JEBE LUD ZBUNJENOG – Ratna industrija prodaje, Zelenski naručuje 100 Rafalea, rulja plaća ceh, a Rusija čeka da sve to popali

Dok prosječni Europljanin po tko zna koji put računa hoće li mu mirovina izdržati inflaciju, iz Kijeva stiže vijest koja miriše na skupi parfem i kerozin. Ukrajina je upravo objavila da je od Francuske kupila 16 borbenih zrakoplova Rafale, a to je tek početak jer je u planu nabava više od 100 takvih letjelica. Cijela ta zračna flota neće se platiti čarobnim štapićem, nego pozajmicom Europske unije od 90 milijardi eura namijenjenom razdoblju od 2026. do 2027. godine.

Sporazum je, kažu, potpisan još u studenom 2025. godine, a ukrajinski predsjednički ured potvrdio je kako će prvi Rafalei postati okosnica poslijeratnog zrakoplovstva te zemlje. Obuka ukrajinskih pilota trebala bi započeti već 2026. godine, što je zgodan tajming s obzirom na to da se prije toga moraju stvoriti uvjeti za učenje na jednom od tehnički najzahtjevnijih lovaca na svijetu.

Ono što posebno bode oči jest činjenica da se uz same zrakoplove kupuju i sustavi protuzračne obrane SAMP/T NG te se dogovara licencirana proizvodnja krstarećih projektila Storm Shadow i SCALP na ukrajinskom tlu. Drugim riječima, transfer oružane sile je potpun, a tehnologija koju su francuski inženjeri desetljećima razvijali novcem svojih građana sada se šalje na istok uz blagoslov Pariza.

Nije problem samo u Rafaleu, koji je inače lovac generacije 4 plus i ponos francuske vojne industrije. Problem je u tome što se paralelno najavljuju i švedski Gripen E te stariji Gripen C i D lovci, njih 16, s prvim isporukama početkom 2027. godine. Već su tu i američki F-16 te francuski Mirage, pa Ukrajina u rekordnom roku slaže jednu od najšarenijih borbenih flota na planetu. Ta raskoš naoružanja odvija se u trenutku kada se prosječni Nijemac, Francuz ili Nizozemac pita hoće li mu vlastita država pokriti troškove grijanja u sljedećoj zimi.

Ova matematika izgleda ovako. Zelenski naručuje, Francuska prodaje, a europska sirotinja plaća ceh kroz kredite i buduće kamate. Zajam od 90 milijardi eura nije donacija iz nebesa, to je novac koji će se godinama vraćati, a teret će pasti na ionako preopterećena javna davanja zemalja članica Unije.

Pritom je nevjerojatna lakoća kojom se donose odluke vrijedne milijarde. Dok se u Bruxellesu danima raspravlja hoće li se povećati izdvajanja za poljoprivredu za nekoliko postotaka, za borbeni zrakoplov Rafale i prateće rakete novac se pronalazi gotovo pa preko noći. Istodobno se na terenu gradi poslijeratna flota koja bi trebala trajati desetljećima, a pitanje je tko će sve te sofisticirane strojeve održavati i s kojim novcem kada jednom presuši ova velikodušna kreditna linija.

Naravno, u cijeloj priči najmanje se pita porezne obveznike. Zajednička deklaracija Ukrajine i Francuske objavljena je u utorak i u njoj se nabraja sve što će stići na istok, uključujući i neobjavljenu količinu naoružanja. Ta tajnovitost oko brojki nije umirujuća jer ostavlja prostor za naknadno nabacivanje cifara koje će se, pogađate, pokriti iz istog džepa.

Priča o Rafaleu zapravo je ogledni primjer kako funkcionira nova ekonomija solidarnosti u EU. Jedni naručuju zrakoplove kao da se radi o dostavi hrane na kućnu adresu, drugi ih prodaju uz obećanje dugoročnih industrijskih ugovora, a treći sve to financiraju i pritom dobivaju priopćenja o povijesnoj važnosti trenutka. Da ironija bude veća, ti isti financijeri ne znaju hoće li za koju godinu imati funkcionalno zdravstvo u vlastitim gradovima, ali znaju da će Ukrajina imati minimalno 100 Rafalea, F-16, Mirage i Gripene.

Kad se podvuče crta, ostaje gorak okus. Francuski Rafale je izvanredan stroj, o tome nema spora, ali način na koji se financira njegov dolazak u Ukrajinu otkriva sav apsurd trenutka. Dok se u javnosti stvara slika nužne obrane, iza zavjesa se sklapaju poslovi koji će generacije Europljana zadužiti za nešto o čemu nikad nisu imali priliku glasati. To više nije geopolitika, to je rasprodaja budućnosti na rate.