Hrvatski političari su monstrumi koji su ugrozili podzemne vode prelijepe nam i jedine domovine

Iako nismo imali plan pisati o zločinu iz Gospića gdje je politička vlast omogućila nikada viđeno trovanje hrvatskog tla, ljudi i budućnosti, nismo izdržali. Gospića sigurno ima svuda, samo se to krije. Deseci tisuća tona otpada nisu mogli pasti s neba. Netko ih je dovezao. Netko je potpisivao papire. Netko je nadzirao. Netko je bio upozoren. A kada je jedna dozvola ukinuta zbog kršenja zakona, ista tvrtka dobila je novu. Danas država traži gdje po Europi uopće može zbrinuti ono što je godinama ostavljano u Gospiću. Kaznena odgovornost tek se utvrđuje. Politička odgovornost već odavno postoji.

Za razumjeti aferu otpada u Gospiću ne treba vam teorija zavjere. Treba vam kalendar i nekoliko službenih dokumenata.

Kada ih posložite jedan uz drugi, priča postaje porazno jednostavna: otpad se prema sumnjama istražitelja ilegalno dovozio i zakopavao od početka 2022.; građani tvrde da su upozoravali institucije; tvrtka TIPOS RESURS imala je županijsku dozvolu za neopasni otpad; Državni inspektorat godinama je provodio nadzore; u travnju 2024. uzimao je uzorke; u svibnju je zatražio ukidanje dozvole jer se tvrtka nije pridržavala uvjeta i zakona; Županija je dozvolu ukinula — a nekoliko mjeseci poslije ista je administracija istoj tvrtki ponovno izdala dozvolu.

USKOK danas upravo okolnosti izdavanja tih dozvola istražuje kao moguća kaznena djela. Izvor: USKOK

To je srž ove priče. Ne činjenica da je država na kraju reagirala. Reagirala je. Pitanje je zašto reakcije godinama nisu bile dovoljne da spriječe ono što danas država pokušava sanirati za milijune, možda desetke milijuna eura.

Sve počinje prije nego što je javnost znala da je išta počelo

USKOK sumnja da je organizirano nezakonito postupanje s otpadom počelo početkom 2022. godine.

Prema istrazi, u Hrvatsku se dovozio mljeveni plastični i drugi mješoviti otpad iz Slovenije i Italije, kao i medicinski i drugi mješoviti otpad iz Hrvatske.

Otpad je završavao u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu, zakopavan u tlo ili prekrivan zemljom i šljunkom, a za prikrivanje stvarnog tijeka otpada navodno se izrađivala lažna dokumentacija.

Europol je međunarodnu operaciju povezao s nezakonitim zbrinjavanjem oko 35.000 tona opasnog otpada i najmanje četiri milijuna eura kriminalne zarade. Izvor: USKOK

Važno je odmah reći: to su navodi kaznene istrage. O krivnji će odlučivati sud. Ali ono što slijedi više nije samo policijska rekonstrukcija.

To su papiri hrvatske administracije.

Prva dozvola: listopad 2022.

Dana 10. listopada 2022. Upravni odjel Ličko-senjske županije izdaje TIPOS RESURSU dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom na lokaciji Bilajska 50.

Dozvoljeni su različiti postupci oporabe, između ostalog za plastiku, gumu i druge kategorije neopasnog otpada.

Dokument potpisuje tadašnji viši savjetnik za zaštitu okoliša i prirode Jerko Kostelac.

U samoj dozvoli piše i da o njoj trebaju biti obaviješteni Državni inspektorat i tadašnje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Izvor: Ličko-senjska županija – dozvola

A onda dolazi prvi detalj zbog kojeg bi svakom ozbiljnom istražitelju trebala zazvoniti uzbuna.

Dozvola nosi datum 10. listopada 2022., ali u njezinu obrazloženju piše da je TIPOS RESURS zahtjev za izdavanje dozvole podnio 15. listopada 2022.

Dakle, prema doslovnom sadržaju službenog dokumenta, dozvola je izdana pet dana prije nego što je zahtjev podnesen.

U istom dokumentu navodi se očevid od 4. listopada. Najbezazlenije objašnjenje je administrativna pogreška u datumu.

Ali kada govorimo o dozvoli koja je danas dio USKOK-ove istrage, takva pogreška nije fusnota koju treba prešutjeti. Mora se objasniti.

USKOK tvrdi: tisuće tona otpada već su bile tamo

Prema osnovanoj sumnji USKOK-a, u trenutku izdavanja prve dozvole na lokaciji i okolnim nekretninama već je bilo najmanje 5.792,34 tone protupravno uskladištenog otpada, odloženog na neuvjetnoj prirodnoj površini.

