Bijedni Trump žrtvovao svoje ljude kao mamac za iranske rakete

Tajna operacija izvlačenja Donalda Trumpa iz Ankare otkriva uznemirujuću sliku predsjednika koji je svjesno ostavio svoje suradnike i novinare u zrakoplovu-mamcu dok je iranska prijetnja raketom zemlja-zrak bila procijenjena kao vjerodostojna i neposredna.

Obavještajni podaci koje su prikupile američke službe tijekom NATO summita 8. srpnja bili su toliko alarmantni da je Secret Service u posljednji trenutak morao improvizirati plan. Operacija je uključivala prebacivanje predsjednika u neupadljivi vojni zrakoplov C-32A. Novinari i dužnosnici koji su ostali u velikom plavo-bijelom Boeingu nisu imali pojma da njihov predsjednik nije s njima. Sjenila na prozorima bila su im spuštena tijekom cijelog leta, što sugerira namjerno održavanje iluzije o Trumpovoj prisutnosti.

Karoline Leavitt, već bivša glasnogovornica Bijele kuće, podnijela je ostavku 12. kolovoza – samo dan nakon što su mediji razotkrili cijelu operaciju. Tajming njezina odlaska izaziva dodatne sumnje koje administracija ne može lako otkloniti službenim objašnjenjima o obiteljskim razlozima.

Suočila se s činjenicom da je njezin predsjednik bio spreman žrtvovati svoje suradnike i članove medija. Njezina odluka da podnese ostavku govori o moralnoj granici koju više nije mogla prijeći. To predstavlja snažan signal unutar administracije da čak i najodaniji suradnici imaju svoje granice koje neće prelaziti ni za predsjednika.

Iranci su imali tako precizne informacije da su znali točan kat Trumpova hotela u Ankari, što sugerira visoku razinu obavještajne infiltracije koja je zahtijevala hitnu i drastičnu reakciju.

Kada predsjednik potajno napušta zrakoplov i dopušta da drugi lete prema nepoznatoj opasnosti, to nije samo taktički potez već jasna poruka o njegovom karakteru i vrijednostima.

Zamjenik šefa osoblja Dan Scavino, Natalie Harp i Walt Nauta bili su među odabranima koji su s predsjednikom napustili Ankaru u vozilu za catering. Ostali dužnosnici, uključujući državnog tajnika Marca Rubija, ostavljeni su u neznanju o pravoj prirodi opasnosti.

Kada je C-32A s Trumpom stigao u bazu RAF Mildenhall nekoliko minuta prije predsjedničkog Boeinga, predsjednik se ponovno potajno ukrcao u veliki avion kako bi pred kamerama stvorio dojam da je cijelo vrijeme putovao s delegacijom.

Washington Post i New York Times neovisno su potvrdili detalje operacije. Reutersov izvor otkrio je da je sigurnosni tim procijenio kako je za Trumpovu sigurnost najbolje zadržati obmanu u tajnosti, bez obzira na posljedice po ostale putnike.

Razmislite o psihološkom teretu koji su podnijeli novinari i fotografi koji su vjerovali da putuju sa svojim predsjednikom, dok su u stvarnosti bili živi mamci za iranske rakete. Oni nisu bili upoznati s operacijom, a zaposlenici Bijele kuće također su vjerovali da je predsjednik s njima – što ukazuje na razinu prikrivanja koja nadilazi uobičajene sigurnosne mjere.

Trump je javno potvrdio da je postupio prema uputama Secret Servicea i vojske, tvrdeći da je manji avion kojim je napustio Tursku možda bio izložen većoj opasnosti od predsjedničkog Boeinga. Međutim, njegove riječi zvuče kao naknadno opravdanje jer nije ponudio nikakve dokaze za tu tvrdnju.

Turske vlasti nisu komentirale incident, a američki dužnosnici nastavljaju tvrditi da je sve napravljeno u interesu nacionalne sigurnosti. No ta retorika ne mijenja surovu stvarnost:

Predsjednik je bez imalo zadrške dopustio da drugi nose teret rizika dok je on pobjegao u sigurnost.

Operacija je ostala skrivena više od mjesec dana, što ukazuje na sustavni napor da se prikrije činjenica da je Trump svoje ljude svjesno izložio opasnosti koju je sam mogao izbjeći.

Leavitt je svojom ostavkom jasno poručila da više ne želi biti dio administracije koja tako cinično postupa prema vlastitim ljudima. Njezin odlazak s dužnosti glasnogovornice predstavlja najglasniji mogući odgovor na pitanje može li se s čašću nastaviti raditi za čovjeka koji druge tretira kao potrošni materijal.

To je temeljno kršenje povjerenja između predsjednika i njegovih suradnika – a Leavittin odgovor, dan njezinom ostavkom, govori više od tisuću riječi koje je izgovorila braneći ovu administraciju.