OpenAI objavio 722 rada, tri povučena zbog elementarne pogreške

Objavljeni su u jednom danu, bez recenzije, bez javne rasprave i bez objašnjenja zašto baš sada. Među njima su radovi koji tvrde napredak na Riemannovoj hipotezi i Birch–Swinnerton-Dyerovoj slutnji, dvama od sedam Millennium Prize problema, svaki težak milijun dolara. Nekoliko radova u međuvremenu je povučeno ili izmijenjeno. Sam OpenAI kaže da je 300 glavnih rezultata formalizirao u sustavu Lean, softveru koji provjerava svaki logički korak.

Zviždači u vlastitoj kući

Kad je jedan stariji matematičar u kolegijalnom razgovoru pokušao pročitati rad o problemu na kojem je godinama radio, zaključio je da bi ga, da mu je došao kao recenzentu u časopisu, odmah odbacio. Nerazumljiv. Ne pogrešan — nerazumljiv. To je ključna razlika koju zagovornici ove objave preskaču.

Zanimljivije je što je i sam ChatGPT, OpenAI-ov model, na upit o jednom od istaknutih rezultata odgovorio da je riječ o ozbiljnoj halucinaciji koja se ne smije citirati ni podnositi kao dokaz bez potpune stručne revizije. Ako vlastiti alat tvrtke koja stoji iza objave upozorava na sadržaj te objave, pitanje nije je li matematika točna. Pitanje je zašto je uopće puštena u javnost u ovom obliku.

Ista igra, drugi potez

Ovo nije prvi put. U rujnu je OpenAI objavio kontroverzno rješenje problema Navier–Stokes, također Millennium Prize problema. Dvojica matematičara, Tristan Buckmaster i Levent Alpöge, koji su sami radili na tom problemu, tvrdili su da je OpenAI pristupio njihovim podacima i iskoristio njihove ideje, a zatim potrošio oko 15 milijuna dolara računalne snage na traženje rješenja. OpenAI je to zanijekao.

Uzor je jasan: objavi, pa pusti zajednicu da se bavi čišćenjem. Trošak provjere prebacuje se na sveučilišne matematičare koji za to nisu plaćeni, a medijski dojam ostaje — „OpenAI riješio”. Povlačenje triju radova prođe nezapaženo, naslovi o Riemannovoj hipotezi ostanu.

AGI na burzi

Prava publika ove objave nije matematička zajednica. To su ulagači. OpenAI se priprema za izlazak na burzu i navodno cilja valuaciju do 1,4 bilijuna dolara, oko četiri posto američkog BDP-a. Tvrdnja da modeli rade matematiku na istraživačkoj razini najbolji je argument za tezu o umjetnoj općoj inteligenciji, a ta teza nosi cijenu dionice.

Zato se ovdje ne radi o znanosti. Radi se o tržišnom narativu u kojem matematika služi kao dokaz, a ne kao cilj.

Recenzija nije birokracija

Matematika stoljećima funkcionira na konsenzusu struke. Rad se provjerava, katkad godinama, pa tek onda postaje dio literature. Taj proces nije spor iz hira — on je jedini razlog zašto matematičke tvrdnje uopće nešto znače. Preskakanje tog procesa nije ubrzanje znanosti, nego njeno obezvrjeđivanje.

OpenAI ima pravo objaviti što želi. Ali kad se tri od 722 rada povuku zbog elementarne pogreške, a vlastiti model tvrtke upozorava na halucinacije, onda pitanje nije je li ovo najveći trenutak u povijesti matematike. Pitanje je koliko smo još spremni zvati napretkom nešto što nitko nije provjerio.