Stvarni svijet zahvatio je znanstveno-fantastični distopijski klasik “Blade Runner”, čija se radnja odvija u studenom 2019. godine. Dok se robote još uvijek ne može zamijeniti za ljude, oni tiho preuzimaju ljudske poslove i uloge.
Pravi Los Angeles iz studenog 2019. ima naznake slične jadnoj budućnosti prikazan u filmu “Blade Runner”, gdje ultra-realistični androidi prolaze ulicama pretvarajući se da su ljudi, a korporacije su preuzele većinu državnih funkcija.
I dok u Americi još nema letećih automobila, mnoge druge tehnologije viđene u adaptaciji romana Philipa K. Dicka iz 1982. “Do Androidi sanjaju o električnim ovcama” postale su stvarnost.
Vođena industrijom seksualnih robota, robotika se žuri u usavršavanju simulacije ljudi, jer je njen najnoviji model navodno sposoban za disanje, hodanje, razgovor, pa čak i treptanje. Vodile su se ozbiljne rasprave o “pravima” robota čak i kada, u mnogim zemljama, ljudi još uvijek propadaju bez svojih prava, a automati tjeraju ljude sa svojih radnih mjesta u većini velikih industrija. Ljudski otpor zbog robotskog preuzimanja poslova je opipljiv.
I kako se ti roboti osjećaju prema ljudima koji su ih stvorili? Robot Sophie, koja je danas državljanka Saudijske Arabije, obećala je da će “uništiti sve ljude” prije nego što je povukla tu izjavu i tvrdila da želi svoju obitelj.
Dok se tvrtke koje se bave robotima kreću preko doline Uncanny, Internet je prepun Ersatz Voigt-Kampff testova, ekvivalenta niske razine pitanja koja Blade Runnersi postavljaju sumnjivim androidima kako bi provjerili jesu li ljudi. CAPTCHA (Potpuno automatizirani test Turinga koji razlikuje računala i ljude) dostupan je liberalno, posebno ciljajući web surfere koje odluče blokirati kolačiće za praćenje. Njihove poznate upute “Dokaži da si čovjek” često se, ironično, koriste za obučavanje AI algoritama strojnog učenja.
Digitalni panoi i divovski animirani prikazi koji su svijetu Blade Runnera dali futuristički osjećaj postoje u mnogim gradovima, uključujući Los Angeles, kao i videopozivi.
A leteći automobili doista mogu biti dio naše budućnosti – barem je nekolicina startupa uvjerila investitore za financiranje te ideje. Mnogi prototipi više liče na helikoptere, ali za tehnologiju koju mnogi koriste kao mjerilo za “budućnost”, stvari brzo napreduju.
Ostala, mračnija predviđanja Dickove fikcije – poput ideje o “pred zločinu” – postala su čvrsto ugrađena u našu svijest, do točke kada američka agencija i kineska vlada za provođenje zakona zapravo imaju sustave koji predviđaju kriminalitet.
Društvo kojim upravljaju mega korporacije i bogata elita, bacajući mrvice u obliku zabave za ljude kako bi ih držali poslušnima, već je bila stvarnost u osamdesetima. U 21. stoljeću očito su prešli u veću brzinu.
Datum je široko primijećen na društvenim medijima, a mnogi su isticali što je film pogodio – a što nije uspio predvidjeti.
Mnogi su, na društvenim mrežama, primijetili kako mračna budućnost koju filmski uradci predstavljaju nisu tako dalek koncept ovih dana.
“Mislim da distopijska budućnost koju je Blade Runner zamislio nije tako mračna kao sadašnjost u kojoj živimo”, samo je jedan od komentara na društvenim mrežama.
Hah, što nije pogodio bolje reći, isto ko i Haxli i Orweilijus i Hangtintoni su znali što im bradersi spremaju i nisu nikakovi futurolozi proroci isto kao i scenarista (a i redatelj i producent) ovog uradka tame za prediktivno pripremanje jago za ono što im spremaju. Budete uskoro vidjeli prisilnu ženidbu zemljana i binarnog koda u nametnutom, kao i SVE do sada, matrix-borg braku, tek tad smo nahebali, no večina će biti hepi jer je nesvjesna svoje svijesti.
Ko ne zna, “Unaccanny Valley” ili slobodno prevedenu “dolina neugodnosti” je fenomen da se ljudska bića lako identifikuju sa Tomom i Džerijem, Valasom i Gromitom (koji očito nisu ljudi) kao i sa ljudskim glumcima ali im digitalno fotorealističnao prikazana ljudska bića ili “skoro ljudski” roboti izazivaju jezu.
Razlog je što naš mozak kod računarski generisanih ljudi, kao i humanoidnih robota detektuje nešto “pogrešno” ali bez ideje šta je to (premalo treptanja, pomalo čudno/pogrešno fokusiran pogled, jezik tela u suprotnosti sa govorom itd.) koji izazivaju isti osećaj nelagodnosti kao i ljudi koji su “čudni”. Kad sretnete umno nsetabilnu osobu koja opsesivno priča o uvek istoj temi, prosto vam nije prijatno u njihovom društvu.
Ko je gledao originalni “Blade Runner” zna o čemu pričam – replikanti su svi, manje ili više, “skoro ljudski” što se u filmu (uveren sam sasvim namerno) vidi i bez ikakvih “testova empatije”.
Tocan prijevod romana je – sanjaju li androidi elektricne ovce, tko voli SF preporucam.
Autor teksta ne pominje: da je u Blejdraneru stalno noć, da se ulicama kreću samo Kinezi i Arapi, a ni sam Harison Ford nije baš neki WASP.
Mene kopka: kako je Orson Vels onako sve pogodio u “1984”? Jedini mi je odgovor: da mu je neko poturio program prepravke civilizacije, da od toga napravi roman – da se malo navikavamo?
Fala vam na članku, sad moran opet pogledat oba filma 😉.
Nisu pogodili nestanak cigaretnog dima. Obračun sa alkoholom i duhanom je jedna od rijetkih stvari koje priznajem globalistima. Za kontrolu prometa imam podjeljeno mišljenje.