Taman kada sam pomislila da nam se ništa gore nije moglo dogoditi od početka nove školske godine online, desi se kombinovani model. I tu nastupa ona dobra stara: “Uvijek ima gore od goreg.”
Ulazim u školu. Mjere mi temperaturu, dezinfikujem cipele, ruke. Masku namještam dezinfikovanim rukama uz nos. Provjeravam da negdje ne dihtuje. Vruće mi je. Penjem se do kabineta. Klupe su razmaknute. Ulaze učinici i sjedaju po protokolu jedni od drugih udaljeni na 1,5 m. Na licima imaju maske. Samo im oči vidim. Ne pričaju puno. Razumijem ih, nemoguće je pričati sa maskom preko usta. Ali ja moram. Pričam šest skraćenih časova sa malim odmorima od 5 minuta na kojima idem da operem ruke toplom vodom i sapunom i da se dezinfikujem, popijem malo vode. Skidam masku, pijem vodu, vraćam masku, idem na sljedeći čas.
Čitam “ Majstora i Margaritu”, i razmišljam o predstavi “Woland u Sarajevu”.
Osjećam se kao Asim. Trudim se da sve bude po protokolu kako i treba, a ništa nije. Stavljam naočale i čitam kroz masku, onda skidam zamagljene naočale i ostavljam ih na sto. Greška, sada ih ne smijem ponovo vratiti na nos. I kao da čujem Wolandov smijeh negdje iza leđa.
Otvoreni su prozori, ali ja nemam zraka. Gušim se. Učenici me nešto pitaju, ja ih ne razumijem, skidam masku sa svoga nosa kao da ću ih tako bolje čuti i shvatam da mi maska na nosu ne smeta da čujem, nego je maska na njihovim licima barikada za moje uši. Da li da se smijem ili da plačem? Bolje da plačem kad se već Woland cereka.
Već sam dehidrirana, uništena psihički i fizički. Pluća su bila na pravom treningu. Glavom mi prolaze slike normalnog i patim. Patim za onim normalnim danima, časovima, gdje smo se gledali i pričali bez prepreka i bez straha. Da li ćemo ikada više tako?
Završava se radni dan u školi. Ali još nije kraj, tek počinje. Prelazim na online nastavu. Sada nemam masku i malo je lakše, ali radim i dalje. Pokušavam da dočaram sve ono što bih tako jednostavno da nije što jeste. Od silnih linkova, meetova, materijala vrti mi se sve pred očima. Poželjeh prvi put u svom životu da radim nešto drugo. Woland se već valja od smijeha. Jer nisam ja za ovakve hibride od nastave, časa, emocije, interakcije i doživljaja.
Prosvjetni radnik se na sve navikne. Prilagodi se svakoj situaciji. Žali se prvi dan, poslije šuti, radi kako zna i umije. Daje posljednje atome svoje snage da i ovakva nastava bude nastava. Troši sve svoje raspoložive resurse i pazi da nekoga ne ošteti. Najveću štetu čini sebi i svojoj djeci.
Mnogi ne misle o tome. Ali prosvjetni radnici imaju djecu koja idu u školu i koja su ili online ili su u školi i njima treba roditelj koji će im pomoći i njima treba mama koja će pročitati zadatak koji ne razumije. Letamo sa platforme na platformu, sa online roditeljskog sastanka na sastanak iz jedne viber grupe u drugu viber grupu i na kraju radnog dana koji završava onda kada pogledamo posljednju poruku na platformi i pregledamo sve zadaće, odgovorimo na pitanja i nedoumice koje imaju oni koji nisu u školi… Već razmišljamo kako smisliti časove za sutra u školi, kako za online, kako za one što su samo odlučili biti online.
Možda da ne spavamo, možda bismo sve i stigli. Znam ja da je svima teško i da je ovo nešto što nikome ne odgovara, ali se pitam ko je nas pitao šta mi mislimo o svemu? Voljela bih da mi neko kaže da jesmo pitani, ali eto, da je baš meni promaklo.
