Izraelska tvrtka za kibernetičku sigurnost Lava otkrila je 32 grafička procesora Nvidia Blackwell Ultra B300 u mreži kineskog državnog operatera China Telecom, iako je prodaja tih čipova Kini strogo zabranjena američkim sankcijama.
Do otkrića se došlo posredno, preko Nvidiina alata DCGM Exporter. Taj softver, namijenjen nadzoru rada i zdravlja poslužitelja u podatkovnim centrima, često ostaje dostupan na internetu bez lozinke. Tako su analitičari na daljinu očitali model i jedinstveni identifikator ugrađenih procesora. Adrese IP potvrđuju lokaciju u Kini, ali ne i točan smještaj poslužitelja ni konačnog vlasnika.
Riječ je o čipovima iz najviše kategorije. Nvidia B300 nudi pedeset posto više memorije i znatno veću računalnu snagu u FP4 formatu od modela B200, koji se u Kinu još smije izvoziti pod uvjetima. Upravo su zato B300 ključni za velike jezične modele i najzahtjevnije sustave umjetne inteligencije. Nvidia tvrdi da je riječ o „kapi u moru” prema desecima milijuna procesora u legalnoj upotrebi.
Igra mačke i miša traje godinama
Ovo nije prvi slučaj zaobiđenih sankcija. Ranija izvješća govorila su o milijardama dolara vrijednim pošiljkama umjetnointelektualnih čipova ilegalno unesenih u Kinu. Model je uvijek isti: tvrtke iz dopuštenih zemalja, ponekad s povlaštenim statusom kupca, legalno kupe robu, a zatim je preprodaju dalje. Tajvanska Flying Tiger Tech poslužila je kao primjer takve sheme.
Tu se otvara pitanje koje izvještaj ostavlja po strani: ako je Nvidiin vlastiti nadzorni alat otkrio zabranjene čipove u državnoj infrastrukturi, koliko je takvih instalacija uopće registrirano i tko u Pekingu odobrava njihovu nabavu? China Telecom nije privatna tvrtka neaktivna u sivoj zoni. To je operater pod nadzorom države, što znači da se zaobiđeni embargo ne može svesti na pojedinačne švercere.
Što sankcije uopće postižu
Washington je izvoz B300 u Kinu zabranio upravo zato što ti procesori određuju tko će voditi utrku u umjetnoj inteligenciji. No cijene starijih modela poput A100 na sivom tržištu utrostručile su se, što pokazuje da potražnja nadjačava svaku zabranu. Dokle god postoji kupac, postojat će i rupa u zidu.
Nvidia se pritom kreće po tankoj liniji: surađuje s Washingtonom, a istodobno živi od tržišta koje ne može kontrolirati. Njezino umanjivanje ovog slučaja zvuči uvjerljivo samo dok se ne sjetimo da je isti alat koji je razotkrio 32 procesora dostupan svakome — uključujući one kojima je cilj te procesore sakriti.
Za Europu pouka je jasna. Tehnološka ovisnost o tuđim čipovima i tuđim sigurnosnim alatima znači da o vlastitoj infrastrukturi odlučuju drugi. Dok se ne izgradi domaća proizvodnja i nadzor, ostajemo promatrači u tuđoj igri mačke i miša — s posljedicama koje plaćamo na tržištu i u sigurnosti.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.