USKOK sumnja da je županijski službenik koji je vodio postupak to znao, ali da je u zapisniku o očevidu stvorio privid da stanje odgovara uvjetima iz elaborata i da na lokaciji nema skladištenog otpada. Izvor: USKOK

Ako se ta sumnja na sudu potvrdi, tada više ne govorimo o administrativnom previdu.

Govorimo o mogućem korištenju javne ovlasti kako bi se privatnom interesu dao papir koji mu nije smio biti dan.

To je upravo ona točka na kojoj prestaje priča o „propustu sustava“, a počinje moguća priča o korupcijskom mehanizmu.

Građani: upozoravali smo od 2022.

Dok je administracija proizvodila dokumente, građani Gospića danas tvrde da su gledali nešto mnogo jednostavnije: kamione.

Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ navela je da su sumnjive dovoze počeli prijavljivati još 2022. godine, a da su fotografije, snimke i upozorenja slali MUP-u, Državnom inspektoratu, Gradu Gospiću i Ličko-senjskoj županiji te nastavili prijavljivati i tijekom 2023. i 2024.

Građani su opisivali velik broj kamiona, noćne dovoze i neugodne mirise.

Za dio tih najranijih prijava javnosti zasad nisu dostupne potvrde primitka s urudžbenim brojevima, zbog čega tvrdnju o svakoj pojedinoj prijavi još treba dokumentarno zatvoriti. Izvor: Index.hr

Ali jedna stvar je neugodna za lokalnu vlast čak i bez tih prijava. Grad Gospić godinama je imao vlastite odluke o sprječavanju nepropisnog odbacivanja otpada i među problematičnim područjima navodio lokacije prema Divoselu.

Gradskim mjerama predviđeni su nadzor, upozorenja, po potrebi fizičko ograđivanje te videonadzor lokacija na kojima se otpad ponavljano odbacuje.

Ministarstvo je 2026. također javno otvorilo pitanje kako velike prostorne promjene uz državnu cestu D50 i na području Divosela nisu bile uočene na lokalnom terenu. Izvor: Grad Gospić

To ne dokazuje da je Grad znao što je točno zakopano na Bilajskoj 50.

Ali pokazuje da se ne može govoriti kao da se sve događalo na nekoj nedostupnoj planini, daleko od ceste, građana i lokalnog sustava nadzora.

A onda je Inspektorat počeo nalaziti problem

Prema dopisu Državnog inspektorata koji je Građanska inicijativa kasnije dobila, a čiji sadržaj prenosi Index, u nešto više od dvije godine obavljen je 21 nadzor, a utvrđeno je postojanje opasnog i neopasnog otpada.

DIRH na upite za najnoviju medijsku rekonstrukciju nije odgovorio do zaključenja teksta, pa se broj nadzora ovdje oslanja na preneseni sadržaj tog službenog odgovora inicijativi. Izvor: Index.hr

No za proljeće 2024. više nema nikakve dvojbe da je problem bio službeno detektiran.

Travanj 2024.: Državni inspektorat uzima uzorke

Dana 18. travnja 2024. na Bilajskoj 50 uzimani su uzorci otpada za potrebe Državnog inspektorata. Analize je radio Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“. Dostupni izvještaji pokazuju da su analize završavane tijekom svibnja 2024.

Među uzorcima je identificiran otpad od mehaničke obrade koji sadrži opasne tvari, a jedan od uzoraka klasificiran je kao medicinski otpad čije sakupljanje i odlaganje podliježe posebnim zahtjevima zbog prevencije infekcije. Izvor: laboratorijski izvještaj

Drugim riječima: Dok javnost 2026. raspravlja je li ondje bio opasan otpad, laboratorij je određene problematične uzorke analizirao još u proljeće 2024.

Ali tu treba biti vrlo precizan. Iz javno dostupnih dokumenata može se dokazati da je Državni inspektorat bio naručitelj tih analiza.

Ne može se jednako čvrsto dokazati kojeg su točno datuma kompletne rezultate dobili Grad Gospić, Županija, Ministarstvo ili pojedini dužnosnici. Ta rupa u dokumentaciji danas je jedno od najvažnijih pitanja cijele afere.

6. svibnja 2024.: Inspektorat traži ukidanje dozvole

Dana 6. svibnja 2024. Državni inspektorat šalje Ličko-senjskoj županiji prijedlog za ukidanje dozvole TIPOS RESURSU.

Razlog je zapisan crno na bijelo: nadzirana pravna osoba ne pridržava se uvjeta određenih dozvolom, pripadajućim elaboratom i odredbama Zakona.

Županija potom 3. lipnja 2024. ukida dozvolu. Rješenje ponovno potpisuje Jerko Kostelac.

