Sjeverna Koreja pod zemljom ima trilijune dolara

Sjeverna Koreja možda i nije prosperitetna zemlja, ali ono čime je zaista bogata su minerali i sirovine.

Trenutno Sjeverna Koreja zabrinjava susjede sa svojim čestim raketnim testovima i pokušava stvoriti nuklearne projektile velikog dometa, sposobne za gađanje američkih gradova. Šesti nuklearni test bi mogao biti neizbježan. Napad na SAD ili bilo kojeg američkog saveznika bi bila odluka ravna samoubojstvu, tako da Pjongjang može računati na pomoć međunarodne zajednice u zamjenu za odustajanje od svog programa.

S druge strane, mnogi su mišljenja da bi, ako odustane od razvoja projektila i nuklearnog oružja, Sjeverna Koreja u trenutku postala mala siromašna zemlja koja bi preživljavala sa šakom riže dnevno po stanovniku.

Međutim, čak i da dođe do dogovora i da Sjeverna Koreja zaigra na tu kartu, koliko bi dobila pomoći od drugih zemalja, to bi bilo ništa u usporedbi s vrijednosti njenih uglavnom netaknutih podzemnih resursa.

Zemlja ima ogromne rezerve minerala, uključujući željezo, zlato, cink, bakar, molibden, grafit,… ukupno 200 vrsta minerala. Tu je i velika količina rijetkih zemljanih metala nužnih za proizvodnju pametnih telefona i druge visoko tehnološke opreme i proizvoda.

Procjene vrijednosti mineralnih resursa u zemlji znatno variraju tijekom godina, prije svega zbog tajnosti podataka i nedostatku pristupa tim dokumentima.

Međutim, procjene jedne rudarske tvrtke iz Južne Koreje govore o resursima vrijednim 6 000 milijardi dolara, dok drugi istraživački institut Južne Koreje navodi vrijednost od 10 000 milijardi dolara.

Sjeverna Koreja daje prioritet razvoju rudarskog sektora još od 1970. Proizvodnja je rasla do 1990. godina, iako je na vrhuncu bila 1985. godine. 2012. godine je bilo oko 700 rudnika u zemlji. Mnogi su radili loše i bili u lošem stanju. Zemlja nema dovoljno nove opreme, iskustva, pa čak ni osnovne infrastrukture da bi iskoristila Bogom dano bogatstvo koje se krije u ispod zemlje.

U travnju ove godine je Lloyd Vasey, viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije, rekao: “Sjevernokorejska rudarska proizvodnja se značajno smanjila od početka ’90-ih i vjerojatno postojećih rudnici rad na ispod 30% kapaciteta, a sve zbog nedostatka opreme. Sjeverna Koreja nije u poziciji za kupnju nove opreme s obzirom na tešku ekonomsku situaciju, energetski deficit, starost i općenito loše stanje u elektroenergetskom sustavu.”

Privatne kompanije i privatna proizvodnja u Sjevernoj Koreji su zabranjeni. Vlada na čelu s Kim Jong-unom, kao što je poznato, protjerala je strane rudarske tvrtke iz zemlje ili naglo promijenila uvjete ugovora.

Unatoč svemu, ljudi u Sjevernoj Koreji su toliko daroviti da im podzemni resursi čine oko 14% gospodarstva.

Kina je glavni potrošač rudarskog sektora. U rujnu prošle godine je državni južnokorejski Institut za razvoj Koreje, rekao da je trgovina mineralima između Sjeverne Koreje i Kine i dalje “zlatna krava” za Pjongjang, unatoč sankcijama Ujedinjenih naroda, te da je iznosila 54% ukupne trgovinske razmjene Sjeverne Koreje s Kinom. U prvom polugodištu 2016. i tijekom 2015. je Kina iz Sjeverne Koreje uvezla željezne rude u vrijednosti 73 milijuna dolara, a samo u prvom tromjesečju ove godine je Peking od Pjongjanga kupio cinka za 680 000 dolara.

Sjeverna Koreja je posebno aktivna u rudarstvu u posljednjih nekoliko godina. 2015. godine je Kina uvezla ugljena u vrijednosti od oko milijardu dolara. Ugljen je posebno atraktivan, jer se može vaditi pomoću relativno jednostavne opreme. Velike naslage resursa se nalaze u neposrednoj blizini velikih luka i na granici s Kinom, što uklanja probleme vezane za lošu prometnu infrastrukturu u zemlji.

Već dugi niz godina kineski potrošači kupuju ugljen iz Sjeverne Koreje po znatno nižoj cijeni od tržišne.

U ljeto prošle godine je izvoz ugljena u Kinu iznosio oko 40% ukupnog sjevernokorejskog izvoza. No, globalna potražnja za ugljenom se smanjuje, a njegovo mjesto preuzimaju plin i obnovljivi izvori energije. Ranije ove godine je Peking, barem službeno, zbog sankcija Ujedinjenih naroda počeo ograničavati uvoz ugljena od svog susjeda.

