Znanstvenici su uspjeli urediti genetski kôd ljudskog embrija tako da promjena zahvati svaku stanicu, ali su istovremeno zabilježili niz nekontroliranih oštećenja koja tu tehnologiju drže izvan klinike.
Istraživački tim s kolumbijskog medicinskog fakulteta Vagelos objavio je u časopisu Nature rezultate pokusa u kojima je tehnikom baznog uređivanja mijenjao pojedinačna slova u DNK oplođenih jajnih stanica. Cilj su bila tri gena: PCSK9, povezan s visokim kolesterolom i kardiovaskularnim bolestima, te HBG1 i HBG2, čije mutacije uzrokuju srpastu anemiju i beta-talasemiju. Uređivanje je izvedeno prije prve diobe stanice, a promjena se prenijela na sto posto stanica kćeri. U nekim pokusima rezultat je bio stopostotan, a razvoj embrija naizgled normalan.
No uz željenu promjenu pojavile su se i druge, nepredvidive. Zabilježene su velike kromosomske delecije, doduše rjeđe nego kod starije CRISPR metode, te dodatne izmjene na drugim mjestima u genomu, uključujući okolicu ciljanog slova. Nastali su embriji s mozaikom genetskih promjena. Kada je mRNA pojedinih baznih uređivača bila prisutna u visokim razinama, embriji se uopće nisu razvijali.
Desetljeće od prvog pokušaja
Voditelj istraživanja Dieter Egli probao je CRISPR na ljudskim embrijima prije desetak godina. Njegov je laboratorij tada ustanovio da ljudski embriji uglavnom ne uspijevaju pravilno popraviti dvostruke lomove DNK, pa je CRISPR brisao velike dijelove kromosoma, a tijekom razvoja i čitave kromosome. Nova generacija alata radi blaže, poput olovke s gumicom koja izbacuje jedno slovo i upisuje drugo.
Upravo u toj razlici leži ključna napetost. Da bi se gen uredio, DNK se najprije mora oštetiti. Ta je šteta ugrađena u samu metodu, a ne posljedica nestručne primjene. „Kada su dostupne druge tehnologije bez tog rizika za sprječavanje bolesti, gensko uređivanje nije metoda izbora”, rekao je Egli.
Zagovornici uređivanja embrija godinama tvrde da je zahvat u jednoj stanici daleko učinkovitiji od kasnijeg popravljanja mutacije koja se već umnožila u milijardama stanica i kada se bolest već očitovala. Logika je na papiru uredna. Problem je što se svaka promjena u embriju prenosi na sve buduće stanice tog organizma, a pogreške se ne mogu poništiti.
Pitanje koje studija ostavlja otvorenim
Nijedan medij nije postavio pitanje tko uopće plaća ovakva istraživanja i kome one dugoročno služe. Uređivanje ljudskog genoma nije jeftino, a komercijalni interes za „ispravljanje” nasljednih bolesti prije rođenja golem je. Ako se jednom dopusti klinička primjena, teško je zamisliti da će ostati ograničena samo na teške monogenske bolesti. Granica se pomiče sama od sebe, od liječenja prema „poboljšanju”, a nadzor nad tim pomakom neće voditi znanstveni laboratoriji.
Egli sam priznaje da je identifikacija rizika jednako važna kao i otkriće. „Mislim da će naša studija obeshrabriti neprimjerenu upotrebu ovih tehnika u klinici jer jasno pokazujemo rizike”, rekao je. To je poštena znanstvena pozicija, ali nije institucionalna brana. Brana je zakon, a zakon se piše pod pritiskom tržišta i politike.
U laboratoriju će bazno uređivanje poslužiti za proučavanje ranog ljudskog razvoja i genomske nestabilnosti. Oko deset posto oplođenih jajnih stanica u izvantjelesnoj oplodnji stane s razvojem u prvim danima, a embriji tijekom rasta nakupljaju iznenađujuće mnogo oštećenja DNK. Razumijevanje tih mehanizama moglo bi dovesti do jeftinijeg i sigurnijeg postupka oplodnje, što je cilj koji svaka zemlja može podržati bez zadiranja u nasljedni materijal.
Ostaje pitanje koje nadilazi jedan znanstveni rad. Ako tehnologija koja mijenja genetski zapis buduće osobe još nije sigurna ni u laboratoriju, zašto se uopće raspravlja o njezinoj kliničkoj primjeni prije nego što su rizici u potpunosti razjašnjeni? Odgovor je jednostavan: jer se na tržištu budućih roditelja već sada računa kao na kupce, a ne kao na pacijente.
U proizvodnji svega i svačega ćelija koristi po više segmenata DNA, tako da jedan segment, pa time i slovo, daje doprinos u više proizvoda. Mijenjanjem jednog slova se mijenja spektar proizvoda. Jednostavnije: popraviš jedno – pokvariš deset. Ma predobro, jbg 😛 😛
Ipak bih nešto napisao ako prođe.Poštovana,dobrodošla-vidim svježa ste na portalu di smo mi neki već otvrdnuli od početka portala pa pohvala za obradu no oni koji se igraju s našom DNK ne brine nesposobnost i nedoraslost tom izazovu dokazuju vam pronađeni tajni labosi o kojim se šuti a Epštajn leglo svakako nije razotkriveno u cijelosti i ne more ni biti jer određuju svima što i kako-samo lagani podsjetnik na još primjera npr.Fulmich Reiner i naš Frančisković kako su tretirani tako da čovječanstvo je još daleko od pravednijeg i poštenijeg življenja a ovi svit nam nudi prilično ??? lp
„Studija je doista ozbiljno upozorenje i slažem se da nasljedno uređivanje ljudskih embrija zasad nije spremno za kliničku primjenu.
Međutim, tekst miješa ono što je studija pokazala s vlastitim pretpostavkama o tržištu i politici.
Posebno je netočna formulacija da HBG1 i HBG2 mutacije uzrokuju srpastu anemiju i beta-talasemiju – u ovom kontekstu ciljaju se njihove regulatorne regije kako bi se povećao fetalni hemoglobin.
Također, činjenica da postoji komercijalni interes ne dokazuje da se istraživanje provodi radi budućeg tržišta ‘dizajnirane djece’.
Rizici koje je studija pokazala dovoljno su ozbiljni sami po sebi i nema potrebe dodatno ih dramatizirati.
Upravo je vrijednost ovog rada u tome što pokazuje granice tehnologije prije nego što ona uđe u kliniku.”