O ukidanju se prema samom dokumentu obavještavaju Državni inspektorat i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. Izvor: Ličko-senjska županija – rješenje o ukidanju

Ovdje pada jedna od najčešćih obrana koja se pojavljuje u sličnim aferama: „Nitko nije znao.“

Netko je znao. Ne nužno sve. Ne nužno konačni kemijski sastav cijele mase.

Ali je 6. svibnja 2024. postojao službeni državni dokument kojim Inspektorat poručuje Županiji da tvrtka krši dozvolu i zakon. A 3. lipnja Županija na temelju tog dokumenta dozvolu ukida. Tu više nema prostora za priču o potpunom neznanju.

I onda dolazi potez zbog kojeg je cijela priča eksplozivna

Mjesecima nakon ukidanja dozvole TIPOS ponovno traži dozvolu. U službenom dokumentu druge dozvole stoji da je novi zahtjev zaprimljen 30. rujna 2024. Izvor: druga dozvola

A onda Ličko-senjska županija izdaje novu dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom na Bilajskoj 50.

Dokument na naslovnici nosi datum 12. listopada 2024. i ponovno ga potpisuje Jerko Kostelac. Njime se dopuštaju postupci R3 i R13 za određene vrste neopasnog otpada.

Ali otvorite drugu stranicu tog istog dokumenta.

U obrazloženju se navode provjere provedene 20. listopada 2024. Zatim se navodi očevid proveden 30. listopada 2024. A sve se to nalazi u dozvoli datiranoj 12. listopada 2024.

Dakle, drugi put u istom predmetu službeni dokument sadrži vremenski slijed koji je, ako datume čitamo doslovno, nemoguć.

Možda je riječ o pogrešno upisanom mjesecu. Možda o pogrešnom datumu dokumenta. Ali dva puta imamo dozvole s kronologijom koja ne drži vodu, a USKOK upravo postupak njihova izdavanja istražuje.

Zato se odgovor „tipfeler“ ne može prihvatiti bez provjere izvornog spisa, metapodataka, urudžbenog zapisnika i datuma stvarne dostave.

USKOK sumnja da novi očevid zapravo nije ni proveden

USKOK svoju rekonstrukciju druge dozvole smješta u razdoblje od 30. rujna do 12. studenoga 2024.

I iznosi mnogo težu sumnju:

• da je službenik novu žurnu dozvolu izdao iako je znao za raniji prijedlog Državnog inspektorata;
• da je znao za rizike za okoliš i nezadovoljene uvjete;
• da je sastavio zapisnik prema kojem je očevid proveden iako, prema sumnjama USKOK-a, očevid u stvarnosti nije proveden;
• da je prihvaćeno nevažeće financijsko jamstvo;
• da je time tvrtki omogućena daljnja nabava najmanje dodatnih 100 tona otpada.

Izvor: USKOK

E tu političke fraze o „institucijama koje rade svoj posao“ postaju uvredljive za inteligenciju javnosti. Prva dozvola je ukinuta zato što se tvrtka nije pridržavala zakona. A nekoliko mjeseci poslije ponovno je dobila dozvolu.

Ako tu nije postojao mehanizam koji je automatski trebao upaliti deset crvenih lampica, onda je sustav bio katastrofalno projektiran.

Ako je mehanizam postojao, a netko ga je svjesno zaobišao, onda je problem mnogo gori.

10. prosinca 2024.: Inspektorat ponovno kaže dosta

Dana 10. prosinca 2024. Državni inspektorat ponovno traži ukidanje dozvole.

Ovoga puta u županijskom rješenju izričito piše da TIPOS RESURS nije izvršio rješenja inspekcije zaštite okoliša povezana s gospodarenjem otpadom na Bilajskoj 50. Izvor: Ličko-senjska županija

Dozvola je ukinuta 18. veljače 2025. Pet dana ranije, 13. veljače, počela su uhićenja, a 14. veljače USKOK je javno objavio istragu protiv deset fizičkih i četiri pravne osobe zbog sumnje na zločinačko udruženje, teška kaznena djela protiv okoliša, krivotvorenje, porezne prijevare i pranje novca.

Opet jedan važan detalj: u rješenju o ukidanju druge dozvole među tijelima koja treba obavijestiti nalaze se Državni inspektorat i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Isto se događalo i s ranijim upravnim aktima. Dakle, institucionalni trag postoji. Problem nije bio potpuni nedostatak papira. Problem je što gomila papira nije uspjela zaustaviti gomilu otpada.

Što je USKOK zatekao u priči koja je godinama rasla?

USKOK je u veljači 2025. naveo da su u Gospiću otpad zakopavali, prekrivali zemljom i šljunkom te skladištili iznad dopuštenih količina, uključujući materijal sa štetnim i opasnim tvarima.

