AI planirao putovanje devet dana i pokazao svoje granice

Putovanje od devet dana kroz Englesku, od Londona preko Batha i Cotswoldsa do Oxforda, postalo je test za dvije najpoznatije umjetne inteligencije — i pokazalo koliko malo jedna od njih zna o stvarnom svijetu.

Korisnik je isplanirao obiteljski road trip s trogodišnjim djetetom i 67-godišnjom bakom, a posao pripreme podijelio između Gemini i ChatGPT-a. Metoda je bila jednostavna: jednoj je dao da sastavi dnevni plan, drugu je pitao je li taj plan uopće smislen, a zatim je odgovore vrtio u krug dok nije dobio PDF s dvije verzije putovanja.

Rezultat je bio predvidljiv. Gemini je ponudio čvrstu strukturu i praktične savjete — primjerice da prtljagu ostave na željezničkoj postaji St Pancras prije nego preuzmu rent-a-car. ChatGPT je bacao ideje, poput radionice Build-A-Bear u trgovini Hamleys na Regent Streetu, gdje dijete može sastaviti vlastitu plišanu igračku.

Alat koji ne poznaje gužvu na cesti

Ono što iz priče iskače nije pohvala tehnologiji, nego njezino ograničenje. Gemini se hvali integracijom s Google Mapsom — povlači adrese, radna vremena, recenzije i rute. Ali stanje prometa u stvarnom vremenu ne daje. Za vožnju kroz London i dalje morate otvoriti Google Maps.

Drugim riječima, alat koji se reklamira kao inteligentan planer putovanja ne može odgovoriti na najosnovnije pitanje svakog vozača: stoji li se ili se kreće. To nije sitnica. To je razlika između plana i stvarnosti, između PDF-a i zastoja na obilaznici.

Korisnik je to sam priznao, iako možda nesvjesno: svaku informaciju koju su mu AI-ji dali provjerio je na Googleu. Dva-tri klika po preporuci. To znači da je uloga umjetne inteligencije svedena na brzog, besplatnog pripravnika čiji se rad ionako mora provjeravati. Uštedjela mu je vrijeme na slaganju kostura, ali ne i na provjeri mesa.

Što se zapravo prodaje, a što se dobiva

Priča je zanimljiva jer dolazi iz kruga ljudi koji su tehnologiji skloni. Ovo nije tekst nekoga tko odbacuje AI, nego nekoga tko ju je koristio, testirao i na kraju — ogradio se. „Nikada se ne prepustite potpuno AI-ju”, glasi njegovo zlatno pravilo.

To pravilo vrijedi i šire. Ista tehnologija koja slaže šetnju Sohoom i Covent Gardenom danas se nudi kao rješenje za administraciju, pravosuđe, zdravstvo i novinarstvo. Ako ne može pouzdano reći gdje je gužva u Londonu, na temelju čega bi trebala odlučivati o nečijem nalazu ili pravu?

Ovdje je vrijedno postaviti pitanje koje u izvornoj priči nitko nije postavio: zašto se ogromna količina energije, kapitala i političke pažnje usmjerava na alate koji funkcioniraju samo ako ih čovjek ionako stalno kontrolira? Odgovor nije tehnološki, nego tržišni. Riječ je o proizvodu koji se mora prodati, a ne o alatu koji je dokazao da je nužan.

Domaći interes prije tuđeg algoritma

Za hrvatskog korisnika tu je i konkretnija pouka. Gemini i ChatGPT nisu neutralni savjetnici. Oni uče na podacima i interesima korporacija iz Silicijske doline, a njihove preporuke nose težinu onoga što je u tim podacima zastupljeno — često na štetu manjih jezika, manjih tržišta i lokalnih interesa.

Zato je razumno tražiti da se razvoj i primjena ovakvih alata nadziru, da se podaci o građanima ne izvoze bez kontrole i da domaći stručnjaci — ne samo strani — propituju svaki novi sustav prije nego uđe u javnu upotrebu. Isto načelo koje tražimo kod lijekova i cjepiva mora vrijediti i kod algoritama koji odlučuju o informacijama.

Plan putovanja nije visoki ulog. Ali navika da se stroju vjeruje bez provjere jest. A ta se navika, jednom usvojena na odmoru, lako prenosi na ozbiljnije stvari.