fbpx

Hakeri u srcu nuklearnih elektrana

Nuklearna centrala

Ljudski kvar, potres, istrošenost, stara tehnologija, loše vrijeme… i sada piratstvo, prijetnje su koje će se pojačati u nadolazećim godinama.

31 godinu nakon eksplozije četvrtog reaktora nuklearna elektrana u Černobilu suočava se s novim problemom. Ovaj put, to je računalni virus zvan Petya, koji je uzbunio centar za kontrolu radioaktivnosti i prisilio osoblje na uključivanje ručnog upravljanja centralom i korištenje starih Geigerovih mjerača radioaktivnosti.

Je li slučaj Černobila izolirani slučaj? Sigurno ne. Ukrajina je postala svojevrsna baza za obuku i polje eksperimentiranja raznih informatičkih profila i rješenja. To pokazuje nekoliko izvještaja koji govore o lošoj nuklearnoj sigurnosti u cijelom svijetu.

Prije dvije godine, New York Times je dobio izvješće FBI-a i američkog Ministarstva domovinske sigurnosti koje otkriva da su mnoge elektrane u SAD-u bile predmet napada, uključujući i onaj iz Wolf Creek-a u Kansasu.

Iako stvarne namjere hakera nisu poznate (industrijska špijunaža, ometanje, ucjena,…), Ipak se zna njihov način rada. Šalju se lažni životopisi inženjerima koji su zaduženi za kontrolu elektrane. Ova metoda je vrlo poznata među hakerima.

Ostale velike operacije potaknule strane vlade. To je slučaj s napadom koristeći virus Stuxnet, koji je od 2010. uzrokovao velike neuspjehe u iranskim elektranama. Virus je infiltriran putem USB ključa. Prema američkom tisku, američka vlada (preko NSA, agencije za nacionalnu sigurnost) i Izrael su tvorci i korisnici ovog virusa. Ovu teorija je podržao Edward Snowden.

Stare i ranjive elektrane

Prema mišljenju nekoliko stručnjaka, nuklearna industrija ne bi bila dovoljno pripremljena i bila bi glavna meta za hakere. Stare, ponekad čak i staromodne elektrane nisu dizajnirane da odgovore na cyber napade. Pogotovo zato što korištenje vanjskih pružatelja usluga uvelike povećava rizik od upada.

To se dogodilo u lipnju 2018. godine, kada je jedna tvrtka za odlaganje nuklearnog otpada iz mjesta Burea bila hakirana.

Francuski mediji su otkrili da je napad bio usmjeren na osoblje tvrtke Ingérop, čije je sjedište nekoliko stotina kilometara od odlagališta gradu Rueil-Malmaisonu.

Tada je hakirano gotovo 100 gigabajta podataka klasificiranih kao “povjerljivi”.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
9 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

Al Gore:
Sve je gore i gore !
Nuklearna elektrana u mom srcu ?

tuf
Member
tuf
1 godina prije

Petya je ransomware, znači maksimalno što su mogli učiniti je tražiti otkupninu za podatke (a malo je vjerojatno da informatička služba nuklearne elektrane ne radi backup podataka kojim se sporni dokumenti mogu vratiti u svoj originalni oblik). Dakle, nema opasnosti od utjecaja na rad elektrane.
Stuxnet je imao vrlo specifičnu namjenu infiltracije – u članku ste krivo napisali “iranske elektrane” – jer isti nije dospio do elektrane, nego do tvornice za obradu nuklearnog goriva – zasebnog objekta, fizički dislociranog. Ovo napisano je površno kao da se npr. cyber napad dogodio na Ruđeru Boškoviću, a vi napišete da je napadnut PMF.
Stuxnet je imao zadatak utjecati na brzinu vrtnje rotora u ranijim verzijama centrifuga koje je Iran koristio – koristili su se uzorci promjene brzina kojima se ubrzavalo njihovo trošenje i uzrokovalo oštećenje. Drugim riječima, usporio se proizvodni proces jer su češće morale ići na remont. To je to. Nuklearna elektrana nije ni taknuta, kao što ne bi bio taknut ni kamion zbog kvara u rafineriji.
Niti jedna nuklearna elektrana na svijetu, bez obzira na starost, nema spojene interne sustave osnovne kontrole reaktora – ne samo s vanjskim svijetom, nego ni internim računalnim mrežama. Npr. u Krškom možete vidjeti računala s Windowsima, ali ona nemaju fizički pristup elektroničkim sustavima kontrole reaktora – mogu se koristiti za nadzor, praćenje parametara, obradu dokumenata.
Novije generacije reaktora čak idu i korak dalje, te imaju ugrađene potpuno neovisne sustave koji onemogućuju i ovlaštenom operatoru da dovede reaktor u opasno stanje – jednostavno, ne vjeruje se ni čovjeku (po uzoru na fly-by-wire sustave u Airbusu koji sprečavaju pilota u određenim akcijama opasnima po integritet zrakoplova).
Da, hakeri mogu raznim metodama doći do internih dokumenata elektrane, baš kao što se došlo i do tajnih dokumenata u obavještajnim službama i korporacijama. No to ne znači da će iz udobnosti svoje fotelje moći uzrokovati topljenje reaktora po receptu holivudskih filmova.

sole
Gost
sole
1 godina prije

tako je!

shumadinac
Gost
shumadinac
1 godina prije

@tuf
Radi se o oblikovanju javnog misljenja – secas.li se clanka o ranjivosti americkog nuklearnog arsenala na hakerske napade? I ne samo to…

Sada sa radi na pripremi za ono za sta ce se lako naci krivac kad dodje vreme. Koliko je zaista lose mogu da pretpostave samo oni koji aktivno prate ovakve portale ili imaju “vesti iz prve ruke”.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
1 godina prije

@shumy:
Oblikovanje javnog mišljenja:
da postane pločasto a ne kuglasto !
Sigurne su samo MOJE elektrane !

tuf
Gost
tuf
1 godina prije

Istina…

sole
Gost
sole
1 godina prije

Koliko je meni poznato nije moguće kontrolirati nuklearnim procesima unutar same nuklearne elektrane sve se radi “ručno” kako je onda išta moguće hakirati izvana?

nessy
Gost
nessy
1 godina prije

“Ljudski kvar” ? Valjda “human error”, tj. ljudska greska. Opet Google translate.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Ma, nemože to…
Ali ima nešto drugo zabrinjavajuće: osiguranje i ovdje nedavno spomenutih vojnih baza sa nuklearnim bojevim glavama. I opet, kao i prošle godine, aktivisti ušli bez problema…ili se pomješaju sa ljudima koji tamo idu na posao, ili, – kupe klješta kojima prerežu žicu…i ne otkriju ih dok sami ne objave tko su…mislim da je članak na sputniknewsu ili sputniku rs?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
9
0
()
x