Istražitelji navode uništavanje prirodne namjene tla, opustošen dio šume, rizik za tlo, vodu i zdravlje stanovništva te opasnost od požara i daljnjeg širenja plastičnih fragmenata. Izvor: USKOK

U lipnju 2025. USKOK širi istragu na županijskog službenika koji je izdavao dozvole.

Sumnja je iznimno ozbiljna: da je već 2022. znao za tisuće tona nepropisno uskladištenog otpada, a 2024. izdao novu dozvolu iako je prethodna ukinuta na zahtjev Inspektorata. Izvor: USKOK

Politička odgovornost ne počinje pravomoćnom presudom

Dokumente obje dozvole potpisuje Jerko Kostelac, a mediji su nakon akcije USKOK-a objavili da je riječ o osobi obuhvaćenoj proširenjem istrage.

Mediji su također naveli njegovo članstvo u HDZ-u. Samo članstvo u stranci, naravno, nije dokaz da je stranka znala, naredila ili organizirala bilo koje kazneno djelo.

Ali kada se osoba na javnoj dužnosti sumnjiči da je zloupotrijebila ovlast koju joj je dala politički vođena institucija, pitanje političke kontrole nad tom institucijom potpuno je legitimno. Izvor: 24sata

Županija kaže da je za nezakonito odlaganje saznala iz medija. Ali njezina administracija već je ukidala dozvolu

Ličko-senjska županija je 2026. za Index navela da je za konkretne informacije o nezakonitom odlaganju na toj lokaciji doznala iz medijskih i javno dostupnih informacija 13. veljače 2025. Izvor: Index.hr

Ta izjava zahtijeva vrlo precizno čitanje. Možda Županija pod „konkretnim informacijama o nezakonitom odlaganju“ misli na puni opseg kriminalističkih otkrića koja su postala javna u veljači 2025.

Ali administracija iste te Županije već je u lipnju 2024. ukinula dozvolu zato što joj je Državni inspektorat službeno prijavio nepridržavanje dozvole, elaborata i Zakona.

To su dvije različite razine znanja. Ali nisu isto što i: „Nismo ništa znali.“

I tu javnost ima pravo tražiti puno precizniji odgovor:

• Tko je u Županiji 6. svibnja 2024. zaprimio dopis Inspektorata?
• Tko ga je pročitao?
• Tko je znao da je dozvola ukinuta?
• Tko je nakon toga vidio novi zahtjev?
• Je li pročitao prethodni spis?
• Tko je kontrolirao rad službenika?
• Je li pročelnik znao?
• Je li župan bio informiran?
• Ako nije — zašto nije?
• Ako jest — što je poduzeo?

To nisu politička podmetanja, neog elementarna pitanja upravljačke odgovornosti.

A što je znalo Ministarstvo?

Ni ovdje ne treba izmišljati ono što se dokumentima ne može dokazati.

Prva dozvola iz 2022., rješenje o njezinu ukidanju, druga dozvola i rješenje o njezinu ukidanju redom navode nadležno Ministarstvo odnosno njegov Zavod među tijelima koja se obavještavaju. Izvor: Ličko-senjska županija

To dokazuje administrativni komunikacijski kanal. Ne dokazuje automatski da je ministrica ili politički vrh Ministarstva osobno znao sadržaj svakog spisa.

Još važnije, zasad nije javno dokazano kada je Ministarstvo dobilo kompletne laboratorijske nalaze iz proljeća 2024.

I upravo to treba objaviti. Jer analize su postojale.

Analize iz 2024. javnost dobiva tek 2026.

Fond za zaštitu okoliša je 28. srpnja 2026. javno objavio analize zakopanog otpada kojima raspolaže.

Fond izričito navodi da ih je Nastavni zavod „Dr. Andrija Štampar“ radio za potrebe Državnog inspektorata.

Objavljene su nakon sastanka predstavnika Vlade, Fonda i Građanske inicijative „Gospić je naš dom“. Izvor: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Drugim riječima: dokumenti nastali 2024. postaju široko dostupni javnosti više od dvije godine poslije.

To je veliki problem transparentnosti. Institucija može imati sasvim legitimne razloge da određeni dokument tijekom kaznene istrage ne objavljuje.

Ali javnost onda ima pravo na vrlo jednostavnu kronologiju:

• tko ga je imao;
• od kojeg datuma;
• kome ga je proslijedio;
• koje je mjere na temelju njega poduzeo.

Te kronologije još nema.

Umjesto nje imamo institucije koje međusobno precizno objašnjavaju što nije bila njihova nadležnost. A otpad je u međuvremenu ostao u zemlji.

Što je u zemlji zapravo pronađeno?

Najpotpuniju sliku javnost je dobila 6. kolovoza 2026., kada je USKOK zbog velikog interesa javnosti objavio da omogućuje uvid u nalaz i dopunu vještačenja koje je po njegovu nalogu izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izvor: USKOK

Prema stručnim podacima iz tog vještačenja, ispod približno 14.267 četvornih metara nalazi se zakopani otpad prosječne dubine oko 2,9 metara, procijenjene mase približno 32.915 tona.