Petak je. Kraj je prve sedmice kombinovanog modela nastave u KS. Živa jesam, pametna ne znam jesam li. Ni Wolandu više nije smiješno.
A vi kako ste?
Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti. Radi kao nastavnica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“. Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.
Izvor: Obrazovni portal
Uskoro na svim vijestima; “U Osnovnoj skoli Vladimir Nazor stavili smo u karantenu 3b razred, 4a i 7c jer ima pozitivnih na Kovid19. Ostale ucenike i razrede smo pustili doma a ove zadrzali!” Jake snage antiteroristicke postrojbe istovremeno okruzuju skolu. Roditelji pjevaju ispred skola, razvlace satore, kreativno prave igracke i salju im po lijecnicima nakon dezinfekcije, koji jedini smiju unutra. Majke tuzne jer im odbijaju odnjeti ruckove koje su pripremile za svoju djecu zbog epidemioloskih mjera. Nakon nekoliko tjedana i svakodnevnog javljanja medija ispred skole, vecinu djece puste doma s maskama, dok svi mediji izjave da je u 3b umrlo dvoje, u 4a jedno, i u 7c 4 ucenika te svecano predaju roditeljima urne s pepelom jer se tjela moraju kremirati zbog opakog virusa. Politicari zale i pruzaju podrsku, velike rjeci utjehe roditeljima i slikaju se na sahrani urni za koju su dozvolili velikodusno da se odrzi samo u ovome… Čitaj više »
Poanta? …”Trudim se da sve bude po protokolu kako i treba, a ništa nije” …čemu onda trud ? “Već sam dehidrirana, uništena psihički i fizički” … zbog čega sve to trpjeti ? “Prosvjetni radnik se na sve navikne.” …je li to ispada kompliment prosvjetnim radnicima što bez otpora prihvaćaju sadistička pravila nametnuta iz viših hijerarhijskh redova? Kakvu poruku šalje i kako će nam dijete odgojiti škola u kojoj učitelji šutke prihvaćaju i trpe suluda pravila i inzistiraju da ih i djeca moraju slijediti?? … što bi se dogodilo učeniku koji bi rekao – Dosta,maska mi smeta i neću je nositi ? Bi li taj “svenavikavajući prosvjetni radnik” izbacio takvog učenika i dao mu ukor ili jedinicu iz vladanja? ” Znam ja da je svima teško i da je ovo nešto što nikome ne odgovara,(!?!) ali se pitam ko je nas pitao šta mi mislimo o svemu?” …pa zašto bi te itko… Čitaj više »
Ponekad svoje misljenje moramo reci, cak i ako nismo pitani jer nasom sutnjom se podrazumijeva da pristajemo i da je sve u redu…
Dje su sad oni sto traže ime i prezime autora…nek čitaju ove tekstove s potpisom a one nek preskaču 🙂
P.S.Nek ste vala neki tekst i iz Bosne postavili (iako nisam gled’o ‘Wolanda u Sarajevu’ 🙂 )
Pa da ,na sve se čovjek navikne.
Da kad ljudi nemaju kičmu ,mene zanima dok kada će ljudi savijati kičmu ,jer nemožeš je dovijeka savijati puknuti će .Kad će ljudi reći dosta je ,kad će doći ta linija iza koje neidu.
Ja sam mislio da će to biti sa djecom ,al eto prevario sam se ,čini se da je Einstajn ipak u pravu!
Glasali ste — dobili ste
🙂
Pitanje urednistvu
Nakon desetaka objavljenih clanaka na temu maltretiranja I izludjivanja naroda Coronom
Kada cete,
objektivnosti radi,
objaviti poneki tekst o ljudima koji su preboljeli Coronu I njihova iskustva na respiratoru?
Svaka prica ima dvije strane
Istina je uvijek negdje u sredini
A vi se borite za istinu I protiv jednoumlja zar ne?
