Washington je u srpnju i kolovozu zaoštrio ograničenja za strane robotske sustave i uveo visoke carine na uvozne dronove, no analitičari upozoravaju da te mjere ne rješavaju ključni problem – kinesku proizvodnu skalu i cjenovnu prednost.
Carine na dronove stupaju na snagu u rujnu, a dodatne carine na komponente slijede 2027. godine. FCC-ova “Covered List”, uspostavljena 2021. godine, prvotno je ciljala telekomunikacijsku opremu Huaweija, ZTE-a i Hikvisiona, da bi se kasnije proširila na strane dronove i napredne robotske uređaje. Kineski proizvođači pritom drže dominantne pozicije u obje industrije, često po cijenama koje američki i europski konkurenti ne mogu pratiti.
Pitanje koje se nameće jest – kamo dalje? Ako su kineski dronovi i humanoidni roboti sve više isključeni s američkog tržišta, gdje se seli konkurencija?
Kina dominira proizvodnjom
Prema izvješću Counterpointa, globalne isporuke humanoidnih robota dosegle su 22.000 jedinica u prvoj polovici ove godine, a velika većina dolazi od kineskih proizvođača. Pet najvećih svjetskih proizvođača – AgiBot, Unitree, Galbot, UBTECH i Leju Robotics – svi su kineski i zajedno čine 86 posto globalnih isporuka.
Ankur Saxena, investicijski direktor u TDK Venturesu, ističe kako robotika, za razliku od poluvodiča, ne ovisi o jednoj tehnologiji koju jedna zemlja može lako kontrolirati. “SAD predvodi u frontier AI, softveru i inovacijama poluvodiča. Kina predvodi u proizvodnoj skali, dubini lanca opskrbe i cijeni”, kaže Saxena.
Niže cijene omogućuju kineskim proizvođačima da više robota stave u upotrebu, generirajući podatke iz stvarnog svijeta koji poboljšavaju njihovu tehnologiju. Veći proizvodni volumeni dodatno spuštaju troškove. “Ne možete sankcijama zaobići krivulju troškova. Možete je samo nadograditi, a Amerika tek treba započeti desetljeće dugo ulaganje koje će to zahtijevati”, upozorava Saxena.
Kamo Kina ide dalje?
Odgovor je sve češće – izvan SAD-a. Kineske robotske tvrtke već ciljaju tržišta osjetljiva na cijene s ozbiljnim nedostatkom radne snage diljem Europe, jugoistočne Azije, Latinske Amerike i Bliskog istoka, kaže Soumen Mandal, glavni analitičar u Counterpoint Researchu.
Mandal očekuje da će proizvođači humanoida slijediti put kineskih proizvođača električnih vozila: izgraditi skalu kod kuće, proširiti se na inozemna tržišta i na kraju uspostaviti lokalnu proizvodnju. Zemlje sa starenjem stanovništva i demografskim padom mogle bi postati rana tržišta za humanoide, posebno u proizvodnji gdje roboti mogu preuzeti repetitivne poslove.
Bentzion Levinson, osnivač i izvršni direktor tvrtke Heven AeroTech iz Virginije, vidi kako se industrija dronova dijeli na dva ekosustava: američko tržište izgrađeno oko sustava usklađenih s NDAA-om i kinesko tržište fokusirano na niske troškove i velike količine. “Sljedeće bojno polje je pitanje tko posjeduje energetsku i nosivu arhitekturu sljedeće generacije”, kaže Levinson, ukazujući posebno na ograničenja baterija.
Regionalno tržište umjesto bipolarne podjele
“Alternativa Kini nije čisto domaći američki lanac opskrbe; to je diversificirani saveznički lanac”, tvrdi Saxena. To bi moglo otvoriti prilike drugdje u Aziji. Japan ima desetljeća iskustva u industrijskoj robotici, Južna Koreja donosi snagu u elektronici, baterijama i automobilima, a Tajvan je glavni igrač u poluvodičima. No nitko ne može jednostavno zamijeniti Kinu, s obzirom na to koliko su duboko kineske komponente ugrađene u globalnu robotsku industriju.
Yang Fang iz kalifornijske agtech tvrtke Beagle Technology smatra da će robotika postati regionalnija jer tvrtke dizajniraju strojeve prema potrebama radne snage, radnim uvjetima i kupcima na svojim domaćim tržištima. Kineske tvrtke mogle bi se fokusirati na proizvode prilagođene Kini i obližnjim tržištima, dok će američke tvrtke graditi za industrije diljem Sjeverne Amerike.
Umjesto dva uredno odvojena tržišta, ograničenja bi mogla ubrzati nastanak regionalnih tržišta: kineske tvrtke natječu se cijenom i skalom diljem svijeta, američki i saveznički proizvođači dobivaju prednost tamo gdje sigurnosni zahtjevi imaju veću težinu, a proizvođači iz Japana, Tajvana i Južne Koreje pokušavaju pronaći prostor između. Pitanje koje ostaje otvoreno – hoće li američka industrija uspjeti izgraditi vlastitu skalu prije nego što kineska dominacija postane nepovratna?