Uz njega su evidentirane i velike površinske mase sitnozrnatog materijala, pa se za obuhvat analiziran vještačenjem često govori o približno 37.000 tona.

U reprezentativnim uzorcima zakopanog otpada utvrđeno je opasno svojstvo HP14 – ekotoksičnost.

U tlu su zabilježene visoke koncentracije bakra, olova, antimona, cinka i kadmija, a tragovi nekih od tih elemenata pronađeni su i u vegetaciji iz okolice. Izvor: Geografija.hr

Važno: nije stručno korektno reći da je svih 37.000 tona dokazano opasni otpad.

Smjesa je izrazito heterogena i pojedine frakcije imaju različita svojstva. Ali je jednako tako pogrešno sve svesti na „plastiku“.

U analiziranom materijalu utvrđene su frakcije povezane s električnim i elektroničkim otpadom, medicinskim otpadom, plastikom, tehnološki obrađenim materijalom, mineralnim i građevinskim komponentama.

A onda su pronađene i PFAS „vječne kemikalije“

Dopunsko vještačenje donijelo je još ozbiljniju vijest. U podzemnim vodama nizvodno od lokacije pronađeni su PFAS spojevi.

Vještaci lokaciju smatraju vrlo vjerojatnim izvorom njihova dospijevanja u lokalni vodonosnik. Izvor: USKOK

To ne znači da je voda iz gospićkog javnog vodovoda otrovana. To treba ponoviti jer panika nije istraživačko novinarstvo.

Ministarstvo i HZJZ navode da dosadašnji podaci ne pokazuju ugrozu vode za ljudsku potrošnju u Gospiću; podzemne vode iz bušotina neposredno uz predmetnu lokaciju nisu isto što i voda iz javnog vodoopskrbnog sustava. Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

Ali nalaz PFAS-a znači nešto drugo i dovoljno ozbiljno:  Problem više nije samo hrpa otpada. Postoji dokumentirani lokalni utjecaj na okoliš i put kojim se onečišćenje može širiti.

I tada pitanje vremena postaje presudno.

Građani su tražili preventivne mjere dok se država pozivala na istragu

Građanska inicijativa tvrdi da je još u ožujku 2025. tražila da se otpad fizički zaštiti odnosno prekrije kako oborinske vode ne bi prodirale kroz kontaminirani materijal u krško podzemlje.

Kažu da njihov prijedlog nije prihvaćen i da se kao problem navodila kaznena istraga i potreba očuvanja mjesta za dokazne radnje. Izvor: Index.hr

Država pak iznosi svoju stranu

Ministarstvo i Fond tvrde da do sredine listopada 2025. nisu imali potvrdu nadležnog tijela da mogu pristupiti lokaciji i provoditi pripremne sanacijske radove bez ometanja kaznenog postupka.

Nakon te potvrde, navode, krenuli su u pripremu dokumentacije, dodatne analize i istraživanje tržišta. Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

Obje tvrdnje mogu istodobno biti točne. Kaznena istraga zaista može ograničiti radove.

Ali ona ne uklanja pitanje je li bilo moguće provesti privremene zaštitne mjere kojima se ne bi uništili dokazi, a smanjio bi se kontakt oborinskih voda s otpadom.

To pitanje još nije dobilo dovoljno uvjerljiv javni odgovor.

Država preuzima sanaciju tek nakon promjene Plana

Ministarstvo ističe da prema Zakonu sanaciju prvenstveno treba provesti onečišćivač odnosno, u određenim okolnostima, lokalna samouprava, dok Fond može preuzeti posao kada je lokacija uključena u državni Plan gospodarenja otpadom.

Budući da se procijenilo da onečišćivač trošak neće moći podmiriti te da lokalno potrebni koraci nisu napravljeni, Vlada je u svibnju 2025. izmijenila Plan i u njega uključila Gospić.

Time je Fond dobio pravni temelj za državno financiranu sanaciju. Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

I ovo je politički važna činjenica. Jer Ministarstvo u vlastitom priopćenju kaže da do tada nisu bili poduzeti potrebni koraci na lokalnoj razini.

To nije izjava oporbe već izjava Ministarstva.

Raspisan natječaj. I nije se javio nitko.

U veljači odnosno početkom ožujka 2026. država je krenula s prvom fazom sanacije, tada zamišljenom kao uklanjanje približno 3.500 tona otpada uz silos, uz procijenjenu vrijednost od 2,1 milijun eura bez PDV-a. Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

Rezultat? Nijedna ponuda.

