Ljudski kvar, potres, istrošenost, stara tehnologija, loše vrijeme… i sada piratstvo, prijetnje su koje će se pojačati u nadolazećim godinama.
31 godinu nakon eksplozije četvrtog reaktora nuklearna elektrana u Černobilu suočava se s novim problemom. Ovaj put, to je računalni virus zvan Petya, koji je uzbunio centar za kontrolu radioaktivnosti i prisilio osoblje na uključivanje ručnog upravljanja centralom i korištenje starih Geigerovih mjerača radioaktivnosti.
Je li slučaj Černobila izolirani slučaj? Sigurno ne. Ukrajina je postala svojevrsna baza za obuku i polje eksperimentiranja raznih informatičkih profila i rješenja. To pokazuje nekoliko izvještaja koji govore o lošoj nuklearnoj sigurnosti u cijelom svijetu.
Prije dvije godine, New York Times je dobio izvješće FBI-a i američkog Ministarstva domovinske sigurnosti koje otkriva da su mnoge elektrane u SAD-u bile predmet napada, uključujući i onaj iz Wolf Creek-a u Kansasu.
Iako stvarne namjere hakera nisu poznate (industrijska špijunaža, ometanje, ucjena,…), Ipak se zna njihov način rada. Šalju se lažni životopisi inženjerima koji su zaduženi za kontrolu elektrane. Ova metoda je vrlo poznata među hakerima.
Ostale velike operacije potaknule strane vlade. To je slučaj s napadom koristeći virus Stuxnet, koji je od 2010. uzrokovao velike neuspjehe u iranskim elektranama. Virus je infiltriran putem USB ključa. Prema američkom tisku, američka vlada (preko NSA, agencije za nacionalnu sigurnost) i Izrael su tvorci i korisnici ovog virusa. Ovu teorija je podržao Edward Snowden.
Stare i ranjive elektrane
Prema mišljenju nekoliko stručnjaka, nuklearna industrija ne bi bila dovoljno pripremljena i bila bi glavna meta za hakere. Stare, ponekad čak i staromodne elektrane nisu dizajnirane da odgovore na cyber napade. Pogotovo zato što korištenje vanjskih pružatelja usluga uvelike povećava rizik od upada.
To se dogodilo u lipnju 2018. godine, kada je jedna tvrtka za odlaganje nuklearnog otpada iz mjesta Burea bila hakirana.
Francuski mediji su otkrili da je napad bio usmjeren na osoblje tvrtke Ingérop, čije je sjedište nekoliko stotina kilometara od odlagališta gradu Rueil-Malmaisonu.
Tada je hakirano gotovo 100 gigabajta podataka klasificiranih kao “povjerljivi”.
Al Gore:
Sve je gore i gore !
Nuklearna elektrana u mom srcu ?
Petya je ransomware, znači maksimalno što su mogli učiniti je tražiti otkupninu za podatke (a malo je vjerojatno da informatička služba nuklearne elektrane ne radi backup podataka kojim se sporni dokumenti mogu vratiti u svoj originalni oblik). Dakle, nema opasnosti od utjecaja na rad elektrane. Stuxnet je imao vrlo specifičnu namjenu infiltracije – u članku ste krivo napisali “iranske elektrane” – jer isti nije dospio do elektrane, nego do tvornice za obradu nuklearnog goriva – zasebnog objekta, fizički dislociranog. Ovo napisano je površno kao da se npr. cyber napad dogodio na Ruđeru Boškoviću, a vi napišete da je napadnut PMF. Stuxnet je imao zadatak utjecati na brzinu vrtnje rotora u ranijim verzijama centrifuga koje je Iran koristio – koristili su se uzorci promjene brzina kojima se ubrzavalo njihovo trošenje i uzrokovalo oštećenje. Drugim riječima, usporio se proizvodni proces jer su češće morale ići na remont. To je to. Nuklearna elektrana… Čitaj više »
Koliko je meni poznato nije moguće kontrolirati nuklearnim procesima unutar same nuklearne elektrane sve se radi “ručno” kako je onda išta moguće hakirati izvana?
“Ljudski kvar” ? Valjda “human error”, tj. ljudska greska. Opet Google translate.
Ma, nemože to…
Ali ima nešto drugo zabrinjavajuće: osiguranje i ovdje nedavno spomenutih vojnih baza sa nuklearnim bojevim glavama. I opet, kao i prošle godine, aktivisti ušli bez problema…ili se pomješaju sa ljudima koji tamo idu na posao, ili, – kupe klješta kojima prerežu žicu…i ne otkriju ih dok sami ne objave tko su…mislim da je članak na sputniknewsu ili sputniku rs?