razloge zašto nešto nije moguće. Aban traži razloge zašto BiH neće uspjeti na SP. On traži povijesne primjere neuspjeha. On traži mane igrača. On traži bilo što što će potvrditi njegovu tezu da je sve uzalud. To je razmišljanje koje vodi nikamo. Umjesto toga, pitajte se što možete napraviti danas. Koji je jedan mali korak koji možete poduzeti u pravom smjeru. Ne mora to biti savršen korak. Ne mora to biti pobjeda nad Italijom. Ali mora biti korak. Mora biti djelo.

Rezimirajmo

Članak koji ste pročitali nije o nogometu. Nije o nogometašima, njihovim suprugama, njihovim putovnicama ili FIFA-inim pravilima. Ovaj članak je o vama. O tome sjedite li i čekate ili ustajete i djelujete. O tome tražite li izgovore ili rješenja. O tome jeste li osoba koja će u svakom primjeru uspjeha vidjeti samo površne detalje ili ćete prepoznati univerzalni princip koji vam može promijeniti život.

Političari će uvijek pričati. To je njihov posao. Skeptici poput Abana će uvijek nalaziti razloge zašto nešto neće uspjeti. To je njihova navika. Ali heroji djeluju. Oni ne čekaju savršene uvjete. Ne čekaju da im netko da zeleno svjetlo. Oni jednostavno krenu. I ponekad pobijede Italiju. Ponekad izgube od Meksika. Ali uvijek, ali baš uvijek, oni su ti koji nešto naprave. I zato će oni uvijek biti ispred onih koji samo pričaju i čekaju.

Sljedeći put kada budete čitali neki tekst, pokušajte ne zapeti na površnim primjerima. Pokušajte vidjeti dublju poruku. I što je najvažnije, pokušajte tu poruku primijeniti na vlastiti život. Jer na kraju dana, nije važno koliko ste teksta pročitali. Važno je što ste napravili. Važno je vaše djelo. Sve ostalo je samo priča.

Ispričavamo se komentatoru Abanu Auliću, jer ništa nismo mislili zlo. Vi ste anonimni, tako da nema osobne stigmatizacije. Uzeli smo vaš primjer za ići naprijed, ne samo nas, nego i vas. Svako dobro vam želi redakcija portala Logično.