Fond je u svibnju objavio da do roka nije pristigao niti jedan zainteresirani ponuditelj. Izvor: Fond

Nakon novih analiza i razgovora sa specijaliziranim postrojenjima pokazalo se da je zbrinjavanje tehnički znatno zahtjevnije nego što je prvotno procijenjeno, između ostalog zbog udjela klora.

Procijenjena vrijednost prve faze povećana je s 2,1 na 4,72 milijuna eura bez PDV-a, a rokovi su produženi. Ministarstvo je u kolovozu 2026. navelo da je novi rok za ponude kraj kolovoza. Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

Sanacija se dijeli u tri velike cjeline

Trenutačni Fondov plan sanaciju dijeli u tri velike cjeline:

• oko 4.500 tona otpada uz silos;
• otpad uskladišten u objektima i vrećama — oko 650 tona neopasnog i oko 4.500 tona opasnog otpada;
• najzahtjevniju treću fazu s gotovo 35.000 tona zakopanog materijala.

Ti se brojevi ne smiju nekritički zbrajati s brojkom 37.000 iz USKOK-ova vještačenja jer različiti dokumenti obuhvaćaju različite dijelove lokacije i faze sanacije. Izvor: Fond

Za zakopani dio Fond je kontaktirao brojne specijalizirane operatere u Europskoj uniji, uključujući postrojenja za opasni otpad, energane i operatere koji koriste zatvorene rudnike soli za trajno skladištenje.

I tu dolazimo do groteskne završnice.  Otpad se godinama mogao dovoziti u Gospić. Sada država mjesecima traži mjesto u Europi koje ga je spremno legalno primiti.

Koliko će nas sve to koštati?

Još nema konačne cijene. Za različite modele treće faze spominju se ekstremno različiti iznosi.

HRT je 8. kolovoza izvijestio da Fond razmatra četiri modela sanacije zakopanog otpada s procjenama od nekoliko milijuna pa sve do približno 125 milijuna eura, ovisno o načinu obrade, transportu i konačnom zbrinjavanju. Izvor: HRT

Nije pošteno tvrditi da će račun sigurno biti 125 milijuna.

Ali već sama činjenica da se razmatraju rješenja tog reda veličine pokazuje koliko jedna dozvola, jedan propust nadzora i jedan kamion po jedan mogu na kraju postati račun poreznih obveznika.

Profit je privatan. Sanacija vrlo lako postaje javna. To je stari model poslovanja u loše vođenoj državi: dobit završi kod pojedinaca, a bager i račun pošalju građanima.

A sada dolazimo do riječi koju politika najviše ne voli: odgovornost

Kaznena odgovornost mora se dokazati. Tu nema prečaca. Josip i Monika Šincek i ostali obuhvaćeni predmetom imaju pravo na pretpostavku nevinosti.

Isto vrijedi za Jerka Kostelca u dijelu koji se odnosi na USKOK-ove sumnje oko dozvola. Ali politička odgovornost nije isto što i kaznena odgovornost.

Za političku odgovornost ne treba dokazati da je župan osobno zakopao vreću otpada ili da je ministar osobno potpisao krivotvoreni dokument.

Politička odgovornost znači odgovoriti kako je sustav kojim upravljate mogao godinama funkcionirati tako da:

• jedna institucija nadzire;
• druga izdaje dozvole;
• treća prima obavijesti;
• građani šalju prijave;
• kamioni prolaze;
• otpad raste;
• a konačni alarm dolazi tek s policijskom akcijom.

Ako je javni službenik doista pogodovao privatnoj tvrtki onako kako sumnja USKOK, onda takvo ponašanje treba osuditi bez ostatka.

Ako se dokaže korupcija, tada nema „ali“. Nema stranačke iskaznice koja smije poslužiti kao štit.

Nema lokalnog šerifa, državnog dužnosnika ni partijskog kadra kojem zaštita stranke smije biti važnija od zaštite vode, zemlje i ljudi.

Korumpirani dužnosnik nije samo lopov koji uzme novac.

Kod zaštite okoliša korumpirani dužnosnik može ostaviti posljedice koje se ne vraćaju uplatom u državni proračun.

Zemlju ne možete osloboditi iz istražnog zatvora. PFAS-u ne možete izreći uvjetnu kaznu.

I tu se pojavljuje još jedna teška optužba

Krajem 2025. Josip Šincek, koji je sam osumnjičen u predmetu otpada, u dopuni svoje obrane pred USKOK-om iznio je tvrdnju da je tadašnji glavni državni inspektor Andrija Mikulić od njega tražio oko 500.000 eura mita kako Inspektorat ne bi postupao protiv njegova poslovanja.