Nakon što je Sjeverna Koreja provela svoju prvu nuklearnu probu 2006. godine, UN je postrožio sankcije protiv zemlje. Prošle godine se naglasak dao na podzemne resurse zemlje. U studenom 2016. je UN usvojio rezoluciju o smanjenju izvoza ugljena i nikla iz Sjeverne Koreje i potpunu zabranu izvoza bakra, cinka i srebra. Nakon toga je uslijedila odluka u ožujku 2016. o zabrani izvoza zlata, vanadija, titana i rijetkih zemnih metala.

Rezolucija je ciljala rudarski sektor samo kako bi što više oslabila vladu Kim Jong-una. Neposredno prije nego što je usvojeno, izvješće o rudarskoj industriji u zemlji Američkog geološkog zavoda za 2014. ističe “kako rudarstvo u Sjevernoj Koreji nije predmet međunarodnih ekonomskih sankcija i stoga je unosan izvor ulaganja i trgovanja kojeg zemlja ima na raspolaganju”. Dakle, to se pokušalo promijeniti.

Naravno, Sjeverna Koreja je u stanju pametno izbjeći takve sankcije, posebno u izvozu. Povremeno se ove tajne aktivnosti otkrivaju tijekom slučajnih pregleda brodova. U kolovozu prošle godine su egipatske vlasti identificirale brod s 2300 tona željezne rude, koji je iz Sjeverne Koreje plovio prema Sueskom kanalu. Međutim, ispod rude je bilo skriveno 30 tisuća prijenosnih protutenkovskih projektila.

Ranije ove godine je skupina stručnjaka Ujedinjenih naroda zaključila da Sjeverna Koreja, usprkos sankcijama, i dalje izvozi minerale. Utvrdili su i da Sjeverna Koreja koristi zlato, kojim je potpuno zaobišla financijski sektor i gotovinu. U stvari, to je stara taktika kojom je Iran zaobilazio nametnute sankcije godinama, kada je preko posrednika u islamskom svijetu trgovao koristeći se zlatom, čime je vrlo lako zaobilazio sankcije.

Istovremeno je u prvom tromjesečju ove godine ukupna trgovinska razmjena Kine sa Sjevernom Korejom porasla za 37,4% u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Uvoz željezne rude iz Sjeverne Koreje je porastao za 270% u siječnju i veljači u usporedbi s prethodnom godinom, dok je uvoz ugljena pao za 51,6%.

Susjedi Sjeverne Koreje odavno na oku imaju rudnike minerala zemlje. Prije otprilike pet godina, Kina je uložila gotovo 10 milijardi dolara u infrastrukturne projekte na granici sa Sjevernom Korejom, na prvom mjestu kako bi olakšala pristup mineralnim resursima. Sjeverna Koreja ima najveće depozite željezne rude koji se nalaze na samoj granici s Kinom. Analiza satelitskih snimaka, objavljenih u listopadu prošle godine, pokazala je da se proizvodnja u tom području i dalje nastavila.

Kina je oduševljena mogućnošću što ima pristup rijetkim mineralima u Sjevernoj Koreji. Pjongjang to vrlo dobro zna i u ožujku je kaznio Peking obustavom izvoza metala u Kinu, jer su Kinezi ograničili uvoz sjevernokorejskog ugljena.

U međuvremenu, Rusija na granici sa Sjevernom Korejom od 2014. razvija planove za remont pruga u Sjevernoj Koreji. Naravno, u zamjenu za pristup mineralnim resursima u zemlji. Ovaj plan je suspendiran, ali je opće raspoloženje da se posao dovrši još uvijek više nego prisutno.

No, čak i Južna Koreja ima planove za pristup mineralnim resursima “sjevernog režima”. Seul razmatra načine kako platiti troškove ujedinjenja, kada se konačno dogodi. Očekuje se da će proces trajati desetljećima, te da će troškovi iznositi stotine milijardi ili čak trilijuna dolara, a Njemačka zna nešto o tome. Popravak oronule infrastrukture Sjeverne Koreje, uključujući starih željezničkih pruga, bit će dio ogromnog troška.

U svibnju je Ministarstvo infrastrukture i prometa Južne Koreje pozvalo tvrtke da dostave prijedloge o mogućim infrastrukturnim projektima u Sjevernoj Koreji, naročito o rudarstvu. Naveli su da bi pristup resursima mogao pokriti sve troškove popravka slabe infrastrukture u Sjevernoj Koreji. Sada je, naravno, malo prerano govoriti o tome, jer se Južna Koreja i svijet suočavaju sa Sjevernom Korejom koja razvija projektile i nuklearno oružje. Međutim, nitko od susjeda i partnera, tajnih ili otvorenih, ne mogu zaboraviti neizmjerno blago mineralima bogate Sjeverne Koreje.