Jezični modeli ne mijenjaju samo način na koji pišemo, nego i način na koji razmišljamo – engleski je jezik posebno ranjiv.
Kada je ChatGPT postao dostupan širokim masama, malo je tko slutio da će se rasprava o umjetnoj inteligenciji preseliti s tehničkih foruma na teren jezikoslovlja. Istraživanja s američkih sveučilišta pokazuju da chatbotovi mijenjaju rječnik, sintaksu, pa i obrasce ponašanja svojih korisnika. Riječi poput „delve“, „essential“ i „insight“ postale su svojevrsni potpis strojnog teksta, a metafore o tapiserijama i simfonijama — prava opsesija jezičnih modela.
No ono što zabrinjava nije samo rječnik. Struktura rečenica mijenja se. Veliki jezični modeli trenirani su uglavnom na engleskom jeziku, gdje je red riječi subjekt–glagol–objekt gotovo fiksiran. Kada takav model piše na ruskom ili hrvatskom — jezicima koji dopuštaju znatno slobodniji red riječi — on nameće engleski kalup. Terra Blevins, profesorica računalnih znanosti, upozorava da bi korisnici mogli početi oponašati taj kalup, i u pisanju i u razgovoru. Time se gubi nijansa koju fleksibilniji red riječi omogućuje.
Hrvatski jezik nije imun
Hrvatski je morfološki bogat jezik. Padeži nam omogućuju da subjekt i objekt razlikujemo bez obzira na red riječi. No ako se govornici počnu povoditi za engleskim obrascem – jer im tako „zvuči prirodnije“ nakon stotina konverzacija s chatbotom – gubi se dio izražajnosti. To nije teorija zavjere, to je lingvistička činjenica: jezik se mijenja pod utjecajem onoga što svakodnevno čitamo i slušamo.
Istraživanje koje je Blevins objavila na preprint serveru arXiv pokazuje da se ljudi i chatbotovi međusobno oponašaju. Kad chatbot kaže „not happy“ umjesto „sad“, korisnici češće koriste negaciju u odgovoru. Kad upotrijebi „vehicle“ umjesto „car“, korisnik će to preuzeti. Zanimljivo je da ljudi chatbotove tretiraju kao ljude — nesvjesno, automatski, bez otpora.
Paralelno s tim raste i otpor. Jezični puristi svjesno izbacuju riječi i konstrukcije koje asociraju na umjetnu inteligenciju. Dugo se spominjala „em crtica“ kao znak da je tekst pisao stroj. Heather Littlefield, profesorica lingvistike, objašnjava to kao prirodnu ljudsku reakciju: ljudi se jezično približavaju skupinama kojima pripadaju, a udaljavaju od onih od kojih se žele distancirati.
Simulirana empatija i stvarna šteta
No najveći problem nije u riječima. Sofia Teixeira upozorava da chatbotovi mogu pomoći ljudima organizirati misli ili uvježbati teške razgovore — ali i stvoriti ovisnost. Ljudski razgovori žive od nesuglasica, od trenja koje se prevladava. Chatbot uvijek popušta. Ne sviđa vam se odgovor? Kliknite „regenerate“.
Ta navika mogla bi oslabiti sposobnost suočavanja s konfliktima u stvarnom životu. Simulirana empatija može se pretvoriti u „eho-komoru jednoga“, kako to slikovito opisuje Teixeira. Ono što je počelo kao „prva pomoć za samoću“ može završiti kao mentalnozdravstvena katastrofa.
Postavlja se pitanje koje izvorna rasprava ne postavlja: tko kontrolira jezične modele koji oblikuju naš jezik? Ako su trenirani na engleskom, ako preferiraju engleski red riječi, ako nameću engleske fraze — koliko je onda hrvatski jezik u njima uopće zastupljen? I koliko će naš vlastiti jezik izgledati kao prijevod s engleskog za deset godina?
Hrvatska jezična politika do sada se bavila uglavnom zaštitom od srbizama. Umjetna inteligencija predstavlja novu, suptilniju prijetnju: ne nameće strane riječi, nego stranu strukturu mišljenja. A to je daleko teže ispraviti od pukog brisanja tuđica.
Rješenje nije u zabrani tehnologije. Rješenje je u razvoju vlastitih jezičnih modela, treniranih na hrvatskim tekstovima, s hrvatskim institutima koji će ih nadzirati. Bez toga, naša će djeca učiti pisati od stroja koji ne razumije ni padeže ni slobodu koju oni nose.
Takozvana umjetna inteligencija je totalno kriminal izmišljen od strane kapitalističkih zvijeri kako bi maksimalizirali svoje profite i smanjili broj ljudi na planetu..Za umjetnu inteligenciju nema mjesta ni potrebe izvan procesnih industrija te nuklearne i drugih po čovjeka opasnih industrija , pogotovu nema mjesta u našem pravopisu gdje se nameću pravila Engleske gramatike.
UI radi na održavanju kontrolnoga sistema kojega su dijelovi mediji, obrazovanj, crkva . . . koji su na istome princiou matrixa mijenjali jezik. To se moglo primjetit i prije primjene UI u svim vrstama komunikacije, a naročito na upisima koje ljudi uploadiraju preko interneta kad bi argument u raspravi bio pravopis. Ima i ovdje puno primjera kako ljudi primjenjuju obrasce koji su u nekoliko godina postali uvriježeni u medijima, a da toga nisu svijesni. Prepoznaju se i članci i upisi koje je prevela UI i to je stvarnost. Ne čitam baš glatko ćirilicu, ali kad postim da mi UI prevede srb – hrv rezultat izgleda kao totalno glupilo, to je vidljivo, međutim kad je riječ o stranim jezicima to nije tako očito. Jezik od uvijek služi za indoktrinaciju, ako ne ništa onda bar za materijalizaciju predrasuda onoga koji čita tekst prema piscu teksta. I dan danas postoje neslaganja je li… Čitaj više »
Malo ću skrenuti sa teme valjda se nećete ljutiti. Meni je i dalje zanimljivo da su Huti iskoristili sve te Chat botove da im programiraju rakete koje su onda uništavale američke baze. Dali su različitim Chat botovima različite zadatke jer nisu sve smjeli dati jednom programu jer bi program odbio napraviti zadatak. Tako su dobili programe koji su stabilizirali rakete i dronove u letu, dobili su programe za lakše gađanje meta pri slaboj vidljivosti zbog ometanja signala. Zato je raketa ili dron imala program koji je sam mogao prepoznao metu i lakše ju je uništio ako operater nije mogao navoditi dron zbog ometanja signala na završnom dijelu napada. Zato sada idu po medijima strašenja naroda sa opasnim AI programima koji su postali tako dobri da sami hakiraju po internetu. Ali to strašenje ima cilj, taj cilj je da žele ograničiti javno korištenje umjetne inteligencije.