Mikulić je takve tvrdnje osporavao, a javno nije potvrđeno da je ta konkretna Šincekova optužba u predmetu Gospić dokazana. USKOK je dužan provjeriti je. Izvor: Index.hr

Mikulić je u međuvremenu bio predmet druge korupcijske istrage povezane s kamenolomima, ali to ne dokazuje Šincekovu tvrdnju o Gospiću.

I upravo je tu potrebna hladna glava. Šincekova tvrdnja ne smije se odbaciti zato što dolazi od osumnjičenika. Ali ne smije se ni pretvoriti u činjenicu zato što politički dobro zvuči.

Treba provjeriti:

• kontakte;
• telefone;
• sastanke;
• inspekcijske naloge;
• odluke;
• bankovne tragove;
• svjedoke.

Ako se tvrdnja potvrdi, onda bi priča o Gospiću dobila još jednu, mnogo dublju dimenziju: moguću korupciju unutar upravo onog sustava koji je trebao kontrolirati gospodarenje otpadom.

Ako se ne potvrdi, treba je jednako jasno odbaciti. Istraživačko novinarstvo ne bira istinu koja mu se više sviđa.

Tko je, dakle, znao?

Građani tvrde da su MUP, Inspektorat, Grad i Županiju upozoravali od 2022. Zasigurno bez Plenkovića i HDZ klike ništa nije moglo proći. Zato se jučer i brani. Nema tu razlike ni s oporbom. I oni su sve znali, ali nisu reagirali.

Sve ih treba istražiti, i ako se dokaže krvinja, osuditi na dugogodišnje robije, bez ikakve milosti.

Državni inspektorat nedvojbeno je znao za ozbiljne nepravilnosti najkasnije u proljeće 2024.: uzorkovao je otpad i 6. svibnja zatražio ukidanje dozvole.

Ličko-senjska županija nedvojbeno je najkasnije u svibnju 2024. znala da Inspektorat tvrdi da se TIPOS RESURS ne pridržava dozvole, elaborata i Zakona, jer je upravo na temelju tog prijedloga dozvolu ukinula 3. lipnja.

Ministarstvo je kroz formalni sustav bilo među institucijama koje su trebale biti obaviještene o dozvolama i njihovim ukidanjima.

Ono što još treba javno dokazati jest što je točno zaprimilo i kada, posebno laboratorijske rezultate iz 2024.

MUP i USKOK prije javne akcije već su provodili kriminalističko istraživanje, a USKOK je 14. veljače 2025. istragu javno objavio na temelju kaznene prijave Uprave kriminalističke policije i financijskih izvida Porezne uprave. Javnost je puni razmjer slučaja počela shvaćati tek nakon uhićenja u veljači 2025.

A neke od ključnih analiza iz 2024. dobila je tek u ljeto 2026.

Što je učinjeno?

• Inspektorat je nadzirao.
• Uzimao je uzorke.
• Izdavana su inspekcijska rješenja.
• Traženo je ukidanje dozvola.
• Policija je istraživala.
• USKOK je uhitio osumnjičene i proširio istragu.
• Vlada je izmijenila Plan gospodarenja otpadom.
• Fond je pokrenuo sanaciju, analize tržišta i javne nabave.
• Proširen je monitoring voda.
• Objavljeni su laboratorijski nalazi i USKOK-ovo vještačenje.

Dakle, nije istina da „nitko ništa nije napravio“. Ali to nije prava mjera uspjeha. Prava mjera je rezultat.

A što nije učinjeno?

Nije spriječeno da se, prema USKOK-u, ilegalno postupanje s otpadom nastavi od početka 2022. do rujna 2024.

Nije spriječeno da tvrtka kojoj je dozvola ukinuta zbog kršenja zakona nekoliko mjeseci poslije dobije novu.

Nije izgrađen sustav u kojem bi prethodno ukidanje dozvole zbog nalaza Inspektorata automatski izazvalo najvišu moguću razinu provjere svakog novog zahtjeva.

Javnosti nisu 2024. predstavljeni laboratorijski podaci koji su objavljeni 2026. Fizička sanacija nije provedena ni do kolovoza 2026.

Prva velika javna nabava nije uspjela. A stručnjaci su u međuvremenu utvrdili lokalni utjecaj otpada na podzemne vode.

To je bilanca.

Ministarstvo danas kaže: mi nismo izdavali dozvole

I to je točno. Ministarstvo i Fond u kolovozu 2026. naglašavaju da nisu izdavali dozvole za Bilajsku 50, nisu bili inspekcijsko tijelo i nisu imali mogućnost kontinuiranog lokalnog nadzora.

Ministarstvo istodobno otvoreno pita kako su tako velike promjene prostora mogle godinama ostati nezapažene tijelima koja su imala lokalne terenske ovlasti. Izvor: Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije

To je legitimna obrana Ministarstva. Ali nije odgovor na cijelu priču. Jer država nije samo jedno ministarstvo. Država je i Inspektorat. Država je i Županija kada provodi povjerene upravne poslove.

