Francuska gradi vodikovu mrežu od 820 kilometara

Francuska planira prenamijeniti stare plinovode za prijevoz vodika, a javna rasprava o trasi dugačkoj 820 kilometara otvorena je do 20. prosinca.

Projekt nazvan Hy-fen trebao bi od 2032. godine prevoziti do dva milijuna tona obnovljivog i niskougljičnog vodika godišnje, od Fos-sur-Mera na jugu do Mosellea na njemačkoj granici. Nositelj projekta je tvrtka NaTran, bivši GRTgaz, koja procjenjuje trošak gradnje na 3,6 milijardi eura.

Riječ je o koridoru koji prelazi pet regija i 13 departmana, a u zoni istraživanja trenutačno se nalazi 512 općina. Točna trasa još nije određena — poznat je samo pojas širok četiri do pet kilometara. Konačna trasa trebala bi se iskristalizirati tijekom sljedećih mjeseci, ovisno o lokalnim ograničenjima.

Stari plinovodi pod novim teretom

Neće se sve graditi od nule. Na francuskoj dionici oko 280 kilometara trebalo bi preuzeti postojeće cjevovode za prirodni plin i prenamijeniti ih za vodik, ponajviše u Bourgogne-Franche-Comtéu i Grand Estu. Radovi bi trebali početi 2030., a puštanje u pogon 2032. godine.

Projekt je u siječnju 2025. odabran u sklopu programa Mehanizma za interkonekciju Europe, čime je otvoren put za sufinanciranje iz proračuna Europske unije. Hy-fen se nadovezuje na BarMar, podmorski cjevovod između Barcelone i Marseillea dugačak 400 do 450 kilometara, također dimenzioniran za dva milijuna tona godišnje. Oba projekta dio su šireg europskog koridora H2Med, zamišljenog kao put za zeleni vodik iz Iberije prema industrijskim zonama sjeverne Europe.

Pravni okvir kasni za cijevima

Francuska još nije prenijela europsku direktivu koja bi trebala urediti mreže za prijevoz vodika. Europska komisija pokrenula je krajem rujna postupak zbog povrede prava protiv Francuske — tri dana prije nego što je javna rasprava uopće počela. Drugim riječima, građani daju mišljenje o projektu čiji pravni temelj još nije uspostavljen.

Zagovornici ističu da vodik može smanjiti emisije u industriji koja se teško dekarbonizira: kemijskoj proizvodnji, proizvodnji gnojiva i rafinerijama. Francuska ta sektora godišnje troše oko 430.000 tona sivog vodika, proizvedenog iz fosilnih goriva, što znači gotovo pet milijuna tona CO2 godišnje. Cilj je taj isti vodik zamijeniti onim dobivenim elektrolizom vode uz pomoć obnovljivih izvora.

No kapacitet cjevovoda od dva milijuna tona godišnje više je od četiri puta veći od današnje potrošnje francuske industrije. Ostatak je namijenjen izvozu prema Njemačkoj i sjevernoj Europi. Postavlja se pitanje zašto francuski porezni obveznici sufinanciraju infrastrukturu čiji proračun ovisi o kupcima izvan zemlje — i što se dogodi ako ti kupci izostanu.