Stock u namjestenom ratu koji nije bio ni objavljen sluzbeno jer se tada nebi mogla sprovesti privatizacija jer bi se kasnije tajkunima sudilo kao ratnim profiterima i ponistavalo bi se sve, su ginuli uglavnom nevini i jako puno civila! Rat odnosno “sukob” nije prestao jer je neka od strana izvojevala casnu pobjedu, vec zato sto su oni koji su rat i zapoceli doveli za pregovaracki stol sve sukobljene i naredili im da potpisu mir i razoruzanje… Kako bi oni koji su rat poceli mogli uzivati u opljackanom…
Za plakat
Razumijemo mi selmu bar donekle jer su i neki od nas bili djeca kad je bio rat. Nismo se mogli buniti protiv toga sto se dogadja tada, bili smo mali. Ali sada smo veliki i mi i selma. Na nama je red…
To sto je nekad bilo gore, ne znaci da trebamo sutke pustiti da i sad bude lose, jer su godine i godine sutnje i trpljenja do ove situacije i dovele…
Ljudski komentar,nije lako sigurno.
Al eto kakav takav siguran posao i plaća
U isto vrijeme ljude drže na tom balansu
Šutite,ima i gore.Sigurnost sputava protivljenje.
Uglavnom,do pljeskanja,lupanja loncima,i viceva ljudima je sve manje.
Ni celebritiji,ni voditeljke više samodopadno ne dociraju o solidarnosti
Uglavnom kukanje i škrgut zubi.
Teško je očekivati da će se nastavnici i profesori pobuniti. Škole su dobile naputke od ministarstva i od HZJZ-a. Svaka škola/fakultet je trebala napraviti vlastite preporuke i program održavanja nastave i ponašanja nastavnog osoblja i učenika/studenata. Postoji jedan veliki razlog zašto se profesori u školi moraju ponašati po propisima. Stvarni događaj: Dolaze otac i kćer na upise. Otac je u ogromnom strahu od zaraze, ulaze dezinficiraju ruke, imaju maske, paze se ljudi. Kćer odlazi na upis, a otac u panici ispituje osoblje paze li na sve mjere. Ovi mu nude dezinficijens, a on nastavlja ispitivati prozračuju li prostorije, nosi li svo osoblje maske, čiste li stolove, olovke, računala prije i poslije svakog učenika. I osoblje se je držalo svih pravila i otac je na kraju bio smiren. Ali zamislite da im je našao propust? Zamislite da osoblje nije nosilo masku? Otac, koji je mogao biti neki uglednik, lako je mogao… Čitaj više »
Jadni učitelji. Srce mi se cijepa. Kako im samo smiju nabiti maske tako uzvišenoj profesiji. Maske su ipak samo za obične smrtnike – prodavače, šalterske službenike, policajce, konobare, zaštitare… Oni ih moraju nositi 8-12 sati dnevno. Ali nabiti maske učiteljima 5 sati dnevno koliko rade u školi je stvarno skandal. Ne vidim u ovom tekstu ni trunke suosjećanja prema djeci kojoj se uskraćuje normalno djetinjstvo, komunikacija s vršnjacima, ni trunke negodovanja što im je onemogućeno normalno školovanje i koja su ovim doslovno zlostavljana. Sve što vidim je kukanje kako je jadnim nastavnicima teško. Jer zamislite, poslije 6 skraćenih sati u školi “dehidrirani, uništeni psihički i fizički” trebaju još sat-dva rudariti pred kamerom na online nastavi. Ah svi ti linkovi i meetovi. Užas. Ali prosvjetni radnici se na sve naviknu, ne žale se. Uopće. Prilagode se situaciji i daju posljednje atome snage. Naši heroji. Ma kakvi rudari, ljevaonički radnici, zidari i… Čitaj više »
ljudi, morat ce se poceti izvrdavati. kaze maske ali ne kakve. napravite sami masku sa vecim rupicama. materijal od zavjesa je idealan.
onda moras imati dvije maske. jednu za pokazivanje gdje bi netko mogao prigovoriti, drugu, tu sa vecim rupicama, za normalno nosenje gdje nema veceg nadzora.
uciteljica kaze ovdje “da ne dihta”. bas obrnuto. neka “dihta” sto vise.
Ova boleščura Ovcoid-20 je užas užasni!
Zdravo Selma.. Zbilja si proživjela užas. Živjelo normalno.