Država je policija. Lokalna vlast je Grad.

A građaninu koji živi nekoliko kilometara od desetaka tisuća tona otpada potpuno je svejedno je li administrativna rupa bila između dvije zgrade u Gospiću ili između Gospića i Zagreba. On plaća porez svima.

I očekuje da međusobno razgovaraju prije nego što mu se onečišćenje počne pojavljivati u podzemnoj vodi.

Ovo nije priča o jednoj hrpi smeća

Gospić je priča o tome kako izgleda država u kojoj je odgovornost podijeljena na toliko adresa da na kraju izgleda kao da nije ni na jednoj.

• Tvrtka ima dozvolu.
• Inspekcija nadzire.
• Inspekcija nalazi nepravilnosti.
• Dozvola se ukida.
• Tvrtka ponovno traži dozvolu.
• Dozvola se ponovno izdaje.
• Inspekcija ponovno traži ukidanje.
• Građani upozoravaju.
• Policija istražuje.
• USKOK uhićuje.
• Država preuzima sanaciju.
• Natječaj propada.
• Onda se dvije godine stari nalazi objavljuju javnosti.
• I na kraju stručnjaci u podzemnoj vodi nizvodno pronalaze PFAS.

Ako u takvom slijedu nitko politički nije odgovoran dok sud jednoga dana nekoga pravomoćno ne osudi, onda pojam političke odgovornosti u Hrvatskoj zapravo ne postoji.

Ne, ne može sve biti „propust“

Jedan pogrešan datum može biti tipfeler. Dvije kronološki nemoguće dozvole već zaslužuju istragu. Jedan neodgovoreni dopis može biti administrativni kaos.

Godine upozorenja, nadzora, ukidanja i ponovnog izdavanja dozvole više nisu samo kaos.

Sustav koji nakon službenog upozorenja da se zakon krši ponovno otvara vrata istom poslovnom subjektu mora objasniti tko ih je otvorio i zašto.

I tu nema smisla štedjeti političare. Svaki političar koji je znao za ozbiljan okolišni problem i svjesno ga prešutio treba otići.

Svaki političar koji je štitio službenika za kojeg je znao da zloupotrebljava ovlasti treba otići i kazneno odgovarati ako za to postoje elementi.

Svaki dužnosnik koji je koristio položaj za mito ili pogodovanje ne zaslužuje „političku odgovornost“ u obliku prelaska na drugo radno mjesto, nego kazneni postupak, oduzimanje nezakonite koristi i zabranu upravljanja javnim poslovima — ako mu se krivnja dokaže.

A stranke koje takve ljude štite nakon što za nezakonitosti saznaju postaju politički suodgovorne za njihovo ponašanje.

Najvažnije pitanje tek čeka odgovor

Nije najveća tajna Gospića što je zakopano. To sada sve bolje znamo. Pravo pitanje glasi: Kako su tisuće i tisuće tona otpada mogle prijeći granice, voziti se cestama, ulaziti u Gospić, prolaziti kroz dokumentaciju, evidencije, dozvole, inspekcijske nadzore i lokalni prostor — a da sustav dvije godine nije uspio napraviti ono zbog čega postoji: zaustaviti ih?

I još važnije: Tko je kojeg datuma znao što? To se može utvrditi.

Postoje:

• urudžbeni zapisnici;
• e-mailovi;
• zapisnici o očevidima;
• inspekcijska rješenja;
• laboratorijski nalazi;
• evidencije ulaska i izlaska kamiona;
• telefonski kontakti;
• policijske prijave;
• zapisnici Grada;
• komunikacija između Županije, Inspektorata i Ministarstva.

Sve to treba staviti na stol. Jer 37.000 tona otpada ne može sakriti jedan čovjek iza jednog potpisa.

Takva količina zahtijeva kamione, novac, vrijeme, prostor — i sustav koji je predugo bio ili slijep, ili nesposoban, ili kompromitiran.

Što je od toga bilo u Gospiću, trebaju utvrditi USKOK i sudovi. Ali jedno već sada možemo reći bez ikakvog prejudiciranja kaznene odgovornosti: Država je zakazala mnogo prije nego što je počela sanirati.

I građani Gospića imaju puno pravo tražiti ne samo da se otpad odnese.

Imaju pravo tražiti:

• imena ljudi koji su znali;
• datume kada su saznali;
• dokumente koje su dobili;
• odluke koje su donijeli;
• odluke koje nisu donijeli;
• i političare koji će za taj sustav konačno preuzeti odgovornost.

Jer sanirati samo zemlju, a ostaviti netaknut mehanizam koji je ovo omogućio, značilo bi pripremati teren za sljedeći Gospić.